Iz Aston Martina najavljuju ulazak u F1, pa i vlastiti motor: jesu li sišli s uma?

Nemoguća misija kultne britanske marke

Tijekom 1950-ih je Aston Martin bio jedan od vodećih svjetskih proizvođača trkaćih automobila. Ostvarili su njegovi vozači nekoliko sjajnih pobjeda u utrkama sportskih automobila te dominirali sezonom 1959., u kojoj je posada Salvadori-Shelby (da, onaj Shelby) odnijela i pobjedu na Le Mansu. Na krilima tog uspjeha odlučili su se u Aston Martinu okušati i u Formuli 1, no njihov DBR4/250 bio je demode već pri predstavljanju – bilo je to vrijeme ubrzanog prelaska na konstrukcije s motorom iza vozača – te su nastupili samo na pet prvenstvenih i nekoliko ostalih utrka. Bolid se uspijevao umiješati među najbolje samo na jednoj stazi, superbrzom Silverstoneu, gdje ga je Roy Salvadori dvaput kvalificirao na drugo mjesto. U dvije je prvenstvene utrke isti vozač završio šesti, no kako je tada bodove dobivalo samo pet najboljih, nikada nisu upisali ni boda.

A sada se vraćaju.

Razjasnimo odmah, Aston Martin je malena manufaktura koja proizvodi male, ekonomski neisplative serije automobila. Smatra se da ta tvrtka drži rekord po broju bankrota i spašavanja; u Engleskoj je, pogotovo zbog povezanosti s onim prokletim tajnim agentom iz pjesme, postala svojevrsni nacionalni simbol i svaki se put naiđe neki naivac koji joj odluči udahnuti novi život.

Prethodni izlet u Formulu 1 dogodio se za vladavine Davida Browna, najdugovječnijeg i najinteligentnijeg među vlasnicima. Dostatno razumnog da shvati kako je bolje povući se nakon samo pet utrka nego spiskati mnogo novca na razvoj novog bolida i motora koji nisu imali nikakve veze s tadašnjim cestovnim ni ostalim trkaćim modelima tvrtke.

U tim su vremenima veze još u nemaloj mjeri postojale, dok su danas tehnologije toliko različite da je ma kakva veza između cestovnih modela i Formule 1 uglavnom samo marketinške naravi. Što čini na svojevrsni način opravdanim marketinško sudjelovanje, kakvo je isprva najavljeno.

Pokušati nešto što nije viđeno 35 godina?

Aston Martin ulazi u priču kao naslovni sponzor momčadi Red Bulla, što i nije posve nov pristup. Infiniti i Lada su na takav način sudjelovali, ali oni su barem brendovi pod kapom Renaulta, koji je proizvodio motore za bolide na kojima su se nalazile njihove reklame. Fiat i, odnedavno, Alfa Romeo također su korporacijski vezani s Ferrarijem, na čijim se bolidima nalaze njihove oznake. No, Red Bull će 2018. nastupati s Renaultovim motorima, što slučaj čini prilično bizarnim, mada se nečega sličnog sjećamo iz razdoblja kada se reklama British Leylanda nalazila na bolidima Williams-Forda. Nekoliko godina kasnije, Leyland je propao…

Teško je predvidjeti ma kakav pozitivan zaplet. Relativno maleni proizvođač sportskih i trkaćih automobila, konstantno u minusu i nedostatnih sredstava za ozbiljniji razvoj, uključuje se u Formulu 1 kao naljepnica na bolidu velike multinacionalne korporacije za proizvodnju osvježavajućih napitaka, koja taj bolid proizvodi. Bizarnost situacije je evidentna – no, u praksi teško da Aston Martin može na know-how području ponuditi ikakvu dodatnu vrijednost koju Red Bull već nema. Osim onoga što ne proizvode, a u čemu već neko vrijeme leži glavni razlog relativnog nedostatka kompetitivnosti: motora. Stoga ne čudi oprezna najava Andyja Palmera, prvog čovjeka Aston Martina, kako će u slučaju ostvarenja najave o smanjenju troškova motora, razmisliti o tome da 2021. uđu u natjecanje i kao proizvođač motora.

Što na prvi pogled ima smisla, ali na drugi je suludo.

