Postoje pravi ljudi koji se na određenim mjestima nađu u krivo vrijeme. Recimo, talijanski trećeligaš Arezzo je u sezoni 2006./07. za manje od šest mjeseci sa svoje klupe najurio Antonija Contea i Maurizija Sarrija. Conte je kasnije osvajao Serie A i Premier ligu, ali nije valjao vlasniku klubića iz Toskane. Jednako kao što je Sarri prije dolaska na Napolijevu klupu promijenio čak 17 poslodavaca. I jedan i drugi su putem skupljali iskustvo i ideje, ali oduvijek su bili pravi ljudi. Problem je bio u krivom vremenu.
Da je Željko Kopić doveden u Hajduk kad je otpušten Damir Burić, bio bi dočekan s pozitivnim kritikama jer bi sa sobom donio imidž osobe koja je Rijeci oduzela šansu da se bori za titulu, s obzirom na to da ga Rijeka u četiri pokušaja nije uspjela pobijediti. Da je Kopić doveden u Hajduk kad je otpušten Marijan Pušnik, bio bi dočekan s respektom jer je u tri kola remizirao s Rijekom i dobio Hajduk s privremenim trenerom Markom Lozom.
Doveden je sada, kad su se okolnosti promijenile. I dalje je on prava osoba, pitanje je samo je li vrijeme pravo.
Atmosfera oko Hajduka je trenutno loša. Navijači su nezadovoljni radom uprave i otvoreno prosvjeduju tražeći ostavke. Oni kojima rezultati s kraja prošle i početka ove sezone nisu davali previše mjesta za bahaćenje sad su opet dobili prostor da na javnoj televiziji pričaju o kolapsu narodnog modela upravljanja. Pitanje je u kakvom su psihičkom stanju igrači, s obzirom na to da su neki od njih napadnuti ispred stanova. Pred Hajdukom je iznimno težak raspored jer ide u Pulu kod probuđene Istre, ima dvije utakmice protiv Osijeka i onda zaključuje gostovanjima kod Rijeke i Lokomotive. Od pet utakmica četiri igra vani i baš u svakoj će se morati vaditi.
Problem je i u tome što je Kopićev autoritet, koji je prethodno cementirao pobjedama protiv Hajduka, Dinama, Osijeka i Rijeke, sada poljuljan. Imidž trenera koji ruši planove višestruko skupljim momčadima zamijenila je maska trenera koji je dobio otkaz u Slaven Belupu. A mišljenje povremenih pratitelja ne treba tek tako zanemariti, iako je sasvim površno i lišeno pravog konteksta. Hajduk ima nešto manje od 40.000 članova, nekoliko tisuća protivnika ovakvog modela upravljanja i milijun površnih pratitelja koji su izrazito podložni dojmu, ali vrlo važni za stabilnost kluba.
Živjeti od nade
Hajdukov predsjednik Ivan Kos povukao je potez kojim nije nimalo smirio situaciju.
Da je udovoljio visokim financijskim zahtjevima Ivana Jurića, mogao bi se vrlo lako pokriti kod površnih pratitelja; doveo bi dijete splitskih ulica i trenera s autoritetom Serie A, a time bi zadovoljio prvi dojam i kupio nužno potrebno vrijeme. Hajduk će ionako završiti između četvrtog i drugog mjesta – a kako u suštini nema razlike između te dvije pozicije jer obje vode u Europu, mogao si je osigurati prilično mirnu situaciju pred iduću sezonu.
Ipak, Kos se kockao i odlučio ići all-in s Kopićem. Ishitreno je otpustio Burića, a sada i Joana Carrilla bez da mu je dao kredit da pokuša ponovo pohvatati svlačionicu, jer suštinske razlike za klub između druge i četvrte pozicije ionako nema. Izložio se i četvrto mjesto više nije dovoljno. Povukao je predsjednik time potez koji se može pokazati liderskim; ili to, ili će ga uništiti.
„Kockar je ništa više nego čovjek koji bira živjeti od nade“ , napisao je William Bolitho. Kos se mora sada nadati da će Kopić biti pravi čovjek u pravo vrijeme.
Kopićev potencijal je neupitan, ali dosad nikad nije imao nikakav imperativ; sada će ga imati, a pritisak s tribina bit će itekako uvećan
Kopićevi rezultati su jasni. S Lučkim, Cibaliom, Zagrebom i Slavenom Belupom odigrao je 160 utakmica u 1. HNL i skupio ukupno 181 bod ili 1,13 po utakmici. Ušao je sa Slavenom u finale Kupa, dobivao više puta Hajduk, Rijeku, Dinamo i Osijek, ali redovito je završavao sedmi. Rijeci je pretprošle sezone uzeo titulu remijima, a prošle sezone se revanširao gurajući je prema tituli nakon što je dobio Dinamo na Maksimiru.
Međutim, rezultati ne odgovaraju na pitanje kakav je netko trener.
Ono što određuje trenera je plan s kojim ulazi u utakmicu. Onda kad kontroliraš događanja na terenu, ostvaruješ preduvjet za razvijanje igre i rezultat koji će se dugoročno manifestirati kao posljedica igre. Taktička rješenja različitih trenera se itekako razlikuju, ali sva su usmjerena na neku vrstu kontrole. Louis van Gaal igra obranu čovjek na čovjeka i tako kontrolira suparničke igrače, Jürgen Klopp svojim gegenpressingom kontrolira tempo, José Mourinho zonom kontrolira suparničke opcije igre, a Pep Guardiola posjedom lopte kontrolira prostor.
