Borna Ćorić u ogledalu

Intervju: Teniski mladac o vlastitim prednostima, manama i ambicijama

Zadnja izmjena: prosinac 1, 2017 Foto: Borko Vukosav

Teniski cirkus zvan ATP World Tour prošlog je vikenda nakon 52 naporna tjedna priveden svome kraju. Kao i svake godine, zastor se nad tenisku pozornicu spustio na londonskom Mastersu, završnom turniru osmorice veličanstvenih, kojim je izdominirao Grigor Dimitrov. Osim osmorice najboljih, koji su imali nešto duže radno vrijeme, sezona je za većinu elite završila tjedan, dva ili koliko već prije. Prava je to prilika da tenisači, razbacani tijekom cijele sezone po svim dijelovima svijeta, posjete svoj rodni kraj, obitelji i prijatelje.

Prava je to prilika i za novinare da okrenu njihov broj. Kad sam dobio SMS od Borne Ćorića da se nađemo u jednom finom zagrebačkom ribljem restoranu, pomislio sam kako ću se, uz intervju, još i dobro najesti na tuđi račun. No, šalu na stranu.

Razgovaram s jednim od najperspektivnijih tenisača današnjice koji, međutim, već drugu godinu zaredom ne uspijeva ostvariti cilj postavljen na početku sezone. A bio je to ulazak u top 25 igrača na svijetu. Usprkos tome, Borna je u 2017. uspio osvojiti svoj prvi ATP naslov, onaj iz serije 250 u marokanskom Marrakechu. Odličan tenis prikazao je i na Masters 1000 u Madridu, stigavši do četvrtfinala. Bilo je još nekoliko solidno odigranih rola, ali u prvim kolima ili prije poispadao je na čak 17 od 29 turnira, koliko ih je ove godine odigrao. Još sedam puta ‘letio’ je u drugim kolima. Godinu je završio u koliko-toliko dobrom tonu polufinalom u Milanu, na završnom turniru najbolje rangiranih igrača mlađih do 21 godinu. Taj turnir, međutim, ne donosi ATP bodove, te je Ćorić sezonu okončao na 48. mjestu, isto kao i prethodne godine.

Već ovakav uvod dobro sugerira kolika su naša očekivanja od tog 21-godišnjeg izuzetno pristupačnog i pristojnog momka. Razgovarajući s njim prilično otvoreno nekih tri četvrt sata, nije teško zaključiti ni koliko on sam očekuje od sebe.

„Čak sam taj renking na kraju dobro izvukao“, započinje Borna, koji je u jednom trenutku pao na 79. mjesto ATP ljestvice. „Ali sigurno da sam više očekivao od sezone. Mislim da u tenisu na kraju godine završiš onako kako si radio i igrao tijekom godine.“

„Ne boli me ona stvar“

Dok ovo čitate, Borna je već u nekom kutku svijeta započeo pripreme za novu sezonu. Desetak dana odmora u Zagrebu zapravo nisu ni pravi odmor zbog silnih obaveza koje ima, ali i takav kratki, prije svega psihološki predah, dobro dođe. Pogotovo nakon što su u posljednja dva mjeseca, posebice nakon US Opena, ponovno zaredale loše igre. Prije nego što se uspio konsolidirati u Baselu i Parizu, Ćorić je na terenu izgledao jako nervozno, ponajviše zbog toga što nije bio zadovoljan tadašnjom, privremenom trenerskom ekipom. Ulazak u svojevrsni začarani krug razočaranja za razočaranjem, koliko to utječe na raspoloženje igrača izvan terena?

„Jako puno, jako puno“, kaže iskreno. „Ja sam takav i to je u biti loše, ali u drugu ruku to znači da me ne boli ona stvar.“ Gotovo svaki sportaš, kojeg ‘ne boli ona stvar’, poznaje taj osjećaj – osjećaj neprestanog i opsesivnog premotavanja filma u glavi o tome što je na terenu moglo poći bolje ili što ubuduće treba raditi bolje. „To je definitivno nešto što bi htio promijeniti“, kaže Borna te priznaje da u tim lošijim razdobljima igre pada u svojevrsnu ‘depresiju’. Često tijekom razgovora spominje koliko je teško kada je izvan confidencea.

Netom prije te ‘crne rupe’ Ćorić je u 2. kolu US Opena odigrao možda i svoj najbolji meč sezone, izbacivši godinu dana mlađeg Alexandera Zvereva, koji je ove godine ušao u top 5 igrača na svijetu. Nije tajna da Borna voli nastupati na velikoj pozornici te u mečevima gdje nema prevelikog pritiska nerijetko pruža odličan, ali i zreo tenis. Bila je to treća pobjeda ove sezone protiv igrača iz 10 najbolje rangiranih. Stradavali su još Dominic Thiem (Miami Masters 1000) te u Madridu tadašnji broj 1, Andy Murray. Kako takve igre učiniti učestalijima, ali i zaigrati bolje protiv slabije rangiranih protivnika?

