Legenda o NASCAR-u (i ponekom mamurnom medvjedu)

Ova ludost nije samo zabava za američku redneck populaciju i zaslužuje respekt

Zadnja izmjena: 26. prosinca 2016. Profimedia

Jimmie Johnson ove je godine osvojio sedmu titulu prvaka u NASCAR seriji, izjednačivši se s Richardom Pettyjem i Daleom Earnhardtom, a vi za to vrlo vjerojatno niste niti čuli. Premda je riječ o uz Formulu najpopularnijem svjetskom vidu automobilskih utrka, NASCAR kod nas nije ni medijski popraćen niti percipiran među oktanoljupcima kao nešto vrijedno praćenja. Većina će odmahnuti rukom i naglasiti kako su sve te američke utrke samo utočište za one koji nisu uspjeli ili su prestari za Formulu 1.

Što je, dakako, monumentalna budalaština.

Istina, isluženi F1 vozači imaju iza sebe lijepu povijest uspjeha u SAD-u, ali u utrkama jednosjeda, kojim li se već imenom ove godine naziva Indy prvenstvo. U NASCAR-u vladaju posve druga pravila i vrlo rijetka koketiranja između dvaju svjetova skoro nikada nisu završavala uspjehom nakon prebacivanja. U davnoj prošlosti, Dan Gurney i Mario Andretti uspijevali su doći do NASCAR pobjede, razmjerno nedavno to je uspjelo i Juanu Pablu Montoyi (dakako, na klasičnoj trkaćoj, a ne ovalnoj stazi), no načelno je vrlo teško, gotovo nemoguće biti vrhunski uspješan u obje discipline.

Što ne čudi, obzirom na posve različite filozofije, pozadinu i principe – najbliže rečeno, to je kao da očekujete od Sandre Perković da sutra, odluči li probati i malo vježbati, obori državni rekord u troskoku. I jedno i drugo je atletika – i to je otprilike jedina dodirna točka. A vrlo slično je s temom o kojoj pričamo, samo što je zajednički nazivnik automobilski sport. Sve ostalo je različito.

Nastao iz ilegalnih utrka moonshinera

Korijeni te razlike datiraju od samih početaka.

Formula 1 je baštinik velike tradicije Grand Prix utrka, koje su od samih početaka bile bazirane na isprobavanju i predstavljanju tehnoloških novotarija, a održavane su na kompleksnim i zahtjevnim stazama. Nebulozno rigorozna tehnološka regulativa danas je prostor za tehnološki napredak svela na neke pozadinske, prosječnom gledatelju neprimjetne niše poput elektronike i aerodinamike, ali u njih se ulažu milijuni eura i deseci tisuća radnih sati. Također, prvenstvena borba oduvijek se odvijala između vozača i staze, a tek potom između različitih vozača.

Start of the Dodge/Save Mart 350

Cale Yarborough, kojega je dvaput udario grom, natjerao je medvjeda da popije bocu viskija. Dakako, medvjed se probudio i mamuran počeo raditi rusvaj u avionu

Usto, to je aristokratski sport, u kojem su dugo i nastupali samo plemići i bogataši. Kasnije se donekle proširio i na druge slojeve društva, no i danas je vrlo malen postotak vozača iz obitelji koje nisu bile barem nadprosječno imućne.

NASCAR je nešto posve drugo. On je nastao iz ilegalnih utrka ‘moonshinera‘, opakih momaka koji su na jugoistoku SAD transportirali alkohol iz ilegalnih destilerija do velikih gradova. Jurili su po noći, u nafriziranim automobilima, bježeći pred policijom; kada bi imali slobodne dane, organizirali su utrke na kratkim i prašnjavim kružnim stazama. Većina ranih zvijezda NASCAR-a bili su moonshineri, nemali dio njih je odgulio i poneku zatvorsku kaznu zbog toga. Ideja jest bila da automobili idu čim brže, no to su bili obični, svakodnevni modeli – samo dorađeni, nije bilo nikakve potrage za ekstravagantnim tehnologijama.

Isto tako, naglasak nikada nije bio na borbi sa stazom – većina utrka održavala se i još uvijek se održava na klasičnim ovalima, traju satima i odlučuju ih čelični živci i kvalitetna taktika u borbi među vozačima. To je nadmetanje vozača, u kojem kvalitetan automobil može napraviti razliku, dok je Formula 1 oduvijek nadmetanje bolida, u kojem kvalitetan vozač može napraviti razliku.

