Klub usamljenih srdaca

Kako je Lyon rasprodao prošlosezonsku ekipu i ostao konkurentan

Zadnja izmjena: studeni 30, 2017 Profimedia

Dabogda imao pa nemao, kaže ona stara narodna kada se želi upozoriti kako naglo stečeno bogatstvo u bilo kojem obliku vrlo lako može podjednakom brzinom i nestati.

Ta ‘kletva’ dosta se specifično može primijeniti na okolnosti današnjeg nogometnog tržišta, gdje se u utrci za brzim uspjehom prečesto zanemari razvojni faktor i strategija, pa se sve svede na brza ulaganja od kojih se očekuju brzi i konkretni rezultati; jednostavno, živimo u vremenu kada su dugoročnost i sistematičnost luksuz.

Ne treba se sada naglašavati činjenica da svjedočimo nikad većoj stratifikaciji u svijetu nogometa, što samo potpiruje nagađanja o skorom formiranju Superlige najelitnijih klubova u Europi (ili svijetu). Bogati nikada nisu bili bogatiji, s jednako velikim jazom čak naspram i onih klubova koji su na kontinentalnoj razini predstavljali značajno ime. To za sobom, naravno, već neko vrijeme nosi i konkretne i lako vidljive posljedice – poput luksuza da najbogatiji mogu akumulirati talent čisto na temelju svog statusa. Nije zavraga u svakoj šali pola istine, poput one u kojoj Chelseajev menadžer ne mora plaćati nekom da mu čuva djecu; može ih jednostavno poslati u Vitesse, koji ionako zbog ogromne količine talenata koje im londonski klub produži služi kao klupski ‘dječji vrtić’.

Novac na toj najvišoj razini omogućuje razvijanje ogromnog i vrlo skupog sustava, koji je u bilo kojem trenutku spreman vrbovati najbolje talente diljem svijeta i pružiti im prostor za razvoj. Naravno, s obzirom na čari globalizacije i skautskih mreža, priljev mladih igrača u takvim pogonima ogroman je i jednostavno ne postoji šansa da svi dobiju prigodu u matičnoj momčadi, čak i ako najčešće jesu svjesni njihova potencijala.

Lyon se s vremenom pomirio s gubitkom dominacije, a samim tim i statusa najpoželjnijeg kluba u Francuskoj

Činjenica da rušenjem njihove nominalne vrijednosti držanjem na lageru podosta profitiraju klubovi koje je ta stratifikacija ostavila puni krug iza ovih najelitnijih divova, što je otvorilo jednu sasvim novu nišu u nogometnoj trgovini. Umjesto klasičnih posudbi klubovi poput Barcelone, Real Madrida ili Chelseaja sve češće odlučuju srediti dvije muhe jednim udarcem, pa višak talenta prodaju uz čuvenu buy-back klauzulu. Većom orijentacijom na takav način poslovanja osiguravaju sredstva putem kojih istovremeno krpaju rupe u Financijskom fair playu, ali i kapare pravo prvokupa ako odluče da je – najčešće sistemskim promjenama uz, naravno, etabliranje samog igrača – nekoć odbačeni talent odjednom profiliran u idealno pojačanje.

Mladi igrači tako dobivaju potrebnu stabilnost koju nemaju konstantnim adaptiranjem po besciljnim posudbama, dok oba uključena kluba imaju korist od takve klauzule: jedni trenutačnu, drugi potencijalnu.

Lyon, klub koji je imao pa nemao

Primjerice, Dani Carvajal i Alvaro Morata među najpoznatijim su buy-back uspješnicima, koji su se u maniri zaluđenog bivšeg ljubavnog partnera vratili onome koji ih je odbacio. Jedan se klub ove sezone putem angažiranja igrača u toj situaciji profilirao kao svojevrsni Sgt. Pepper’s Lonely Hearts Club.

They’ve been going in and out of style / But they’re guaranteed to raise a smile / So may I introduce to you / The act you’ve known for all these years / Sgt. Pepper’s Lonely Hearts Club Band

Lyon je u posljednjem desetljeću prošao put od najpopularnijeg okupljališta hip klinaca do Kluba usamljenih srdaca. Jednostavno, navedena stratifikacija i pojedine krive odluke nakon sedmogodišnje dominacije u Ligue 1, zaokružene s dva četvrtfinala i jednim polufinalom Lige prvaka, klub su uvelike unazadile po pitanju konkurentnosti. Etabliranjem Paris Saint-Germainea kao superkluba i Monaca kao pokušaja istog, Lyon je paralelno kopnio u prosječnost, čak i u okruženju Ligue 1 kao relativno nezahtjevne top lige prepune oscilirajućih sredina. Slavno desetljeće s prijelaza milenija čini se kao davno prošlo vrijeme za klub koji je pod informatičkim magnatom Jean-Micheleom Aulasom uistinu spoznao što znači kletva „imati pa nemati“.

Makar se nemanje više odnosi na profil kluba preplaćenog na uspjehe nego na financijsku bilancu.