„Da, to bih i ja volio znati“, smije se pa pokušava posložiti misli. „Pa ja dosta analiziram svoje mečeve. Na primjer, ona pobjeda protiv Nadala. To realno nema veze s pobjedom i moja kvaliteta tad nije bila nešto posebno“, osvrće se na pobjedu nad Španjolcem koncem 2014. u Baselu, kada je Rafael Nadal igrao praktički ozlijeđen. „Pa pobjeda protiv Murraya, to isto. Ja sam tad igrao dobro, ali nisam igrao vanzemaljski, niti je moj level tad bio za to“, prisjeća se Dubaija 2015. i meča u kojem je Britanac napravio više od 50 neprisiljenih pogrešaka. „I onda se dogodi da ljudi jednostavno počnu očekivati da ja jednog 50. igrača na svijetu moram dobiti kad se sjetim“, nastavlja. „A ti rezultati, oni nisu bili realni. Kužiš, moja kvaliteta tad nije bila takva i jednostavno se potrefilo jako puno čimbenika da dođem do 33. mjesta.“

Iskreno sam rekao da je moja želja napasti broj 1. Nikada neću igrati tenis radi novaca ili zato da budem poznat

Bilo je to u srpnju 2015. kad je Ćorić dosegao renking karijere. Te je sezone završio kao najmlađi igrač u top 50, upisavši 26 pobjeda.

„Postoje mnogi dečki koji mogu biti top 20, ali iz raznoraznih razloga nisu“, ističe Borna ono što možda mnogi ne shvaćaju, a to je da u prvih 100 nema previše laganih suparnika, pogotovo ako su taj dan ‘uštimali ruku’. „Recimo, moj meč protiv Mihaila Kukuškina u kvalifikacijama Madrida. To nije bilo normalno kak’ smo mi igrali“, priča pomalo u nevjerici. „Ja sam izlazio s terena i nisam bio ljut, jebote, jer sam znao da bolje od toga ne mogu.“ Borna je naposljetku taj meč izgubio 7-6, 6-3, ali je kao lucky loser dogurao do spomenutog četvrtfinala, gdje ga je porazio Thiem, ove godine možda i drugi najbolji zemljaš na svijetu.

Gigabajt snimki na mobitelu

Ćoriću je nakon prelaska u seniorsku konkurenciju upravo zemljana podloga počela više odgovarati nego tvrda. Razlog tomu je što zbog sporijih uvjeta na njoj imate više vremena za pripremu udarca, a time i za kreiranje poena. Kada mu kažem da je po postotku spašenih break lopti na zemljanoj podlozi ove godine prvi na svijetu (73 posto), a na svima njima ukupno osmi, iznenađen je.

„Ja stvarno volim taj pritisak“, priča. „Koliko god ta nervoza možda nije ugodna. Ali, ta break lopta ili deuce kod 5-5, ja ne mogu bez tog osjećaja.“ I nije da je suparnicima davao preveliki broj break prilika – prosječno šest po meču, isto koliko i Thiem, primjerice.

A tome je kumovao njegov servis – koji, doduše, dosta oscilira, kako i sam priznaje. Ipak, pogled na ATP-jevu službenu stranicu otkriva kako je Ćorić ove godine 25. server na svijetu, što je svakako respektabilno. Tzv. serve rating uzima u obzir postotak prvog servisa, postotak osvojenih poena na prvom i drugom servisu, postotak osvojenih servis gemova, asove te duple greške. Borna ipak nije zadovoljan.

„Serviram s puno slicea i kicka što automatski daje sigurniji servis“, priča, ali dodaje kako naprosto nema dovoljno brzine. „Pa u zadnjih tri ili četiri tjedna nisam servirao niti jednom preko 200 km/h. Ja sa svojom težinom i visinom moram servirati minimalno 205, 210 kilometara na sat.“

Definitivno najbolji udarac u Ćorićevu repertoaru jest njegov dvoručni bekend, koji ove godine nije osobito funkcionirao. Ipak, Borna smatra kako mu je on ujedno i tzv. big weapon, ono što neki smatraju da njegovoj igri kronično nedostaje. „Uvjeren sam da je i način na koji vidim igru, na koji znam kreirati poen, također moje veliko oružje.“

Svjestan je, s druge strane, poteškoća na svojem forhendu. Iako u jednom trenutku primjećujem kako jede lijevom rukom, Borna je teniski reket odmah primio s desnom. Stolni tenis također igra lijevom, ali isključivo zato što je kao klinac slomio desnu ruku pa vrijeme tratio igrajući pingač. Danas taj ‘desni’ forhend treba dorađivati.

„Lijeva ruka mi se na forhendu prerano otvara“, priča o nečemu što je do ekstrema doveo, a potom i uništio vlastiti udarac osebujni Ernests Gulbis. Koliko je popravio igru na mreži u odnosu na protekle godine Ćorić je demonstrirao u meču protiv Zvereva, kada je osvojio 28 od 35 poena na mreži. Kada mu kažem kako je jedan od lošijih reternera na Touru, Borna odmah uzvraća.

