“U Americi je običaj da pobjednik finalne utakmice izreže mrežicu”, rekao je uoči istanbulskog finala srbijanski izbornik Saša Đorđević. “Slovenci bi mogli odnijeti cijelu tablu. Ovoliko šutova od table za tri poena nisam vidio u životu.”

Trice se od table (ili ploče, ako ćemo preferirati ispravno umjesto uvriježenog), istina, nikad nisu gađale. Gađalo se zato u tablu s poluodstojanja, i to u pravilu, malo ili više iskosa, otprilike u visini linije slobodnih bacanja. Mirza Delibašić je, kažu, proslavio taj šut, gađajući od table iz vrlo oštrih kuteva, ali i s pozicija sasvim blizu središnje osi, odnosno na nekih 80-ak stupnjeva u odnosu na koš. Majstor takvih šuteva bio je Dražen Petrović, još iz zagrebačkih dana. Od table su voljeli ubacivati Toni Kukoč i Žarko Paspalj, ali i mnogi drugi vrsni šuteri, poput Svena Ušića, Velimira Perasovića, Duška Ivanovića…

Sve do 1990-ih šut koji u Americi zovu bank shot uobičajeno se koristio i u NBA ligi. Ponajbolji šuteri iz 1960-ih i 1970-ih, poput Sama Jonesa, Johna Havliceka ili Georgea Gervina koristili su ga kao moćno napadačko oružje. Praksu je kasnije nastavio Larry Bird, te potom Scottie Pippen. Onda je odjednom šutirati od table postalo totalno out; tko nije koš gađao direktno, taj je bio papak. Tim Duncan, koji je šut koristio od dolaska u ligu 1997. pa do završetka karijere 19 godina kasnije, nemali je broj puta ismijavan zbog svoje staromodnosti. Korak po korak i bank shot je izgnan je iz košarkaškog raja. Postao je izgubljena umjetnost. Uz časne iznimke, ostao je to do današnjih dana.

Tabla kao pomoćno sredstvo

“Šut od table jednostavno nije cool”, rekao je tijekom pretprošle sezone Gregg Popovich. “Cool su zakucavanja, trice i step-backovi. Šut od table stara je škola. Riječ je o laganom šutu koji podiže preciznost igrača. Mislim da bi ga više ljudi trebalo koristiti. Tim Duncan je očito dovoljno pametan da to čini.”

Kao da ga nikad nisu koristili najbolji šuteri, bank shot je nekim čudom postao oznaka za netalentirane šutere. Postao je ružan, neglamurozan i ispod minimalnih estetskih kriterija NBA lige. A kad nešto ne izgleda dobro, onda to nije za NBA. Kao što bi rekao vlasnik Dallas Mavericksa Mark Cuban, ono što NBA igrač primarno ne želi jest izgledati ružno.

Dok su bili zajedno u Oklahoma Cityju, Kevin Durant na redovitoj je bazi podjebavao Russella Westbrooka. Između ostalog, i zbog Wesove navike šutiranja od table.

“Nemam ništa protiv šuta. Štoviše, smatram ga čak i težim od direktnog gađanja prema obruču. Jednostavno ga ne koristim, a Russellu govorim da je to za igrače koji ne znaju šutirati loptu.”Aktualni MVP lige nije se sramio svoje navike: “Istina je, ne znam šutirati tako kako zna Kevin. Zato koristim tablu kao pomoćno sredstvo.”

Veća je tolerancija pogreške, tako da bi bilo pametno gađati od table. Izgleda, međutim, da nitko od nas nije osobito pametan

Osim Westbrooka, Dwyane Wade je aktualni apologet šuta koji je teškom mukom spašen od izumiranja. Prije njega bili su to, iz Duncanu bliskije generacije, Allen Iverrson i Rick Fox. Shaquille O’Neal svojedobno je suigrača iz LA Lakersa prozvao ‘Geometry’ zbog njegove sposobnosti da pogađa od table iz svih mogućih kutova. Zanimljivo je da je s naglim izlaskom šuta iz trenda tijekom druge polovice 1990-ih postotak šuta iz igre pao na najniže grane. Konkretno, tijekom zbog lockouta skraćene sezone 1998./1999. iznosio je samo 43,4 posto, što je bio najgori rezultat u više od 30 godina. Nije to, dakako, bio jedini, pa vjerojatno ni najvažniji razlog, ali poklopilo se.

