Posljednjih par mjeseci Denverov centar Nikola Jokić uznemiravao je srpsku javnost.
Sve je počelo kada je njegov agent Miško Ražnatović preko Twittera natuknuo da bi Nikola mogao propustiti Eurobasket, potom su iz Nuggetsa javili kako je odluka isključivo na igraču, da bi se sve okončalo Jokićevim razgovorom s izbornikom Aleksandrom Đorđevićem u kojem mu je priopćio da se želi što bolje spremiti za nadolazeću NBA sezonu. Razočaranje kod susjeda bilo je veliko, odmah su se javile bojazni kako će funkcionirati srpska unutarnja linija bez svoje daleko najjače uzdanice.
Srećom po Đorđevića, po svoj prilici konačno će dočekati još jednog Ražnatovićevog pulena. Riječ je o gorostasnom Bobanu Marjanoviću, igraču Detroit Pistonsa.
28-godišnji centar visok 222 centimetra za Srbiju nije igrao od Eurobasketa 2011. u Litvi, kada je bio posve drugačiji igrač. Od tada je prošao oživljavanje posrnule karijere u Megi, transformaciju u euroligašku zvijezdu u Zvezdi, prelazak u San Antonio Spurse te osiguravanje egzistencije potpisom trogodišnjeg ugovora s Pistonsima vrijednog 21 milijun dolara. U međuvremenu je zbog različitih razloga propustio tri velika reprezentativna natjecanja.
Godine 2014. je Đorđević smatrao da mu nije potreban, ali sezonu potom Boban je eksplodirao u Euroligi, stoga je dobio poziv za pripreme za Eurobasket u Francuskoj. Na njih je Marjanović i stigao te je sve bilo u najboljem redu dok krajem srpnja nije uslijedio šok. Velibor Radović, pomoćni trener Crvene zvezde, u jednom je intervjuu izjavio kako je Marjanović odigrao finalnu seriju srpskog prvenstva sa slomljenim stopalom.
Ta je informacija stigla do njegova novog kluba pa su Spursi zatražili dolazak na dodatni pregled u SAD, usprkos tome što je prije toga prošao službene liječničke testove i potpisao ugovor. Marjanović je napustio pripreme, odradio preglede i više se nije vratio jer je medicinska služba procijenila kako mu je potrebno višetjedno mirovanje. Đorđević je tvrdio da je Boban potpuno zdrav te je sasuo drvlje i kamenje na Radovića i sve upletene, ali bilo je uzaludno – Marjanović je propustio Eurobasket.
Sljedećeg je ljeta Beograd bio domaćin kvalifikacijskog turnira za Olimpijske igre u Rio de Janeiru, a Marjanović se ponovo našao na popisu kandidata. Izrazio je želju za dolaskom, a Savez je skupio golemi novac za osiguranje, no zatim ponovo stiže nevjerica – srpski je centar u posljednjem trenutku otkazao nastup zbog pregovaranja oko novog NBA ugovora. Đorđević je bio ogorčen te nakon prolaska kvalifikacija nije htio ni čuti da ga uvrsti u momčad za olimpijski turnir, mada se Marjanović nakon potpisa ugovora stavio na raspolaganje.
Što će donijeti?
Zbog tih je događaja bilo pod znakom pitanja je li karizmatični Đorđević zauvijek prekrižio Marjanovića – kao, primjerice, Vladimira Micova, koji mu se zamjerio bacanjem ručnika na pripremnoj utakmici. Ipak, Boban se našao na širem spisku, potom i na skraćenom. Otkazom Jokića postalo je očito da će dobiti značajnu ulogu u momčadi.
Lucidna lob-dodavanja Miloša Teodosića mogla bi u kontinuitetu prolaziti do Marjanovića, koji će se tada dignuti na vrhove prstiju i zakucati sve što dohvati
Pitanje je – što će on Srbiji donijeti? Koliko je zaista dobar nakon dvije godine grijanja klupe u Americi? Nitko više nije siguran je li on još uvijek onaj dominator iz dresa Zvezde.
Sa 16,6 poena i 10,7 skokova u prosjeku u Euroligi spao je na 5,5 koševa i 3,7 skokova za Spurse u 54 utakmice. Gotovo identične brojke imao je i u Pistonsima, ali je odigrao 19 utakmica manje. Kad se pogleda minutaža (oko devet minuta po utakmici), vidi se da je zapravo imao vrlo dobar napadački učinak, ali ostao je uskraćen za veću priliku zbog hendikepa u obrani.