Barem nije neki prokleti Jenki

Ono radi čega su oba sporta fascinantna upravo je ta interakcija faktora vozača i faktora bolida, ali slijepo uvjerenje da je samo jedan od tih puteva ispravan potpuna je pogreška i gubitak za onog koji ne može uvidjeti ljepotu u razlikama.

NASCAR je, zbog korijena i prirode, nedvojbeno pitoreskniji i dobre priče iz njegove povijesti lakoćom nadmašuju najbolje iz Formule 1.

Prvi veliki prvak, Red Byron, bio je vojni invalid s neupotrebljivom lijevom nogom, te su ga pred svaku utrku morali privezati za posebno modificiranu papučicu spojke, kako bi je mogao pritiskati. Jedan od najvećih vozača u povijesti serije, Cale Yarborough, spada među one vrlo rijetke ljude koji su preživjeli da ih dvaput udari grom. Jednom je prigodom od šefa svoje ekipe, Juniora Johnsona, dobio na poklon živog medvjeda. Kojeg je potom pokušao odvesti doma svojim avionom. Kako bi omamili jadnu životinju, u nedostatku drugih sedativa, natjerali su ga da popije bocu viskija. Dakako, medvjed se u nekom trenutku probudio i, mamuran, počeo raditi rusvaj u avionu, no Yarborough ga je uspio spustiti na neki obližnji aerodrom i spasiti se…

Nascar Nationwide

Ne kažem da su i današnji vozači NASCAR serije takvi, ali duh odmetništva još se osjeća, a sam je sport zabava za radničku klasu, vozači u principu ne tulumare s jet setom i ne spavaju s pjevačicama, nego se uistinu još druže s fanovima. Dakako, Jimmie Johnson čak i nije s jugoistoka, nego iz Kalifornije („hajde dobro, barem nije neki prokleti Jenki“, vjerojatno u sebi misle zagriženi tradicionalisti) i nitko od njegovih predaka najvjerojatnije nije švercao nikakav alkohol, no stara pravila i dalje važe. Pristup modernim tehnologijama je limitiran, a u pojedinoj utrci zna biti više pretjecanja nego u ponekoj čitavoj sezoni Formule 1, barem prije uvođenja DRS-a. I dalje je normalno da utrke dobiju vozači koji startaju iza tridesetog mjesta i da se u prve redove probijaju klinci koji počinju karijere trošeći džeparac na sređivanje krntija kojima se potom utrkuju na lokalnim ilegalnim trkalištima…

I Formula 1 preuzme ponešto

U čitavoj je toj priči možda najbizarnija inverzija osnovnih vrijednosti oba sporta, kanalizirana kroz likove velikih gazda – kako je to lijepo primijetio Gene Haas, jedini entuzijast koji ima po momčad u oba natjecanja.

NASCAR-om od utemeljenja vlada obitelj France, iznimno autokratski, gotovo poput neke posebne plemićke kaste. Inicijalno, to je bio jedini način da se dovede u red onako prgavu i opaku ekipu kao što su bili moonshineri, no danas je u velikoj mjeri anakronizam. Formulom 1 pak vlada Bernie Ecclestone, čovjek iz radničke klase koji se sam probio od trgovca rabljenim automobilima do multimilijardera. Bernie poslove, pa i one vrijedne milijarde, rješava birtaški – stiskom ruke, bez ugovora – ali zbog vlastitog backgrounda voljan je poslušati glas razuma ljudi koji se razumiju u utrke i u koje ima povjerenja.

Naravno, ovo sve ne znači da morate zavoljeti NASCAR. No, uistinu vrijedi barem ga pokušati razumjeti (dobro, to nije baš posve jednostavno ako niste Amerikanac). I shvatiti da ga ne treba uspoređivati ni s kojom drugom granom automobilizma, jer je postao ono što jest baš zato što je poseban, što u njemu vrijede neka posve druga pravila. Od kojih, uostalom, svakih nekoliko godina i Formula 1 preuzme ponešto, u očajničkom pokušaju da se utrke naprave što zanimljivijima.

A imitiranje je najiskreniji oblik laskanja, govore pametni ljudi.

Pročitali ste sve besplatne članke ovaj mjesec.

Za neograničeno čitanje Telesporta i podršku istraživačkim serijalima, odaberite jedan od paketa.

Ovaj članak je dostupan samo pretplatnicima.

Za neograničeno čitanje Telesporta i podršku istraživačkim serijalima, odaberite jedan od paketa.

Podržite oslobođeni sportski teritorij.

Za pristup i neograničeno čitanje Telesporta odaberite jedan od paketa.

X

Podržite oslobođeni sportski teritorij.

Za pristup i neograničeno čitanje Telesporta odaberite jedan od paketa.