Nogometaši su često praznovjerni; imaju svoje male rituale za koje vjeruju da im donose sreću. No, malo je ekipa koje su u tome bile toliko ekstremne kao Ajax s kraja 1960-tih i početka 1970-tih. Momčad Rinusa Michelsa u to je vrijeme započela graditi ime u europskom klupskom nogometu i silno je vjerovala da za konačan cilj – osvajanje naslova europskog prvaka – mora ispuniti baš svaki svoj ritual.
Fizioterapeut Salo Muller morao je masirati igrače istim redoslijedom i po unaprijed utvrđenim brojevima, a na kraju svake masaže ponavljao bi apsolutno iste riječi, za svakog igrača posebne. Johana Cruyffa valjda je jedini na svijetu zvao Yogi i na kraju masaže morao bi izgovoriti “Yogi twee“; vratarima bi viknuo “Klempie, klempie“; Henk Groot se ne bi ustao sa stola dok ne bi čuo da je odigrao jako, jako dobro, s naglaskom na drugom jako, dok je Piet Keizer tražio da ga udari po dupetu i kaže da je dao najbolje od sebe.
Prije svake europske utakmice Muller je morao nositi svoju omiljenu skijašku kapu, a u košer mesnici Hergo u Beethovenstraatu kupiti i na stadion donijeti kobasicu osseworst. Prije revanš utakmice četvrtfinala Kupa prvaka 1967. protiv Dukle iz Praga, Mullerova je supruga zaboravila spakirati kapu, a Hergo je iz nekog razloga bio zatvoren; Dukla je slavila 2-1, zaustavila pohod Ajaxa na titulu (prije toga je Ajax razbio Liverpool), a neki od igrača i danas Mullera krive za ispadanje.
Što god da je moderni ekvivalent toj skijaškoj kapi i košer kobasicama, nogometaši Ajaxa imali su ga sa sobom sinoć u Gelsenkirchenu.
Ajax je kod Schalkea u četvrtfinalu Europske lige opasno visio; ispustio je dva gola prednosti koje je u Njemačku ponio nakon fantastične predstave na Areni, onda u produžetak ušao s igračem manje, a tamo još i primio pogodak kojim je završavao njihov europski put.
https://twitter.com/DutchGoalsAMore/status/855172513554366466
No, najbolje priče i jesu napisane s kompliciranim zapletima, majstorskim vrhuncima i sretnim krajevima, a ova je priča upravo takva. Devet minuta prije kraja jedan desperatni napad završio se više od svega nesretnom reakcijom Matije Nastasića, lopta se odbila od noge Nicka Viergevera i zabila u mrežu; gol Amina Younesa u završnici bio je samo potvrda Ajaxova prolaska i okidač za nostalgični vjetar koji je zapuhnuo Europom.
Ajax se vratio.
Vjera u budućnost
Amsterdamski klub ima takvu povijest da je jedan od onih koji gotovo svakome tko je prešao tridesetu vraćaju osmjeh na lice i sjećanje na dobra stara vremena. Već spomenuta momčad predvođena legendarnim Cruyffom na krov Europe se popela totalnim nogometom u sezoni 1970./71.; potpuno je dominirala tim vremenom i titulu obranila dvaput zaredom. U 1980-ima se Cruyff vratio kao trener, modernizirao klub u svakom smislu i 1987. s Marcom Van Bastenom, Frankom Rijkaardom i Johnom Bosmanom osvojio Kup pobjednika kupova (dogodine su izgubili u finalu). Pet godina kasnije trener je bio mladi Louis van Gaal, a Ajax je opet bio moćan i atraktivan i prvo osvojio Kup UEFA, a onda 1995. i Ligu prvaka. Za svakog poneko lijepo sjećanje.
Sezona se za Ajax u idućih nekoliko tjedana može pretvoriti u fantastičnu – s dva trofeja, od kojih je jedan europski – a može se završiti katastrofom
Međutim, posljednje polufinale Ajax je vidio prije točno 20 godina, kada mu se u najjačem klupskom natjecanju u dvije utakmice ispriječio Juventus. Proslave poput one iz ’95., kada su pripiti igrači prije nego su kružili kanalima na brodu završili na krovu autobusa postale su povijest, a klub se od europskog giganta pretvorio u respektabilnu tvornicu talenta.
Ajax je u posljednjih 20 godina sedam puta osvajao titulu nizozemskog prvaka, ne odustajući pri tome od svojih ključnih postulata. Generacija iz 1990-ih bila je gotovo kompletno sastavljena od igrača iz vlastite akademije i isti princip slijedile su gotove sve generacije koje su dolazile. Cilj je imati svake godine minimalno tri igrača koja dolaze iz akademije De Toekomst (što znači ‘budućnost’), a da su se spremna uključiti u prvu momčad i čitava klupska struktura i organizacija prilagođena je tome.
