Kad je Jürgen sreo Željka

Kloppov dugogodišnji asistent Željko Buvač jedan je od najmisterioznijih ljudi u nogometu

Zadnja izmjena: srpanj 13, 2017 Profimedia

U nogometu je priča često važnija od čovjeka, ali gotovo nikada nije i poznatija od njega. Sa Željkom Buvačem stvari su potpuno drugačije. Njegovu priču danas znaju mnogi, a da njega samoga ne zna gotovo nitko.

Buvač je već godinama jedan od najvažnijih ljudi u stručnom timu Jürgena Kloppa, njegova desna ruka; čovjek je to bez kojeg se Nijemac ne može ni zamisliti kao trener. Brian Clough je svojevremeno za Petera Taylora rekao da jednostavno ne može funkcionirati bez njega, jer je on ustvari samo izlog za posao kojeg radi Taylor, a po nekim pričama gotovo isto važi za Kloppa i njegov odnos s Buvačem. Mediji su ga odavno prozvali “Mozgom” iza Kloppove nogometne filozofije i njegova rada, ali sam Željko drži se podalje od svjetala reflektora – ne želi razgovarati s novinarima, oko sebe je stvorio totalnu misteriju i postao svojevrsni mit.

Tko je zapravo Željko Buvač i kako je postao jedan od najvažnijih ljudi u Kloppovu životu?

Početak priče vodi nas iza sedam mora i sedam gora u maleno krajiško mjesto Omarska, koje će 30-ak godina nakon Buvačeva rođenja postati poznato po koncentracijskom logoru. Ondje se Buvač rodio, a u svoje nogometno putešestvije krenuo je iz obližnjeg Prijedora. Zaigrao je za lokalni Rudar Ljubija, koji se dotada već zajedno s rudnikom preselio u Prijedor, da bi 1986. dobio priliku u najvećem i najvažnijem klubu te regije – Borcu iz Banja Luke. Za njega je skupio 77 prvenstvenih nastupa i 14 golova, većinom igrajući kao ofenzivni veznjak, a ukupno je odigrao ravno 100 utakmica.

Kada je Borac u izuzetno jakoj drugoligaškoj konkurenciji – Šibenik je ostao tri boda iza, igrali su i Dinamo iz Vinkovaca i GOŠK Jug – izborio plasman u prvu ligu, iz Zagreba je u Banja Luku stigao u to vrijeme u trenerskom poslu neiskusni i nepoznati Josip Kuže. On je dotad radio u Australiji, kratko u Slavonskom Brodu te u mladim Dinamovim momčadima, a Borac mu je bio najozbiljniji posao i prilika da se pokaže u trenerskim vodama. Ondje su ga obožavali, ali već godinu kasnije završio je na Dinamovoj klupi. Nakon toga je, u rujnu 1991., došao poziv iz Njemačke; drugoligaš Rot-Weiß Erfurt mučio se na početku sezone, osvojivši tek jedan bod, i rješenje problema su vidjeli upravo u hrvatskom treneru. Ovaj je preuzeo momčad i odmah zatražio prvi transfer – dolazak Željka Buvača.

Telepatska povezanost

“Njemu je već bilo 30, ali Kuže je insistirao na tome da ga dovedemo”, prisjetio se za lokalni Thüringer Allgemeine tadašnji direktor kluba Rainer Stops. “Morali smo platiti za to vrijeme velikih 300.000 maraka. Posudili smo ih od Eintrachta i ispunili mu želju”.

Klopp za sebe kaže da je srce i želudac, a da je Buvač mozak njihova trenerskog tima. Javno ga je nazivao i “genijem” i “gospodarom treninga”

RW Erfurt ne samo da je ispao iz lige, nego se gotovo u potpunosti raspao, ali je Buvač te sezone zabio osam golova u 21 nastupu i bio najbolji igrač momčadi. Prvi je pogodak došao u utakmici koja će se pokazati sudbonosnom – onoj protiv Mainza. Pred jedva 2.500 gledatelja na starom Bruchwegstadionu dvije su momčadi remizirale 2-2; Buvač je u 39. minuti pogodio za vodstvo gostiju od 2-1, ali je u posljednjoj minuti iz penala domaćima bod donio – Jürgen Klopp.

