Alex de Minaur je nezasluženo prošle godine ostao u sjeni nevjerojatne mlade generacije koja je nastupila na turniru Next Gen, ali početak 2018. će mu zauvijek ostati u pamćenju. Tek 18-godišnji Australac napravio je ogromni iskorak u svojoj karijeri rezultatima u Brisbaneu i Sydneyu.
Nezahvalna je pozicija u kojoj nastupaš na sva četiri Grand Slama, pobjeđuješ igrače koje je jako teško pobijediti kad si tako mlad, a šira javnost to ne primjećuje jer si igrom slučaja uletio u jednu od najjačih mladih generacija ikad i takvi skalpovi se događaju puno češće nego što je to ranije bio slučaj. Bez obzira na to što su izniman mentalni izazov za mladog igrača.
Pored Alexandera Zvereva, Denisa Shapovalova, Daniila Medvedeva, Andreja Rubljova i ostalih, Alex de Minaur je prolazio ispod radara teniskih zaljubljenika. Pa ipak, samo neke od ostvarenih pobjeda u sezoni 2017. bile su protiv Mische Zvereva, Jürgena Melzera i Benoîta Pairea, a s 350. mjesta je skočio skroz do 183. igrajući gotovo isključivo challengere i ATP Tour evente. Ponavljam, kad to usporedite s gore spomenutim iznimnim mladićima ne izgleda previše fascinantno, ali za 18-godišnjaka su to jako dobri rezultati i jako dobar progresivni razvoj. Koliko je kvalitetan i zapravo vrijedan pažnje, pokazao je u prvim tjednima 2018.
De Minaur je rođen 1999. godine u Sydneyu i imao je vrlo uspješnu juniorsku karijeru. Već s nepunih 17 bio je drugi junior svijeta te igrao u finalu juniorskog Wimbledona, gdje je poražen od Shapovalova u tri seta. U takozvanoj izlaznoj godini juniorskog tenisa već nije odigrao niti jedan juniorski turnir, već se okrenuo profesionalnom tenisu.
Ono što je vrlo neobično jest da ima bazu u Španjolskoj u Alicanteu. Teniska akademija u Alicanteu okuplja puno dobrih igrača, ali to su redom ‘zemljaši’ i najčešće Španjolci. Australac se ondje vjerojatno ističe kao neki lik koji se u skijaškom skafanderu došao sunčati na plažu. Opće je poznato da se Australci jako loše snalaze na zemlji jer zemljanih terena gotovo da i nema u Australiji (zbog čega je tamošnji savez počeo ulagati u zemljane terene i prebacivati neke juniorske turnire na zemljanu podlogu). Australci igraju brz tenis, svi udarci su im poprilično ravni (flat) i odlično se snalaze na mreži. De Minaurov trener je malo poznati Španjolac Adolfo Gutierez, no njegov mentor je itekako poznata australska ikona Lleyton Hewitt.
Igra sa suparnikovom snagom
Potpis kombinacije španjolske škole i Hewittovog srčanog tenisa je vidljiv već na prvu u njegovoj igri. Španjolci su (čast izuzecima) uglavnom poznati po tome da servis koriste uglavnom kao udarac kojim pokušavaju samo započeti poen, ne i postići nekakvu ozbiljniju prednost odmah na početku. De Minaur se savršeno uklapa u tu rubriku s obzirom da mu je prosjek prvog servisa između 170 i 180 km/h. Velikog oružja u vidu udaraca nema jer je jednako solidan s oba osnovna na zadnjoj liniji, a ono po čemu se ističe jest mali broj neforsiranih grešaka. On je jedan od onih igrača koji konstantno igra s malim brojem winnera, ali i malim brojem neforsiranih grešaka, što mu omogućava da bude izuzetno nezgodan za suparnika.
Poanta je upravo u riječi ‘konstantno’. Nevjerojatno je da tako mladi igrač igra s toliko malo oscilacija, na tako solidnom nivou. Vrlo je fokusiran, strpljiv i discipliniran. Tanke je građe, lagan na nogama i ima brzu ruku i to su sve odlike španjolske škole u koju se De Minaur kao atipični Australac po svim parametrima itekako uklapa.
Ono što ga čini posebnim i daje mu dimenziju više od ostale većine igrača sličnih karakteristika je njegovo nevjerojatno kretanje, mogućnost da igra sa suparnikovom snagom i odličan touch na mreži. Brzina reakcije, eksplozivnost i fleksibilnost koje posjeduje su nevjerojatni, pa ćete nerijetko na njegovim mečevima vidjeti suluda istrčavanja, špage u stilu Novaka Đokovića i reakcije u stilu Keija Nishikorija.