Međutim, ogromni financijski jaz koji je nastao jačanjem nekoliko najboljih europskih liga značio je i promjenu sustava vrijednosti u nogometu uopće. Ajaxu je sve teže bilo zadržati igrače, razvijati ih do njihova maksimuma, rezultatski eksploatirati njihov potencijal i kvalitetu; mladići su odlazili sve ranije, a oni koji su ostajali nisu bili u stanju ispuniti očekivanja na vrhunskoj razini.
Prosjek 21,7 godina
Kada su se prije pet godina klupskim strukturama počele pridruživati legende iz 1990-ih, stvari su se donekle počele mijenjati. Između ostalih, treneru Peteru Boszu asistiraju Dennis Bergkamp i Winston Bogarde; Edwin van der Sar je bio direktor marketinga, a odnedavno je unaprijeđen na mjesto izvršnog predsjednika, a možda i najvažniju ulogu ima sportski direktor Marc Overmars. Oni su dodatni fokus stavili na mlade igrače, potpuno bazirajući momčad na vlastitim (i jako mladim!) talentima, odnosno ciljanim (i opet jako mladim) pojačanjima.
U isto su vrijeme svojim autoritetom pokušali vratiti u neku ruku nasilno oteti identitet kluba i novoj generaciji s vremenom usaditi pobjednički i autoritativni mentalitet koji je Ajax ranije imao – nismo samo tvornica igrača, mi smo jedan od najvećih klubova u povijesti nogometa.
Mogli bismo pola teksta potrošiti samo na nabrajanje talentiranih, velikim klubovima poželjnih igrača u ovoj momčadi i njihovih karakteristika; u dvije utakmice sa Schalkeom Bosz je priliku dao 17-orici igrača, a prosjek njihovih godina je nevjerojatnih 21,7. Samo su dvojica prešla 25, a čak 11 ih i dalje ima pravo nastupa za U21 selekcije; sedam igrača su direktni produkti Ajaxove akademije. Kapetan i stup ove momčadi je jedan od njih; 24-godišnji Davy Klaassen, koji je ove sezone postigao 15 golova, u Ajaxu je od 11. godine, dok dvojac Matthijs de Ligt i Justin Kluivert – sin stanovitog Patricka – tek treba proslaviti 18. rođendan, iako već ima iskustvo igranja i zabijanja golova u prvenstvu i Europi.
Veliki klubovi poput morskih pasa kruže oko Arene i čekaju pravi trenutak da ponovno navale na omiljenu hranu, ali u Amsterdamu se nadaju da su ovoj generaciji usadili drugačije razmišljanje i kako će, barem za neko vrijeme, odoljeti mirisu novca. Kako je Van der Sar u više navrata objašnjavao stranim novinarima u posljednjih nekoliko mjeseci, Ajaxov je cilj evoluirao i danas je klubu važno stvarati igrače, ali i pokušati ih zadržati u svojoj momčadi što je moguće duže. Bosz se ove sezone riješio nekolicine koji su u jednom trenutku svoje karijere puno obećavali, ali taj potencijal nisu ispunili, i potpuno se okrenuo stvaranju nove momčadi u odnosu na onu koja je s trenerom Frankom de Boerom osvojila četiri uzastopne titule, ali nije napravila veći iskorak u Europi.
Ključne bitke tek slijede
No, jasno je da je zasad i ovo jedna od onih modernih nogometnih priča u kojima se olako donose veliki zaključci, kako bi naslovi izgledali ljepši i atraktivniji. Današnji Ajax je drugačiji u odnosu na prije nekoliko godina, ali stvari su daleko od idealnih.
U nedjelju će ovi mladići na Phillips Arenu, gdje gostuju kod PSV-u. U 2017. su bez prvenstvenog poraza i stigli su najvećeg rivala, Feyenoord, ali mu i dalje gledaju u leđa s bodom minusa. Tri su kola do kraja i eventualni poraz od PSV-a vjerojatno bi ih izbacio iz utrke za titulu, a u teoriji bi i drugo mjesto i kvalifikacije za Ligu prvaka bili ugroženi. Usto je Ajax i ove sezone ostao bez grupne faze Lige prvaka, a u kriznom periodu tijekom prosinca ispao je i iz nacionalnog kupa, i to od drugoligaša Cambuura.
U prvoj utakmici četvrtfinala Europske lige djelovali su zrelo i moćno, ali u revanšu u četvrtak trebao im je osseworst, skijaška kapa i obilata pomoć gospođice Fortune. Sezona se za Ajax u idućih nekoliko tjedana može pretvoriti u fantastičnu – s dva trofeja, od kojih je jedan europski – a može se završiti katastrofom u kojoj će ostati bez ijednog trofeja i bez nastupa u kvalifikacijama za Ligu prvaka. S mladim i talentiranim igračima je uvijek tako, sadašnjost je prepuna uspona i padova, a budućnost je teško predvidjeti.
I premda je prvo europsko polufinale u 20 godina bez daljnjega veliki uspjeh, pričekajmo još malo prije nego što zaključimo je li se Ajax doista ‘vratio’ ili još nije.