Znate li koji je zasad posljednji novi proizvođač motora koji se upisao na vječnu listu pobjednika neke F1 utrke? Statistike kažu, TAG Heuer, lani. Statistike lažu: to je Renaultov motor, a brend kojem se pripisuju zasluge nema nikakvih zasluga za njegov razvoj. Moramo dalje u povijest, sve do 1996., kada je prvu pobjedu ostvario motor Mugen Honde. Khm, hajde, okej za Mugen, ali Honda je upisala poneku pobjedu i naslov i ranije. Ništa, kopajmo dublje: TAG Porsche je prvi puta pobijedio 1984. – no, i opet, sam Porsche je na listi još od 1962. Što nas u potrazi za posljednjim pravim debitantom na listi dovodi do zlosretne Velike nagrade Kanade 1982., koja je počela pogibijom Riccarda Palettija, a završila trijumfom Nelsona Piqueta u Brabham-BMW-u.

Drugim riječima, prošlo je 35 godina otkako je netko uistinu nov uspio ući u krug pobjednika utrke Formule 1 u konkurenciji proizvođača motora. Što pokazuje da to baš i nije najjednostavniji zadatak.

Je li umiješan prokleti tajni agent?

Nije da i drugi , pa i oni veliki, nisu pokušavali: Toyota, Yamaha, Lamborghini, Peugeot – samo su najpoznatiji među onima koji su u međuvremenu neuspješno ušli u ovu kategoriju automobilizma i povukli se ližući rane, bez da su uspjeli makar jednom pobijediti u nekoj utrci. Ako njima nije uspjelo, što navodi ljude u Aston Martinu na pomisao da bi oni mogli?

Zapravo… postoji jedan detalj.

Već s Red Bullom rade na projektu cestovnog superautomobila Valkyrie, koji dolazi na tržište sljedeće sezone. A ondje su im tehnološki partneri Rimac (zasad irelevantno za F1 priču, ali lijepo je spomenuti) i Cosworth.

Cosworth je tvrtka koja itekako zna razviti pobjednički motor, njihov DFV je najuspješniji u povijesti Formule 1. Posljednji pokušaj povratka nije im baš najbolje prošao, no imali su mnogo manje negativnog publiciteta od sličnih debakala Alfa Romea, Porschea i Honde. Ako već rade motor za Valkyrie, logično je da im se Aston Martin i Red Bull obrate i u slučaju razvoja F1 motora.

No, kako točno misle to isfinancirati sa strane tvrtke koja radi oko 1.000 automobila godišnje i nema značajnijih marketinških prihoda (za razliku od Ferrarija ili Mercedesa, recimo), to uistinu nije zadovoljavajuće objašnjeno. Najlogičnijom se čini opcija da sve financira sam Red Bull, ali u tom se slučaju postavlja pitanje što će im uopće Aston Martin u priči. Osim ako ga možda ne namjeravaju vlasnički preuzeti i potom promovirati kroz utrke.

Realno, jedina prava vrijednost tog privlačnog, ali kronično bolesnog brenda dolazi iz njegove tradicionalne povezanosti s jednom od najuspješnijih filmskih franšiza svih vremena, onom o Jamesu Bondu.

Tu vezu ne treba uzimati zdravo za gotovo, jer su producenti već u više slučajeva dok kažeš keks zamijenili njihove automobile u svrhu promocije neke financijski izdašnije marke. S druge strane, Red Bull je inteligentno vođena korporacija i malo toga čini slučajno, pa ne bi iznenadilo da ima neki pakleni plan koji uključuje i Formulu 1 i agenta 007. Postojao ili ne, šanse za uspjeh u slučaju izrade motora ne mogu se nazvati drukčije nego vrlo slabima.

A Aston Martin bi lako mogao postati nova u nizu žrtava pretjeranih ambicija povezanih s privlačnim, ali proždirućim svijetom utrka.

Pročitali ste sve besplatne članke ovaj mjesec.

Za neograničeno čitanje Telesporta i podršku istraživačkim serijalima, odaberite jedan od paketa.

Ovaj članak je dostupan samo pretplatnicima.

Za neograničeno čitanje Telesporta i podršku istraživačkim serijalima, odaberite jedan od paketa.

Podržite oslobođeni sportski teritorij.

Za pristup i neograničeno čitanje Telesporta odaberite jedan od paketa.

X

Podržite oslobođeni sportski teritorij.

Za pristup i neograničeno čitanje Telesporta odaberite jedan od paketa.