Ako niste znali, ATP isplaćuje mirovine tenisačima. Evo na koji način to funkcionira

Sustav koji izaziva kontroverze

Udruga Teniskih Profesionalaca ili ATP po strukturi je neprofitna organizacija, a igrači koji se natječu na Touru nisu njeni zaposlenici, već se svako za sebe mora pobrinuti za svoj platni status u svojoj zemlji. Ipak, ATP koji pored Upravnog odbora ima i Vijeće igrača (Players Council), svojim igračima isplaćuje mirovine sukladno uspjesima igrača.

ITF, koji je vrhovna organizacija ali i svojevrsna preteča ATP-u, igrače je vrlo loše tretirao, pa osim što nisu imali nikakvo zdravstveno osiguranje i loše uvjete na turnirima, nisu imali nikakve mirovine. U sportovima poput nogometa, gdje puno profesionalaca zarađuje enormne cifre tokom karijere (ne samo 20-ak najboljih kao u tenisu), nema situacije da igrači nakon završetka karijere trebaju mirovinu. Ukoliko imaju imalo poduzetničkih sposobnosti, ili nekakvog financijskog savjetnika, lagodno žive do kraja života od novca koji su zaradili tijekom karijere. Znam, česti su primjeri gdje unutar nekoliko godina po završetku karijere proglase bankrot, ali to je neka druga tema.

Poanta je da igrač koji je pet do 10 godina bio između 70. i 100. mjesta na ATP rang listi nije u mogućnosti od novca zarađenog u karijeri živjeti lagodno do kraja života. Zato je ATP pod pritiskom svog vijeća igrača bio primoran uvesti mirovine za igrače.

Kriteriji

Za ući u program mirovina, treba zadovoljiti nekoliko uvjeta.

Za početak, igrač godišnje mora nastupiti na 11 ATP turnira (kvalifikacije se ne računaju) i biti unutar 125 igrača s najviše ostvarenih bodova u tom društvu igrača koji su nastupili na minimalno 11 turnira. U parovima je kriterij isti, s time da se igrači koji su ostvarili kriterij u pojedinačnoj konkurenciji ne mogu se uračunati i u društvo doubles igrača. Dublaša se prima top 40 s minimalno 11 odigranih ATP turnira. Grand Slamovi se ne ubrajaju u 11 turnira jer su oni ITF-ov event. Na kraju godine se objavi lista s igračima koji su ostvarili kriterij za tu godinu. Igrač ima pravo primati mirovinu tek kad ostvari minimalno pet ovakvih godina. Dakle, igrači koji su ostvarili kriterij u manje od pet godina, nemaju pravo na mirovinu.

Cifre

Na kraju svake godine, ATP objavi cifru koja se nalazi u fondu za mirovine, a onda se ta cifra podijeli s brojem igrača koji su ostvarili kriterij te godine (obično oko njih 170). Svi igrači dobivaju jednaku cifru, bez obzira na svoje uspjehe. Oko toga su se znali buniti oni uspješniji, koji su smatrali da su svojim igrama zaslužili više novca od onih koji su uhvatili zadnji vlak za kriterij u toj godini; s druge strane, slabiji igrači su govorili kako je njima taj iznos iz mirovine glavnina njihova financiranja, a kako ovima u vrhu ta brojka ne predstavlja velik novac uspoređujući s onime što zarađuju.

Kako god bilo, ATP je tu odlučio podijeliti svima isto. Međutim, još jedna varijabla ulazi u jednadžbu.

Ako ATP-evi investicijski fondovi i stručnjaci dobro posluju i ulažu ATP-ev novac, fond za penzije raste. Ukoliko su poslovanja njihovih poslovnih stručnjaka loša, igrači također plaćaju cijenu. Čini se kako ATP izuzetno dobro posluje zadnjih godina s obzirom da su cifre konstantno rasle. Za 2016. je svaki igrač koji je ostvario kriterij dobio 53.900 dolara u svoj fond za mirovinu. Godine 2014. je to bilo 52.900 dolara, 2012. 23.636 dolara, a 2011. samo 11.592. Trend rasta mirovina je očigledan, ali postavlja se pitanje: što je s novcem igrača koji nisu uspjeli ostvariti pet godina kriterija?

Veliki je broj igrača koji su imali svoj mirovinski fond u ATP-u, ali su se umirovili prije nego što su uspjeli to ostvariti. Kuda taj novac ide, zapravo nitko točno ne zna. ATP tvrdi da on ostaje u ATP-u i reinvestira se skupa s ostalim sredstvima s kojima udruga raspolaže. Zaslužuju li ti igrači ipak dobiti taj novac?

Je li dovoljan broj namiren?

Uzmimo za primjer Nikolu Mektića koji je ove godine prvi put u karijeri ostvario kriterij za mirovinu. Pretpostavlja se da će u njegov mirovinski fond u ATP-u ući oko 50.000 dolara. Ako pretpostavimo da će se on i iduće četiri godine ovako uspješno baviti tenisom, po završetku karijere ga čeka minimalno 250.000 dolara mirovine. Osim što je to brojka koja je za hrvatsku stvarnost izuzetno dobra, ona je i zaista veliki novac za Nikolu – koji igrajući parove nikad neće zaraditi toliko veliki novac da mu 250.000 dolara bude zanemarivo. Dakle, iz te je perspektive ovaj sistem mirovina itekako koristan i efektivan.

Među igračima su zadnje vrijeme sve glasnije primjedbe na račun toga da mirovinu primaju i top 10 igrači. Zaista, koliko je važno da netko iz velike četvorke po završetku svoje karijere dobije ovakve iznose koji njima ne predstavljaju puno? Opet, to su legende sporta kojima je ATP dužan isplatiti mirovine u znak zahvale za popularizaciju tenisa i sav onaj novac koje ATP priskrbi na njihov račun. Svakako, vapaji za novim sistemom su prisutni s obje strane.

Na kraju dana, kad se uzme u obzir broj igrača koji nastupaju na Touru, razina profesionalizma tih igrača i kvaliteta tenisa koja je nikad viša na globalnom nivou, ostaje dojam da premali broj igrača prima mirovinu od ATP-a. Vrijeme je da se razmotri novi sistem financiranja mirovina koji će moći pokriti veći broj igrača i omogućiti im sigurniju budućnost. Baš kao što je i vrijeme da se osmisli sistem financiranja i bodovanja koji će hraniti više od 100 singlaša i 50 dublaša, kako ne bi morali čekati kraj svojih karijera da pokušaju zaraditi pravi novac.

Ne propusti top članke