Svi su ovdje. Domaći dečki s kojima nerijetko haklam baš na istom igralištu, domaći Bad Blue Boysi, bebači i klinci s roditeljima, pokojom bakom i dedekima, svježe pocrnjele kvartovske cure i, naravno, opičeni kvartovski likovi poput čuvenog Micike iz emisija Roberta Knjaza.
Već petu godinu zaredom krajem mjeseca kolovoza novozagrebačko naselje Dugave na nekoliko dana mijenja svoje pomalo tmurno lice. Dašak živosti, vedrine i veselja u lijene i ponekad spore ljetne dane unosi tradicionalni Dugave Cup, malonogometni turnir koji se od ove godine igra u sklopu Trofeja Dinamo. Kvartovske hahare, koji posebice u večernjim satima vrijeme krate na školskom igralištu, od petka do nedjelje zamijenili su hahari druge vrste – malonogometni šmekeri ili hakleri, kako god želite.
Dugave Cup, čiji je organizator Društvo sportske rekreacije Dugave, a koji je ove godine bio posvećen preminulom osnivaču udruge Damiru Marijanu Mirčeu, posljednji je od pet turnira u Trofeja Dinamo. Ideja za Trofej potekla je od strane potpredsjednika Futsal Dinama Juraja Čošića i njegova predsjednika Matije Đulvata, koji dobro osjećaju koliko su Zagreb i okolica, u kojima se tijekom godine odigrava stotinjak turnira, ‘slabi’ na dobar hakl. Osam najboljih ekipa, koje su revno skupljale bodove na Kegliću, Westgateu, Jarunu te u Dubravi i u Dugavama, završnicu Trofeja odigrat će u četvrtak i petak na Šalati, gdje Futsal Dinamo tradicionalno održava predstavljanje ekipe za novu sezonu.
„Kako su naši starci nama romantično pričali o Kutiji i Kegliću, tako ćemo i mi svojim klincima pričati – gle, oni su ti osvojili prvi Trofej Dinamo“, priča mi Vice, volonter Futsal Dinama i momak koji ima potrebu konzumirati Dinamo na dnevnoj bazi, nešto što je na lokalnoj, kvartovskoj razini pomalo zamrlo. I upravo je to jedan od ciljeva ovog projekta – obojiti nove i mlade duše u plavo te postati „ponosni član“ kako je otisnuto na navijačkim majicama koje mnogi Dugavezi nose…
Na terenu dečki ne igraju samo za raju, jer treba dokazati i pokazati tko će postati malonogometni vladar Zagreba, barem na godinu dana. Neće se više događati da osvajač turnira u Dubravi grmi kako su upravo oni najbolja gradska ekipa, a da pritom nikada nisu zaigrali u Dugavama ili na Jarunu. Haklerski istok, zapad, sjever i jug postali su jedno, svojevrsna mini liga, pa se i osvajač Kutije Šibica kao osmoplasirana ekipa jedva ukrcao na vlak za Šalatu. Ni cjelokupni nagradni fond nije za baciti i iznosi više od 100 tisuća kuna.
Na kraju, turnir je osvojila ekipa Pimont, pobijedivši u finalu Caffe Bar Dobermann na penale. Međutim, pobjednici se nisu uspjeli plasirati u završnicu na Šalati…
„Ta neka sredina između amaterizma i profesionalizma se potpuno izgubila i sve više djece od malih nogu kroči u profesionalizam“, zamjećuje Sebastian, jedan od prvih volontera u Futsal Dinamu i jedan od onih frustriranih, ali neumornih dinamovaca. Time dijelom pobija tezu o sve praznijim igralištima jer se klinci navodno druže samo na društvenim mrežama. Ovdje ih ovih dana cirkulira zaista puno i kako to obično biva, rade to kao muhe bez glave. Jedan mali dobiva loptom baš u glavu, iako su mu ‘nadređeni’ vjerojatno naglasili da ne prilazi toliko blizu igralištu i velikim dečkima. Za one kojima nogač nije toliko interesantan tu je i lunapark…
A svakako jedan od onih klinaca kojima je nogač bio doručak, ručak i večera jest Antonio Franja, legenda zagrebačkog nogometa, ali i Futsal Dinama, za koji je igrao volontirajući od samoga njegova osnutka. Pakleni dribler s vicom za igru na Šalati će se oprostiti od futsala i od svog voljenog kluba jer njegovi stakleni gležnjevi jednostavno više ne mogu. Pa dobro, zašto bi ljudi uopće trebali doći na Šalatu?
„Pa zato kaj će to bit pravi spektakl“, priča mi Toni. „Osim završnice Trofeja Dinamo, bit će fantastičnih igrača s velikog i malog nogometa, a s tim dolazi pregršt atraktivnih golova, bezobraznih driblinga, tunela… Kak se veli, rugat ćemo se jedni drugima.“
Nakon završnice Trofeja te jedne utakmice iznenađenja, šećer na kraju bit će tekma između Futsal Dinama i tzv. Franjinih legendi. Silvio Marić, Igor Cvitanović, Goran Vlaović, Hrvoje Štrok, malonogometni bog Josip Palić i još neka renomirana imena garantiraju divlji hakl. Sve će začiniti Bad Blue Boysi svojom uobičajenom, sirovom navijačkom energijom.
„Poanta je, neka najbazičnija ajmo reć, ta naša zege spika… Doć popit pivo, zajebavat se i smijat, pogledat dobar hakl… To je taj luft koji ljudima treba i oni to traže, čekaju to…“, priča te u srž pogađa Vice. Prava je to prilika da se Dinamo još nekome uvuče pod kožu. Jedan drugačiji Dinamo, koji je u Zagrebu pomalo posustao, ali čiji duh nikada neće umrijeti.
