Prije 25 godina Partizan je senzacionalno osvojili naslov europskog košarkaškog prvaka. Kao uvjerljivo najmlađa momčad u tadašnjem Kupu prvaka (prosjek 21,7 godina), potukli su Beograđani redom najveće, najbogatije i najkvalitetnije momčadi onog vremena: bolonjski Knorr u četvrtfinalu, milanski Philips u polufinalu te supermoćni Joventut u finalu. Imali su tada, na završnici koja se igrala u Istanbulu, ogroman kvalitativni disbalans u momčadi, trenera početnika koji će se ubrzo pokazati genijalcem (Željko Obradović) te najbolji bekovski par Starog kontinenta – Sašu Đorđevića i Predraga Danilovića.
Situacija u kojoj se nalazi slovenska reprezentacija uoči početka Eurobasketa po mnogočemu nalikuje onoj Partizanovoj otprije četvrt stoljeća. Završnica će se također igrati u Istanbulu, na klupi sjedi iznimno sposoban trener u liku Igora Kokoškova, uopće prvoga europskog trenera koji se probio u NBA ligi, a momčad predvodi najbolji i najuzbudljiviji bekovski par na turniru – Goran Dragić i Luka Dončić.
Poput onomad Partizana, koji je pod koševima imao tek osrednje Slavišu Koprivicu i Zorana Stevanovića te tada još nezrelog Željka Rebraču, današnja Slovenija ima ogromnu diskrepanciju između vodećih dvaju (OK, s Anthonyjem Randolphom možda triju) igrača i ostatka momčadi. Doprinos pod koševima davat će tek iskusni Gašper Vidmar, kojeg će pokušavati rasteretiti 33-godišnji veteran Saša Zagorac, inače debitant s prethodnog Eurobasketa, te neiskusni, iako ne baš osobito mladi Žiga Dimec. Malo je reći da je to prilično tanko. Kokoškov će stoga relativno često morati forsirati nisku petorku, s Randolphom na petici, te Edom Murićem ili mladim Vlatkom Čančarom na četvorci.
Još jedna u nizu sličnosti s okolnostima koje su dovele do jedinoga europskog naslova KK Partizana jest da će Slovenci Eurobasket moći igrati rasterećeno, praktički iz pozicije autsajdera, premda nimalo bezazlenog.
Na kraju dana, njihovo će postignuće u potpunosti ovisiti o doprinosu fenomenalnog tandema, čiste raskoši s vanjskih pozicija.
Najbolja sezona u karijeri
Goran Dragić i Luka Dončić igrat će prvi i posljednji put zajedno na jednome velikom natjecanju.
Dragić je 31-godišnjak usred 90 milijuna dolara vrijednoga petogodišnjeg ugovora u Miami Heatu. Kao i prije dvije godine, kada mu se rodila kći, njegova NBA momčad sugerirala mu je da preskoči natjecanje. On sam kaže da ga nakon svake utakmice kosti, zglobovi i mišići bole sve jače i sve dulje, te da osjeća kako treba puno veću brigu o tijelu želi li ugovor odraditi do kraja. Zato se nakon Eurobasketa povlači iz reprezentacije, pa tako ispada da je prijateljska utakmica protiv Hrvatske u ljubljanskim Stožicama bila njegova oproštajna pred domaćom publikom.
U spomenutom dvoboju vidjelo se koliko je Goran Dragić dobar i moćan igrač. Bez Roka Ukića na rosteru, gazio je svoje čuvare na pick ‘n’ rollu, posebice bespomoćnog Dominika Mavru, koji je vrlo brzo ostajao bez zraka. Igra s pickom definitivno jest osnovni forte u igračkom profilu sjajnoga ljevorukog combo-guarda, koji iz nje iznimno često prodire pod koš. NBA statistika tako kaže da je u protekloj sezoni Dragić drugoplasirani među bekovima po broju ulaza pod koš.
Procijeni li da okolnosti za napadanje reketa nisu optimalne, Dragić će izvrsno razigrati ili igrača s kojim je u picku ili treću opciju. Konačno, opredijeli li se dići na šut, suparnik se nema razloga išta manje bojati. Naime, šut za tri poena, koji mu se dugo brojao pod mane, odavno više nije problem. Prošle je sezone u NBA ligi trice šutirao preciznije od, primjerice, Bojana Bogdanovića (40,5%-36,7%), a nije ih ubacio niti drastično manje (117-146) u usporedbi s čistim šuterom kao što je hrvatski reprezentativac.
Da ga i nije bilo za vidjeti u konkretnoj utakmici protiv sastava Ace Petrovića, o njegovoj bi kvaliteti zorno govorila posljednja NBA sezona, najbolja u karijeri, koju je završio s prosjecima od 20 koševa, šest asistencija i četiri skoka. Na Eurobasketu bi beka s takvom statistikom bilo nemoguće pronaći čak da igraju i svi najbolji. Njegovi prosjeci kroz devetogodišnju karijeru u najjačoj ligi na svijetu na razini su onih Manua Ginobilija.
D&D će preuzeti teret
Na velikoj sceni Dragić se prvi put pojavio prije 10 godina, predvodeći napad Slovenije na španjolskom Eurobasketu. Tada je još bio mlad i bez iskustva, ali po načinu na koji si je uspijevao kreirati šut bilo je vidljivo da se radi o košarkašu A-klase. Iako turnir iz 2007. nije obilovao otkazima poput ovogodišnjeg, pa su ga igrale momčadi u gotovo najjačim sastavima, skauti iz NBA lige nisu bili zadovoljni ‘materijalom’ koji se nudio. Jedan od njih, sjećam se, upisao je u svoju bilježnicu samo dva imena. Prvo je bilo ono Ramūnasa Šiškauskasa, tada već 29-godišnjega litavskog krilnog košarkaša koji je taj turnir odigrao kao playmaker. Drugo je ime bilo ono Gorana Dragića.
O kvalitetama Luke Dončića već se puno zna i nema potrebe opet ih isticati, osim u šoku konstatirati kako se čini da ne postoji lekcija iz košarkaške igre koju taj 18-godišnji čudežni deček iz Ljubljane nije svladao. Za spomenuti je ipak da je kroz osam pripremnih utakmica Dončić predvodio Sloveniju u koševima (16,3 u prosjeku), skokovima (7,6), minutama (28,1) i valorizacijskom indeksu (21,3). Drugi je po prosjeku ubačaja iz igre (54,9 posto), kao i u kategoriji asistencija (3,6).
Šuterski slabije komponiranoj momčadi, koja je i u prošlosti bila posebno osjetljiva na zonske varijante u obrani, trebat će posebice njegove trice, koje Dončić, sudeći barem po izvještajima iz Madrida, redovito poslije treninga vježba sa suigračima Jayceejem Carrollom i Treyom Thompkinsom, te ih u nizu zna ubaciti i 30-ak puta.
Iako je sedam igrača u momčadi Igora Kokoškova tijekom osam pripremnih utakmica participiralo s više od osam koševa prosječno po utakmici, na Eurobasketu, koji Slovenija otvara utakmicom protiv Poljaka u Helsinkiju, taj će se učinak preraspodijeliti na stranu trojice teškaša – NBA zvijezde Dragića, te dvojice igrača Real Madrida, Dončića i Randolpha. Stvarni pak dosezi Slovenaca ovisit će o koprodukciji njihova bekovskog para, najuzbudljivijeg na natjecanju. Čak i da ona ne bude iznimna, što je malo vjerojatno, bit će jedna od rijetkih atrakcija zbog kojih ovaj Eurobasket zaslužuje da ga pratite.
