Navijači KK Splita dobili su ove sezone priliku da nakon pet godina ponovo uživaju u regionalnoj konkurenciji – istina, u okviru ABA 2 lige. Svejedno, niži rang natjecanja pokazao se kao pun pogodak, pravo osvježenje – taman po mjeri za kapacitete kluba, a prilično atraktivan za publiku.
Međutim, Ivica Skelin i njegovi puleni odlučili su malo začiniti stvar i košarkaškom sadržaju pridodati elemente magije.
Naime, obično to ovako izgleda – Žuti igraju košarku, nadjačavaju se s protivnicima i nakon 39 minuta igre donesu pobjedu. Ona je tu – ispred nosa svima u dvorani, vidljiva i opipljiva, zajamčena na semaforu. Brojke ne lažu, ostala je samo jedna minuta nakon koje će se teorija spojiti s praksom. Ali onda tek kreće pravo uzbuđenje – službeni spiker moli publiku da ne trepće i broji do 60. Igrači i trener na glave nataknu grimizne šešire, trčkaraju okolo, čarobiraju i ubrzo se začuje sirena. Gledatelji bacaju pogled k semaforu, a tamo – PAF! Pobjede više nema! Iščezla! Očarane Gripe ostale su bez daha nakon svjedočenja triku kojeg se ne bi posramio ni veliki Harry Houdini.
Split je zadesio niz nevjerojatno prosutih prednosti, što je rezultiralo ili produžetkom ili porazom. Situacije koje se vide „jednom u 100 godina“ postale su običan dan u uredu.
Sve je počelo utakmicom s beogradskim Dynamicom. Nije bilo televizijskog prijenosa pa sam dvoboj pratio preko Livestatsa. Budući da mi mobilni internet nije nešto brz, rezultat se ažurirao u malo dužim intervalima. Tako sam na rezultatu 85:81, 22 sekunde do kraja i posjedom za Split, već počeo zbrajati dva boda i računao poziciju na ljestvici. Međutim, kad sam ponovo pogledao na ekran na njemu je stajalo 87:87.
Šta? Kako? Magija, nema drugog objašnjenja.
Očito je da se iza ovih čarolija krije slaba psiha. Posebno je zabrinjavajuće što je Splitov trener ujedno i hrvatski izbornik
U posljednjim sekundama uspjelo se izdogađati sljedeće. Prvo je fauliran centar Josip Jukić i staje na liniju. Međutim, promašuje oba bacanja, ali Henrik Širko skače u napadu i pogađa za 87:81 14 sekundi do kraja. Može li komotnije? Dynamic nema minutu odmora, pa igrači jure sa svoje polovice u napad i Nikola Ćirković stavlja tricu svega šest sekundi prije sirene. Tada Mate Kalajžić pokazuje zašto Hrvatska neće tako skoro dobiti vrhunskog razigravača – ničim izazvan baca pas preko cijelog terena prema Širku. Loša ideja u groznom trenutku, još gore izvedena – lopta je presječena, pa dolazi do iskusnog Aleksandra Ćapina koji stavlja tricu za poravnanje i nevjericu svih u dvorani.
Domaći su se u produžetku trgli i riješili susret u svoju korist, pa je nakon utakmice ova situacija prilično marginalizirana. „Mi smo bili bolji, ali smo se malo zabucali“, prokomentirao ju je Širko. „Ovo je košarka, nemoguće stvari se znaju dogoditi, drugi put ćemo pametnije.“
„Pobijedilo je srce“
Par tjedana kasnije nemoguće se opet dogodilo, a Žuti nisu odigrali ništa manje glupo. U Split je stigla Bosna, stoga je Gripe zahvatio dašak nostalgije – snage su odmjeravali dva posrnula prvaka Europe.
Domaćin je u tom okršaju pokazao da je bolja momčad, zato je u posljednju minutu i pol ušao s vodstvom od 9 razlike i posjedom lopte. Neki gledatelji već su se lagano ustajali kako bi izbjegli gužvu na izlazu. U idućih pola minute izvodila su se bacanja na obje strane i Bosna je u posljednju minutu ušla s minus 8. Činilo se da slijedi dosadno ali učinkovito sjeckanje igre do sirene.
Pola minute kasnije bilo je neriješeno. Kako, šta? Magija, brate!