U SAD-u se igra jako brza košarka i Marjanović zbog svoje konstitucije jednostavno nije u stanju pratiti taj ritam na duže razdoblje. Osim toga, većina NBA centara izuzetno je pokretna i opasna na šutu za tri, što se pokazalo kao preveliki izazov za diva iz Zaječara. Uza sve to, zamjera mu se što unatoč svojoj visini nije toliko dobar bloker koliko se očekivalo, pa eksplozivni bekovi bez prevelikih problema kraj njega prodiru do obruča. To su razlozi zašto Marjanović nije uspio doći do ozbiljne uloge u momčadi, već su najzapaženiji trenuci njegove NBA karijere tehnička zbog mrkog pogleda nakon zakucavanja te ovacije publike prilikom svakog dodira s loptom, zbog čega ga je Gregg Popovich uzeo pod zaštitu objašnjavajući navijačima da nije riječ o maskoti.
Ali to ne znači da će ista situacija biti na Eurobasketu iz vrlo jednostavnog razloga što većina europskih reprezentacija nema centre takvog kalibra koji bi mogli natrpati Marjanovića i uz to ga kvalitetno obraniti. Jasno, tu su uvijek reprezentacije poput Latvije, koja u Porzingisu ima savršen protuotrov za srpskog grmalja, ali ostatak društva bit će u ozbiljnom problemu.
Kako ga braniti?
Veliki teški centri koji su 10-ak centimetara niži praktički su beskorisni u okršaju s njim, jer ga jedan-na-jedan ne mogu napadati s realnom nadom u uspjeh, a u obrani će teško izaći s njim na kraj. Ako se uspiju nekako izgurati u prednju poziciju, postoji realna opasnost da će lucidna lob-dodavanja Miloša Teodosića u kontinuitetu prolaziti do Marjanovića, koji će se tada dignuti na vrhove prstiju i zakucati sve što dohvati.
A ako primi loptu u prednjoj poziciji nešto dalje od koša, ima dovoljno raznovrsnu tehniku da i to riješi egzekucijom – najčešće je to omiljeni šut od table, može biti i horog, a u stanju je pogađati i šutove s poludistance. Prekršaji također nisu dobra opcija jer bacanja šutira s uspješnošću od oko 80 posto.
Reprezentacije koje nemaju modernu ‘peticu’ pokušat će ga zaustaviti igrom s dvije ‘četvorke’ koje će ga mučiti u napadu, ali krilni centar koji ga čuva mora biti vrlo visok, poput Dragana Bendera, inače prijeti da svaki suparnički napad završi Bobanovim posteriziranjem. Tu su također zonske obrane, poput Cibonine u polufinalu ABA Lige 2014. koja ga je sjajno neutralizirala, ali Marjanović je od tad strašno napredovao.
Pogotovo će biti zanimljivo vidjeti koliki je njegov fizički napredak od odlaska preko bare. Budući da nije previše igrao, barem je pod paskom američkih stručnjaka imao dovoljno vremena da u teretani isteše svoje potencijale do maksimuma. To se, doduše, nije previše vidjelo na NBA parketima, ali kad su ga Spursi poslali u svoju razvojnu momčad, u par utakmica sve je razbacao i natjerao Popovicha da ga već idući tjedan vrati među prvotimce.
https://www.youtube.com/watch?v=YlYyJZ345S0
Postoji još jedna moguća prepreka da Marjanović zasja u dresu Srbije, a to je Đorđevićevo zlopamćenje. Iako ga je uvrstio među kandidate, nije baš sigurno da se izbornik potpuno pomirio s lanjskim otkazom i moguće je da primat u minutaži da starosjediocu Miroslavu Raduljici, na kojeg se momčad već navikla, a sjajne klupske sezone imali su Ognjen Kuzmić te Vladimir Štimac, kojeg Đorđević izuzetno cijeni zbog rijetko viđenog odnosa prema nacionalnom dresu. Marjanović će trebati jako zapeti na pripremama kako bi dokazao izborniku da može biti prevaga, a potonji će tek onda prilagoditi igru njegovim potrebama i dati mu primat pored konkurenata.
U svakom slučaju, Marjanović neće moći nadoknaditi Jokićevu svestranost i lucidnost, sposobnost da razigra čitavu momčad iz reketa, ali je lako moguće da će biti konkretniji strijelac od sunarodnjaka iz Denvera. I zato je Srbija možda manje oslabljena zbog otkaza svoje najveće NBA zvijezde nego što se to na prvi pogled čini. Po svemu sudeći, veći će udarac predstavljati izostanak Nemanje Bjelice, koji nema dostojnu zamjenu na poziciji četvorke. U Jokićevu slučaju, Marjanović bi mogao biti više nego zadovoljavajuća kompenzacija.