Lyon se s vremenom pomirio s činjenicom da su ga znakovite promjene na nogometnom tržištu ostavile bez dominacije, a samim tim i bez statusa najpoželjnijeg kluba u Francuskoj. Bruno Genesio, Lyonov Sgt. Pepper, preživio je i inicijalne prosvjede navijača, koji su zbog činjenice da je kao zamjenik smijenjenog trenera Huberta Fourniera u zimu 2015. ne samo izbjegao odgovornost za loše rezultate, već i dobio unaprjeđenje, potpisivali čak i peticije protiv njegovog angažmana. Iako je otpor dijelom i nastavljen zbog njegova pretjeranog oslanjanja na individualnu kvalitetu talenata u ekipi i početnom nedostatku jasnog sustava igre, ‘odbačenik’ je na kraju lani odveo momčad do četvrtog mjesta, uz izboreno polufinale Europske lige.

Narednik Genesio

Osjetnijim uspjehom na europskom planu stigao je i neumoljiv vihor rasprodaje kvalitete, pa je Genesio ovog ljeta izgubio redom Alexandrea Lacazettea, Corentina Tolissa, Emanuela Mammanu, Rachida Ghezzala, Jordyja Gaspara, Maxima Gonalonsa, kao i iskusne Mathieua Valbuenu te Christophea Jalleta. Da ozljeda ligamenata nije donekle usporila razvoj Nabila Fekira, najboljeg ovosezonskog strijelca, vjerojatno bi i on napustio Lyon. Takav egzodus u samo jednom prijelaznom roku ogroman je udarac klubu s još uvijek postojanim ambicijama – a iako je Lyon inkasirao gotovo 120 milijuna eura tim transferima, rekonstrukcija čitave momčadi nije jednostavna stvar bez obzira na bilancu.

Genesio je odlučio graditi momčad tako što je posegnuo za usamljenim srcima.

Bertrand Traore smucao se po vječnim posudbama na koje ga je Chelsea slao, kao i stotine ostalih talenata dovedenih u London. Između ostalog, i ovaj je ljevak u ulozi invertiranog krila bio dio dječjeg vrtića u Vitesseu, ali je svoju vrijednost dokazao u kudikamo poznatijem nizozemskom velikanu, Ajaxu, gdje je lani na posudbi pokazao svoje tehničke kapacitete u partnerstvu sa Hakimom Ziyechom i pritom uzeo titulu drugog najuspješnijeg driblera Eredivisie. Lyon ga nije slučajno primijetio; upravo im je on zabio dva gola u polufinalnim utakmicama Europa lige, da bi za samo 10 milijuna eura iz Chelseaja prešao na Parc Olympique Lyonnais. Forma ga nije izdala, ove je sezone s krila zabio šest golova u osamnaest nastupa u svim natjecanjima.

Memphis Depay također je kao klinac s pedigreom stigao pod reflektore velike scene kada je prije dvije godine na inzistiranje Louisa van Gaala stigao iz PSV-a u Manchester United za gotovo 30 milijuna eura. No, nakon što je imao problema s aklimatizacijom pod sunarodnjakom, dolazak Josea Mourinha bio je konačni čin njegove karijere u Unitedovu dresu. Prošle je zime Lyon potvrdio njegov dolazak za 19 milijuna eura, a Depay je u nepunoj sezoni sakupio 15 golova i 13 asistencija; samo je ove sezone već na sjajnih 10 pogodaka.

„Pogledaš se u ogledalo i počneš postavljati sva ta pitanja: zar nisam dovoljno dobar? Bilo je to zaista teško razdoblje; da biste ostali pozitivni u takvoj situaciji morate biti mentalno jaki“, upisao je razočarani Depay u svoj dnevnik nakon što je bio odbačen u Unitedu.

Bivše ljubavi

No, možda i najbolja Lyonova akvizicija zamjena je za Lacazettea, dovedena iz Real Madrida za danas mizernih osam milijuna eura. Mariano Diaz, 24-godišnjak iz Dominikanske Republike, impresionirao je Zinedinea Zidanea golgeterskim učinkom u Castilli, kojim je nadmašio i brojke velikog Emilija Butragueña, ali među seniorima Reala nije se probio. Od dolaska u Lyon pak u 18 nastupa ima 11 golova i dvije asistencije, što ga je već dovelo na radar izbornika Julena Lopeteguija kao možebitno rješenje za produbljivanje konkurencije u samom vrhu napada španjolske reprezentacije. Za Dominikansku Republiku je, iznenađujuće, nastupio tek jednom, u prijateljskom susretu 2013., stoga ima pravo nastupa za La Roju.

Osim što su svi u jednom trenutku bili blizu ostvarivanju karijere na najelitnijoj razini, ono što veže ova tri usamljena srca je i podatak da su Traore i Depay – a po nekim navodima čak i Diaz – svi vezani klauzulom po kojoj njihovi bivši klubovi imaju pravo prvokupa ukoliko svojim nastupima pokažu da su njihove procjene pri naglom rastanku bile krive. Hoće li za njima i posegnuti? Teško je još jasno naslutiti, ali nikog ne bi začudilo kada bi održavanjem ove odlične forme pod fluidnim, slobodnim nogometom u režiji narednika Genesija natjerali svoje uštogljene bivše ljubavi da vide to njihovo novo ruho i umole ih za povratak.

Ostatak smrtnika koji prati Lyonov razvoj ove sezone kao drugoplasirane ekipe prvenstva iza PSG-a samo može uživati u predstavama poput onih 5:0 protiv ljutih rivala Saint-Étiennea.

Takve večeri kao da su opisane u pjesmi…

We’re Sgt. Pepper’s Lonely Hearts Club Band / We hope you will enjoy the show / Sgt. Pepper’s Lonely Hearts Club Band /Sit back and let the evening go…