Uspon korak po korak
Kopić je jedan od rijetkih domaćih trenera koji zaista teži kontroli i to kroz igru s loptom.
„Uvijek nam je cilj u određenom dijelu terena postići brojčanu superiornost“, ispričao je Telesportu. Kad postoji brojčana superiornost, onda najčešće postoji i kontrola igre. Međutim, to traži i neke druge preduvjete.
„Pokušavamo da igrači podsvjesno nauče na individualnoj i na momčadskoj razini kako reagirati u svakoj situaciji. Nastojimo ih kodirati na zajedničke akcije. Tako treniramo. Pokušavamo da to bude jasna organizacije igre prema naprijed, počevši od vratara i zadnje linije. Jedna ideja je kontinuirani napad, druga je da se po izgubljenoj lopti isti čas pokuša reagirati i vratiti posjed.“
Ukratko, Kopić od svojih igrača ne traži ništa više nego prepoznavanje situacije koje će dovesti do automatizama u odigravanju. Njegovi uspjesi protiv jačih momčadi nisu slučajni. A posebnu vrijednost im daje to što do njih ne dolazi bunkerom nego proaktivnom igrom, usprkos inferiornom kadru. Koliko je to neuobičajeno za naš nogomet zorno pokazuje činjenica da ga je Matjaž Kek u zadnje dvije i po sezone pobijedio u samo četiri od 12 utakmica. Za usporedbu, Kek je u zadnjih 12 utakmica protiv Hajduka pobijedio devet puta, bez ijednog poraza. Osim toga, Muzafer Ejupi i Héber – ali i Filip Ozobić, Petar Brlek, Filip Krovinović i Nikola Katić primjeri su da je sposoban razvijati igrače.
Jednako kao i prije godinu dana, smatram da Željku Kopiću treba samo poštena šansa u klubu s konkurentnim kadrom da se dokaže kao najbolji trener lige.
Njegov potencijal je neupitan, a s tek 40 godina ima dovoljno iskustva na najvišoj razini. Realno gledano, boljeg trenera iz HNL-a Hajduk nikako nije mogao dovesti. Čovjek je nevjerojatno studiozan, uvijek ima jasan plan i rijetko je inferioran na terenu. Mnogo je lakše preuzeti klub na račun velike igračke karijere nego penjati se korak po korak, kao što je to radio Kopić. A penjao se sasvim zasluženo, jer svugdje je težio tome da njegova momčad igra nogomet i to je radio sa smislom i planom. Mehanizmi koje prikazuje u izlasku loptom od vratara su jedinstveni u našoj ligi, struktura napada je nenadmašna i kontrola utakmice je rijetko ugrožena. Dosad mu je nedostajalo stvarne kvalitete u zadnjoj trećini terena, zbog čega je gubio bodove protiv slabijih suparnika koji su igrali izrazito defenzivno. Dolaskom u Hajduk se to mijenja i u ruke dobiva osjetno bolji kadar.
Hrpa problema
Međutim, mijenjaju se i okolnosti.
Dosad nikad nije imao nikakav imperativ; sada će ga imati, a pritisak s tribina bit će itekako uvećan zbog napetog trenutka u kojem se klub nalazi. Dolazi u klub u kojem je prvi napadač ozlijeđen, Said Ahmed Said je bio izopćen iz momčadi, a Francku Ohandzi ističe ugovor na kraju sezone i teško se može ozbiljno računati na njega, jer izgleda da je frustriran sukobom s navijačima. Iz prijateljskog odnosa s prošlim trenerom ispali su kosturi egoizma, a pitanje je kako će momčad reagirati na novog trenera koji će nametnuti višu razinu discipline. Pitanje je i kako će on odgovoriti na rezultatski imperativ i pet teških utakmica na početku svog rada, koliko će ostati dosljedan svojoj ideji.
Hajduk treba disciplinu, strukturu iznošenja lopte od vratara, situacijski trening kojim će podignuti razinu opasnosti u zadnjoj trećini i razvijanje talentiranih igrača. Kopić je dosad pokazao da sve to može. Hoće li to moći u Hajduku, gdje igrači nisu u dobrom psihološkom stanju i gdje će mu juniorski staž u Dinamu biti velik uteg? Hoće li to moći u Hajduku, gdje je dobio ugovor samo do kraja sezone, što pokazuje da ni Kos nije siguran u svoj ostanak i ne želi opteretiti novog predsjednika trenerskim ugovorom?
Nogomet nije matematika i ne daje uvijek logične rezultate, u tome je draž. Ni Conte i Sarri svojedobno nisu bili dovoljno dobri za trećeligaški klub jer toliko toga može poći po zlu, čak i kad u dominantni Bayern dođe tolerantan trener kao što je Carlo Ancelotti.
„Najvažnija stvar na svijetu nije kapitalizirati svoje dobitke“ , pisao je Bolitho svom prijatelju Ernestu Hemingwayu. „To može svaka budala. Ono zaista najvažnije je profitirati iz gubitaka.“
Hajduk je u gubitku i predsjednik je išao all-in. Pozitivni procesi u Akademiji su pokrenuti, ali treba strpljenja da ti procesi daju prve rezultate. Oslonci unutar prve momčadi su dovedeni, ali potrebna je zvijezda poput Nikole Vlašića koja će se oslanjati na njih, a ta zvijezda mora doći iz Akademije. Puno toga je na kocki, a Hajduk se mora nadati da na svom gubitku može profitirati kroz predsjednikov all-in. Za takav scenarij Kopić mora preskočiti čitavu hrpu objektivnih problema i pokazati se zaista najboljim trenerom lige – pravim čovjekom u pravo vrijeme.