Prije šest godina učinkovitost gađanja od table dobila je i znanstveno uporište. Larry Silverberg, profesor na prirodoslovnom odsjeku Sveučilišta North Carolina State dokazao je na uzorku od preko milijun računalno generiranih 3D šuteva da pokušaji od table – naravno, iz određenih područja terena – rezultiraju preciznošću do 20 posto većom od direktnih pokušaja gađanja koša. Osim što ciljanje na tablu otežava posao obrambenom igraču, jer je kut putanje lopte u tom slučaju pomaknut u odnosu na direktni pokušaj, kvalitetno upućena lopta se pri dodiru s tablom umrtvljuje, te joj se stoga povećava vjerojatnost prolaska kroz mrežicu. Prof. Silverberg i njegov tim studenata došli su do zaključka da bi idealan šut za jednog dvometraša značio izbačenu loptu pod kutem od 52 stupnja, s frekvencijom od tri herca, odnosno tri puna okretaja lopte oko osi u sekundi. Pogodi li tom putanjom upućena lopta otprilike pravo mjesto na tabli, uspješan je pogodak neminovan.

Ne zove se šut, dakle, slučajno ‘bank’ – pouzdan, siguran.

Dončićeva seksi vještina

Tijekom cijele ove sezone Luka Dončić igra kao da je osobno sudjelovao u Silverbergovu projektu, pa mu ovakvi potezi nisu ispod časti. Ono što će starije među vama asocirati na stare majstore ulične košarke s naših prostora, Luka je, kaže sam, na treninzima naučio od Sergija Llulla. Na Eurobasketu je, međutim, mladi Slovenac skrenuo pozornost neobičnim vidom šutiranja od table – za tri poena. Pogodio je tako ključni šut Latvijcima, te na isti način pokušavao poentirati u više navrata protiv Španjolaca i Srba. S obzirom na to da istu vrstu šuta povremeno prakticira u Real Madridu, nikako ne može biti riječ o slučajnosti.

Zajedničko svim njegovim pokušajima za tricu od table jest da ih izvodi iz neprirodnih situacija – bilo da je riječ o ekstremnoj udaljenosti od koša, bilo da se radi o teškome, isforsiranom šutu s istekom vremena. Izbačaj nije školski izveden u šuterskom smislu. Zapravo je više nešto između dodavanja i šuta. Putanja je brza i s manje rotacije, ali pogodili li pravo mjesto na tabli, završava u košu. Dončić na taj način umanjuje rizik od blokade, kao i od airballa, odnosno šuta koji ne doseže obruč. Iako je uspješnost takvih Dončićevih pokušaja tijekom Eurobasketa bila niska, mora mu se priznati da niti jednom prilikom, ma koliko teška pozicija za šut bila, nije promašio onako baš teško, katastrofalno.

Kako je krajem prošlog stoljeća, suočen s jakim protuargumentima, priznao Grant Hill, šut od table vjerojatno je bolji od direktnog jer ne mora biti savršeno precizan da bi lopta prošla kroz koš.

“Veća je tolerancija pogreške, tako da bi bilo pametno gađati od table. Izgleda, međutim, da nitko od nas nije osobito pametan.”

Skoro dva desetljeća kasnije, Slovenci su se napravili pametnima, oživjeli staru školu i osvojili Europu. Sad bi se šutiranje od table opet moglo proširiti i postati seksi čak i u NBA-u. Ovdje ste to prvi put čuli…