Bosnini igrači stavili su dvije trice i tri bacanja, dok su domaćini gubili lopte i promašivali slobodna. Skelin zove minutu odmora nakon koje lopta dolazi do Pavla Marčinkovića, koji je ostao otvoren i pogodio tricu za vodstvo 10 sekundi do kraja. Bosnin time-out. Pa valjda je sada došao kraj čarolijama, pomislili su svi. Prekršaj po primitku lopte i to je to. A onda se dogodilo ovo:
Kada izazivate sreću, ona vam okrene leđa pa uđe i ovakav šut, koji bez ironije možemo nazvati čarobnim.
Potom su uslijedila čak tri produžetka. U prva dva Bosna se opet spašavala u posljednjim trenucima iskoristivši šlampavosti obrane, a u posljednjem se činilo da je u dobitnoj situaciji jer je Split ostao bez gotovo svih nositelja – što zbog prekršaja, što zbog ozljeda. Ali onda na scenu stupaju rezervisti Marin Vručinić i Mario Špaleta, a Michaelyn Scott zadaje posljednji udarac i na jedvite jade izvojevan je trijumf rezultatom 107:106.
Pobjeda se ponovo iskoristila za odvraćenje pažnje od skandaloznog prosipanja prednosti. „Pobijedilo je srce“, zborio je Skelin. „Nekoliko puta mogli smo završiti utakmicu, ali nam je sreća okrenula leđa. Morali smo u nekim situacijama biti pametniji.“
Ponovo ta pamet. Čovjek bi pomislio da je pričanje kako treba biti pametniji dovoljno da se pametniji i postane.
Putujući cirkus
A sad evo što se dogodilo u Čačku prije nekoliko dana.
Split je gostovao kod Borca, a atmosfera je i ondje bila odlična, prava sportska. Skelinova družina odlučila je nagraditi domaće navijače i izvesti iluzije kakve inače čuva za svoju publiku. Da skratimo, pređimo na samu završnicu.
Domaćini su bili u zaostatku od dva poena i svim silama pokušavali izjednačiti, ali su nakon nekoliko skokova u napadu ipak izgubili loptu 16 sekundi do kraja. Loptu nakon minute odmora prima Kalajžić i dodaje je… kome? Nikome, nije uspio izvesti aut u pet sekundi.
Naravno, u idućoj akciji Marko Stojadinović stavlja tricu za pobjedu.
Uz navedene susrete, treba spomenuti i poraz kod Krke, ali uz nešto manje elemenata nadnaravnog. Tada je desetak sekundi do kraja pri egalu napravljen prekršaj na najboljem suparničkom šuteru na suprotnoj polovici terena. Maj Kovačević iskoristio je poklon i bacanjima donio pobjedu domaćinu.
Nakon dvoboja ponovo smo slušali o sportskoj sreći, ali pamet više nitko nije spominjao. Valjda je i Skelinu jasno da je nema ni u tragovima. Kako objasniti da jedna momčad u kontinuitetu izvodi toliku količinu gluposti, i to neposredno nakon minuta odmora? Kako je moguće da se njen trener zbog takvih stvari izgleda ne uzrujava previše?
Prošle sezone je Dragan Nikolić, trener ABA ligaša Karpoš Sokola, skakao, urlao i prijetio svojim igračima nakon učestalih šeprtljavih reakcija. Jednom je prilikom ispalio: „Mi smo putujući cirkus u ovoj ligi!“
Ova momčad Splita na dobrom je tragu da ostavi takav dojam. Džabe dobra igra, uzalud srčanost, kada se u završnici mozak isključi i svi plodovi mukotrpnog rada odu niz vjetar u jednoj minuti. Split je mogao imati dvije gostujuće pobjede nad glavnim konkurentima za završni turnir, a ovako se nalazi na negativnom omjeru 4-5, dovoljnom tek za sedmo mjesto.
Posebno je zabrinjavajuće što je Splitov trener ujedno i hrvatski izbornik. Kada ne znaš zatvoriti utakmicu, ili kada ti treba barem pet prosutih završnica da naučiš igrače da zatvore utakmicu, onda radiš loš posao. A ako radiš loše s klubom, teško da ćeš u reprezentaciji napraviti nešto bolje, kao što smo vidjeli u studenom.
Očito je da se iza ovih čarolija krije slaba psiha. Trener je tu da procijeni tko je najhladnije glave i takvi bi trebali zatvarati susrete, bez obzira na to što su možda dotad bili pasivniji prilikom građenja prednosti. Jer u takvim situacijama sve što treba je biti normalan – čuvati loptu, pogađati bacanja, raditi pravovremene prekršaje i pobjeda će ostati sačuvana.
U suprotnom, ona će iščeznuti opet i opet i opet u novim spektakularnim predstavama žutih mađioničara. Sad me vidiš, sad me ne vidiš.