Kad kažem da ima mogućnost igranja sa suparnikovom snagom, mislim na to da stoji blizu terena i kad god ima priliku kupi loptu u penjanju, čime zapravo koristi snagu suparnikove lopte i samo kupi loptu u odskoku čime suparnik dobiva loptu natrag onoliko brzo koliko je i odigra – osim ako nije situacija gdje je De Minaur u full stretchu. No čak i kad je u stretchu, ponekad uspije plasirati protivnike iz nevjerojatne pozicije zahvaljujući svojem talentu i odličnom osjećaju. Isti taj osjećaj ili touch se odlično ocrtava kad izađe na mrežu, gdje se, kao i svaki Australac, osjeća kao doma.
https://www.youtube.com/watch?v=KAljyE7Vhio
Želja i požrtvovnost
Njegov stav na terenu je ono gdje se najviše primjećuje Alexov mentor Hewitt. Uvijek pozitivan stav, brada visoka, bori se za svaku loptu i publika zna da će svakog dana vidjeti njegov maksimum, kakv god taj maksimum bio tog dana. Glasan je na terenu u vidu bodrenja samog sebe, ali i interakcija s publikom ne izostaje, pogotovo s njegovim player boxom. S trenutnim igračima na Touru, smatram da je dobra usporedba s Damirom Džumhurom. Vrlo sličan stil tenisa, samo što Džumhurovih sedam godina više igraju trenutno veliku ulogu i čine razliku u rankingu.
U Brisbaneu je nastupio s pozivnicom i itekako opravdao povjerenje australskog saveza, koji mu ju je dodijelio. Već u prvom kolu je priredio iznenađenje na opće oduševljenje domaće publike pobijedivši Stevea Johnsona, a u sljedećem kolu je uslijedila još veća pobjeda nad Milošem Raonićem. Dobivši oba meča u dva seta, skrenuo je pozornost teniskog svijeta na sebe. Pobijedio je još Michaela Mmoha prije nego je poražen od Ryana Harrisona u polufinalu u tri seta.
Mladim igračima se zna dogoditi da s pozivnicom na domaćem terenu uz veliku dozu motivacije i inspiracije odigraju odličan turnir, ali De Minaur je pokazao da ima u sebi više. Tjedan kasnije u svom rodnom gradu Sydneyu igra još jedan turnir uoči Australian Opena, ponovno s pozivnicom. Redom su padali Fernando Verdasco, Damir Džumhur (koji je bio ozlijeđen), Feliciano Lopez i Benoit Paire. Kad pogledate imena koja je pobjeđivao u ova dva tjedna, ona s početka teksta koja je pobjeđivao u 2017. stvarno ne djeluju previše fascinantno.
U finalu je poražen od Medvedeva koji je tri godine stariji, ali i puno iskusniji. De Minaur je ušao u meč ekspresno i dobio prvi set 6:2, a u drugom je krenuo preokret. Medvedev je smanjio rizik i neforsirane greške. Drugi set je relativno lagano otišao na njegovu stranu, a u trećem je Rus vodio s 4:0. Iako je u tom trenutku izgledalo da će se De Minaur morati grčevito boriti za gem, pokazao je nevjerojatnu želju, požrtvovnost i borbu, baš kao i njegov mentor. Došao je nevjerojatnim poenima do 5:5 i doveo do usijanja atmosferu na stadionu. Na kraju je ostao kratak za dva gema, ali ono što je pokazao u tom meču nije moglo nikoga ostaviti ravnodušnim. U dva tjedna je došao s 208. mjesta na 127.
Next big thing?
Na nadolazećem Australian Openu De Minaur također ima pozivnicu, ali ovu nije dobio ‘na lijepe oči’, već je morao osvojiti Australian Open Wild Card Playoff. To je turnir kojeg savez svake godine organizira za sve Australce koji kroz osvajanje tog turnira mogu dobiti pozivnicu za AO, a specifičan je po tome što se igra na tri dobivena seta kako bi pobjednik imao realne šanse parirati na ovom Grand Slam turniru. De Minaur ga je relativno lagano osvojio i izborio nastup u glavnom turniru AO, a svom suparniku u prvom kolu Tomášu Berdychu je dao do znanja u ova dva tjedna da je itekako motiviran i gladan pobjeda.
Teško je očekivati da će 18-godišnjak koji se toliko potrošio u ova dva tjedna imati objektivne šanse za otići daleko u Melbourneu, pogotovo ako se uzme u obzir njegova ne toliko snažna konstitucija i veliki prostor za napredak po pitanju servisa i prodornosti udaraca. Ali mogućnost da skine skalp nekome u vrhu – pa tako i Berdychu koji djeluje emocionalno prazno nakon tolikih godina na Touru – itekako postoji. Ipak, na kraju ove priče manje je bitno što će De Minaur napraviti na sljedećem turniru, a puno je zanimljivije gdje će biti na kraju ove sezone. Ulazak u top 100 je vrlo izvjestan, nastup na Next Genu vjerojatno isto; a ako ga zaobiđu ozljede, Alex de Minaur bi mogao biti the next big thing.