Klopp je u to vrijeme još uvijek povremeno igrao u vrhu napada – u prvoj utakmici ove dvije momčadi ranije u sezoni zabio je četiri od pet Mainzovih golova – ali se transformirao u obrambenog igrača. No, ova utakmica važna je jer to bio je prvi susret trojca koji će godinu kasnije surađivati u Mainzu i čija će suradnja desetljeće kasnije obilježiti europski nogomet. Već iduće sezone Kuže će biti u Mainzu, a Buvač opet s njim. Uskoro će ekstrovertirani Jürgen i samozatajni Željko postati nerazdvojni, satima voditi razgovore o nogometu, a tijekom jednog od takvih sklopili su pakt: kad jedan od njih dvojice postane glavni trener, za pomoćnika će dovesti onog drugog.

Brzo premotavanje na 2001. i Mainzovu odluku da trenersku palicu prepusti u ruke mladom Kloppu, koji je kao jedan od uvjeta postavio angažman Buvača. Štoviše, Buvač je u to vrijeme imao licencu, a Klopp nije, pa je on službeno bio glavni trener. Međutim, već tu se ovaj gotovo dva metra visoki Krajišnik počeo povlačiti, a Klopp je bivao taj koji je svojom elokvencijom, širokim osmjehom i gestikulacijama pored terena osvajao javnost.

“Mislim da u nogometu ne trebate više od jednog koji će prenositi ideje ljudima”, objasnio je  Buvač u jednom od rijetkih intervjua koje je dao, i to navijačkom blogu Borussije Dortmund. “Ja ne pričam ako nemam što reći”.

Novinare je znao vraćati s ulaznih vrata obiteljske kuće u Omarskoj i odbijati sve zahtjeve za razgovor. Obožava raditi u sjeni i ne pada mu na pamet izaći iz nje. Čak i kada je po službenoj dužnosti u Dortmundu mijenjao Kloppa na klupi u Ligi prvaka 2013. pronašao je rupu u pravilima UEFA i izbjegao konferenciju za novinare. Naime, Klopp je imao pravo biti s ekipom dan prije i 15 minuta nakon utakmice, a to je bilo dovoljno i da dođe na press konferenciju.

“Svejedno je tko sjedi na klupi”, rekao je tada Klopp. “Nas dvojica smo ionako telepatski povezani”.

Izbornik Republike Srpske

Sijamskim blizancima nazvao ih je prvo Mainzov predsjednik, a isto je upravo te 2013. ponovio i Nuri Sahin. Klopp i Buvač imaju istu nogometnu filozofiju, isti pristup igri i smatra se da je Buvač jednako zaslužan za ono što su napravili u Dortmundu. Klopp ne skriva da njegov posao ovisi o Buvaču. Nadimak Mozak dali su mu novinari u Mainzu, a Kloppo ga je prihvatio; za sebe kaže da je srce i želudac, a da je Željko mozak njihova trenerskog tima. Javno ga je nazivao i “genijem” i “gospodarom treninga” i, uz svu tišinu koja ga okružuje, Buvač je uskoro postao jedan od onih misterioznih nerdova koje nogometni hipsteri obožavaju iako o njima malo toga znaju.

Ne znaju mnogo više o Buvaču ni u rodnom kraju. Nikada se više nije vratio ni u Rudar ni u Borac, neki su mu to i žestoko zamjerili, ali je zato 2013. preuzeo funkciju izbornika reprezentacije Republike Srpske. Čudna je to priča; čovjek koji se ne želi eksponirati i koji na svaki mogući način izbjegava pažnju javnosti preuzeo je funkciju u ekipi koja bi u teoriji trebala biti kontroverzna. Međutim, osim što je u jednom površnom razgovoru za radio poručio da je to “ozbiljan nogometni projekt”, Buvač nikada nije imao priliku sjediti na klupi ili makar objaviti popis igrača na koje bi računao. Fudbalski savez Republike Srpske u par je navrata senzacionalno najavljivao utakmicu protiv Srbije, ali i uz suglasnost NSBiH nikada nije uspio izvojevati odobrenje UEFA-e. Realno, ni Srbija nije bila uvijek pretjerano zainteresirana, pa je tako Buvač četiri godine izbornik reprezentacije koja se nije nikada okupila.

U međuvremenu je priča o Kloppu i njegovom Mozgu postala überpopularna, a Klopp je jedan od najtraženijih trenera na svijetu.

“Znate, mi smo kao band”, objasnio je engleskim novinarima Peter Krawietz, drugi Kloppov asistent koji zbog svojih skautskih i analitičkih sposobnosti nosi nadimak Oči. “Jürgen je frontmen iza kojeg smo mi s bas gitarom i bubnjevima”.

Buvač je u tom bandu povučeni i tajanstveni bubnjar, jedan od onih koji nakon svirke stoji u tišini u kutu i puši cigaretu za cigaretom. Jedan od onih čiju priču ljudi savršeno poznaju, ali ustvari ne znaju ništa o njemu.

Ne propusti top članke