Dobar je običaj s krajem kalendarske godine podvući crtu pod učinjeno i svesti račune. Ta je godina, međutim, za Telesport trajala tek dva mjeseca: još smo dojenče i potpuno smo svjesni da je pred nama vrlo dugotrajan proces izgradnje branda, ali i povjerenja među publikom kako bismo cijelu stvar postavili na dugoročno stabilne temelje i u održive okvire. Na vaše i naše zadovoljstvo.
Čini se da nam dobro ide; u ova dva mjeseca premašili smo milestone od milijun jedinstvenih pregleda stranica (unique page views) prema Google Anaytics. Brojka je to kojom se možemo ponositi i mi kao autori/urednici, ali i vi kao naša publika. Zajedno dokazujemo da ima prostora za ovakav endemski projekt na domaćoj medijskoj sceni. Jedini ispravni način da vam na tome zahvalimo je da održimo obećanje dano u samom startu – da vas nikad nećemo podcijeniti – i potrudimo se u 2017. biti još bolji. To je ujedno i naša novogodišnja odluka.
Tri su stvari po kojima želimo biti prepoznati: znanje, autentičnost i strast.
Želimo dati dublju i širu sliku svih tema koje pokrivamo, postaviti prava pitanja čak i onda ako ne možemo na njih ponuditi odgovarajuće odgovore. Potaknuti ljude na razmišljanje, možda ih neki put isprovocirati ili čak naljutiti, ali u svakom slučaju proširiti i podići razinu na kojoj se u nas o sportu piše i raspravlja.
Želimo biti autentični i prepoznatljivi stilom i stavom, ne kopirati nikoga niti pasti pod utjecaj pojedinih interesnih skupina kojih je previše u našem sportu i medijima. Naravno, unutar samog Telesporta postoji prostor za različita mišljenja i stavove, jer poštujemo integritet svakog autora, ali takvog prostora za utjecaje izvana apsolutno nema. Ako zastupamo neke ideale ili stajališta, možete biti sigurni da su oni isključivo naši i da nam nitko ne uvjetuje što i kako možemo, a što ne smijemo pisati.
Na kraju, strast i ljubav – kako prema sportu samome, tako i prema pisanju – naša je glavna motivacija. Ona jednako vrijedi za kvartovski ili seoski hakl, kao i za najglamuroznije svjetske arene. Za taktičke i tehničke, ali i društvene aspekte sporta, geekovski fanatizam i navijački aktivizam. Nikada ovo što radimo nećemo shvaćati isključivo kao posao i strast koja nas motivira želimo prenijeti publici.
Možda je malo preuzetno i samoljubivo od nas da nakon samo dva mjeseca rada sastavljamo pregled svojih dosad ponajboljih/najvažnijih tekstova, no on također potječe iz te strasti. Neke od ovih priča, analiza i kolumni ujedno su bile i među najčitanijim tekstovima na Telesportu, druge i nisu – ali smo vam željeli skrenuti pozornost na njih za slučaj da ste ih propustili ili se želite na njih podsjetiti. Ako ste novi na Telesportu, ovo je najbolja prilika da se upoznate s onime što radimo. Pa krenimo.
U Čudnovatom slučaju gospodina Čačića, Mihovil Topić je na dosad najopsežniji način analizirao igru hrvatske nogometne reprezentacije i doprinos njenog izbornika. Nije se ustručavao kritizirati, ali ni odati priznanje za poneke stvari.
Saša Ibrulj bio je s Chelseajevim navijačima na gostovanju kod West Hama i svjedočio neredima o kojima se puno pisalo u medijima. Dogodilo se zapravo jako malo, napuhalo jako puno, ali navijači, mediji i političari žive od mitova, piše u Mitu o engleskom huliganu.
Najviše vaših preporuka zaradila je posveta Barceloni s hrvatskog juga, serijskom vaterpolo šampionu iz Dubrovnika koji je ove godine osvojio sve što se osvojiti dalo, u kolumni Bernarda Jurišića.
U Legendama i fureštima, Aleksandar Holiga se kao autsajder pozabavio svim splitskim podjelama koje se, kao i obično, opet najviše lome oko Hajduka. Citiraju se i Dječaci, s onom famoznom: „Cili je Split rascvala grana – od tehnobetona“.
“Njegovo ime je Russell Westbrook i stavljen je na ovaj planet da testira vašu ljubav prema košarci”, piše Hrvoje Frančeski o senzacionalnoj zvijezdi Oklahoma City Thundera koja u podjednakoj mjeri oduševljava i izluđuje fanove.
Prestanimo se pretvarati – Liga prvaka je dosadna, jer jaz između bogatih i onih manje bogatih postao je nepremostiv. Nekakva Superliga je stoga neminovna, a nju zapravo i želimo, iako možda to sebi još nismo spremni priznati.
Dan nakon što je Telesport prvi kod nas objavio da je i slučaj Ante Ćorića dio Football Leaks bujice, Ivan Violić je u Maloj mafiji analizirao zašto je u Hrvatskoj gotovo neizbježno da nogomet bude izvan i iznad zakona.
Je li Hrvatski teniski savez sabotirao Ivu Karlovića, pita se Filip Raunić nakon što je na službenoj adresi potvrdio sumnje – da je podloga u finalu Davis Cupa bila značajno sporija od onoga što bi našim igračima najviše odgovaralo.
Kako izgleda teorija Jednog Gazde na bosanski način i zašto FK Sarajevo nikako ne može napraviti iskorak koji se očekivao kad je klub preuzeo malezijski milijarder, objašnjava Kod Amidže Vincenta.
Apsurdima i klasnim razlikama u HNL-u bavi se I onda mi to zovemo ligom. O bogatašima koji do zadnje minute strahuju od kluba koji mjesecima ne isplaćuje plaće, o profesionalnim nogometašima koji su zato u dugovima prema državi i žive s bakom jer nemaju ni za kavu, a kamoli za stanarinu.
Između ostalih, u našoj gostujućoj kolumni piše i Helenna Hercigonja-Moulton, hrvatska reprezentativka i trenerica. „Ako je nogomet muški sport, kako to da ga ja čitav život igram?“, pita se u tekstu o stereotipima i problemima s kojima se u Hrvatskoj susreće.
Saša Ibrulj posjetio je nekoliko nogometnih akademija europskih klubova i najviše ga se dojmila ona Cityjeva. Zašto je budućnost Manchestera plava?
Postoji li ‘ispravan’ način igranja nogometa, što o njemu možemo naučiti od djece i iz Karate Kida, objašnjava Kucajuće srce nogometa.
Lokanje alkohola dio je britanske kulture radničke klase, a dugo je bilo i dio nogometa – čak i najvišoj razini. Wayne Rooney, koji voli tu i tamo nešto popiti, samo utjelovljuje to društvo i njegove navike.
Vrijeme sunčano, teren blatnjav i grbav – idealan za igru… Ostatak priče o sasvim posebnom klubu ispričao je Borko Vukosav kroz objektiv svojeg fotoaparata.
U još uvijek aktualnoj najavi tradicionalne Novogodišnje turneje 4 skakaonice, Ivan Ramljak piše o trojici slovenske braće, vjetrovnim uvjetima, anoreksičarima, alkoholičarima i uživateljima kokaina, kamikazama i borbi sa samim sobom.
Čitamo se dalje u 2017.!