„Auu daa…to sam zaboravio. To moram jako puno popraviti. Evo baš tu na mobitelu imam jedan gigabajt snimki.“ Primjerice, ove je godine 81. po postotku osvojenih poena na protivnikov prvi servis te 74. po postotku osvojenih retern gemova. „Za početak, moram početi više prvih servisa vraćati u igru, nije bitno kako, a drugi moram početi više napadati“, priča te odaje dojam kako poznaje svaku, pa i najmanju tehničku i inu nepravilnost u svojoj igri. „Ne mogu kao prije stajati daleko iza, poput Nadala ili Wawrinke… Oni jače udare lopticu nego ja kad napadnem s bliže distance.“ Sve ovo dobro kazuje koliko prostora za napredak u vlastitoj igri Ćorić vidi. Puno vremena provodi analizirajući i tuđu tehniku, pa u jednom trenutku počinje gestikulirati kako Novak Đoković rotira tijelo prilikom udaranja forhenda.

„Nije prošao meč da nisam popio tabletu protiv bolova“

Vrijeme brzo prolazi, Borni nerijetko vibrira mobitel te čak odgađa sljedeći sastanak kako bismo razgovor obavili do kraja, a na ostale se pozive ne javlja. Uvjeti u kojima radimo nisu lagani. Posluga svako malo pokušava ugoditi, a brojni su gosti poprilično glasni. Nakon što smo dovršili s glavnim jelom, rižotom, vraćamo se na možda malo teže teme. Nakon ovogodišnjeg Wimbledona javnosti je pomalo ispod radara prošla činjenica da je Borna prekinuo suradnju s posljednjim trenerom, Ivicom Ančićem. Peti je to trener u posljednje četiri godine s kojim je raskinuo.

„Ne moraš biti pametan kako bi zaključio da je to previše“, iskreno započinje. „Ali ljudi ne znaju kako sam od tih pet samo jednom dao otkaz… Naravno, jer sam bio nezadovoljan.“ Dodaje kako su suradnje prestajale iz raznoraznih razloga. „Ja nikada ne krivim trenera za svoje rezultate. Uvijek gledam samo to jesam li napredovao ili nisam“, priča te otkriva kako će u 2018. raditi s Kristijanom Schneiderom, bivšim trenerom Ane Konjuh te svojim dugogodišnjim prijateljem.

A ciljevi za sljedeću sezonu isti su kao i za prethodne dvije. Dosegnuti minimalno top 25. Za razliku od prošle godine, Ćorić u novu ulazi potpuno oporavljen, što prethodne nije bio slučaj zbog operacije koljena.

„Znači, od 1.8. prošle godine negdje do lipnja ove doslovno nije prošao meč da nisam popio tabletu protiv bolova“, otkriva nam ‘čari’ profesionalizma, iako više puta tijekom razgovora napominje kako su ozljede sastavni dio sporta te da se na to ne voli ‘vaditi’. Pošto je izgladio sve nesuglasice s teniskim savezom, Ćorića bismo sljedeće godine trebali gledati u Davis Cupu. Nanovo se dotičemo kobnih ispadanja u prvom kolu te confidencea, nečega što je mladom igraču neophodno.

„Brzo mi onda padne samopouzdanje. Ni na treningu ne osjećam dobro lopticu i uvijek si nesiguran u tom prvom kolu.“ Kreće detektirati možda i najveći problem u svojem tenisu. „Fale mi baš jako te pobjede protiv igrača od, recimo, 40. do 80. mjesta“, priča. „Ako to uspijem promijeniti sljedeće godine, onda se ne brinem za sebe kad dođem na veliku pozornicu. Samo da si dam priliku da igram protiv najboljih.“

Sami teniski vrh njegova je ambicija od trenutka kad je kročio u seniorski tenis. Borna nudi jednu zanimljivu teoriju.

„Da se tako rano i brzo nisam probio, možda bih danas bio bolji. Mislio sam da će sve to ići nekako jednostavnije, ali to tako ne ide, ni blizu.“ Koliko je on samome sebi stvorio prevelika očekivanja? „Pa definitivno jesam, ali i drugi isto, jer je postalo normalno da ja kroz dvije godine moram pobijediti jednog osvajača Grand Slama. I onda kad izgubiš od jednog Kukuškina, koji može igrati nevjerojatno, onda ništa ne vrijediš“, odgovara pomalo rezignirano.

„Ja nikada nikome nisam rekao, čak ni ovako privatno – ‘Čuj, ja ću biti broj 1.’ Samo sam iskreno rekao da je moja želja napasti broj 1. Već me potrošilo to što se toliko toga vadi iz konteksta.“

Zarazna šampionska ambicija koju Borna emitira tijekom cijelog razgovora ipak nas tjera da pitamo je li to i dalje njegov dugoročni cilj. „Apsolutno“, odgovara kao iz stopa. „Nikada neću igrati tenis radi novaca ili zato da budem poznat“, priča bez ustezanja.  „Igram ga da se na kraju karijere mogu pogledati u ogledalo i da si mogu reći – ‘Okej, stvarno si sve napravio da to probaš’ “, dodaje. „Sad, hoću li na kraju biti broj 1, 5, 15 ili 50, ja to ne znam…vidjet ćemo. Ali da ću napraviti sve, to je sigurno.“