Odlazak džepnog diktatora

Bernie Ecclestone nakon 45 godina napušta sport koji je sjebao. Valjda

Zadnja izmjena: 15. veljače 2017. Profimedia

Prije desetak godina se, legenda kaže, Bernie Ecclestone obreo na utrkama oldtimera u Monacu, te s dozom čuđenja promatrao ozarena lica sudionika i gledatelja, koji su se dobro zabavljali i međusobno družili, bez ograničenja kretanja i salona za VIP goste. Okrenuo se prema slavnom engleskom novinaru Nigelu Roebucku i rekao mu “Gledaj kako je lijepo – baš kao nekada, prije nego što sam ja sjebao Formulu 1!”

Je li uistinu tako?

Medalja, naravno, ima dvije strane, ali u praksi je odgovor pozamašno na onoj strani gdje je odgovor potvrdan: da, ono što je Bernie Ecclestone napravio od Formule 1 suštinski nije dobro i udaljilo je taj sport od njegovih korijena. Danas to gotovo da više i nije sport – paradoksalno, jer su dečki koji danas voze, nakon nevjerojatno striktnih režima odrastanja i treninga, vjerojatno najbolji ikada. Nema više slučajnih prolaznika koji su kupili sjedalo.

Ključni problem suvremene Formule 1 je potpuna distanciranost od onih radi kojih svaki sport postoji, navijača. Ulaznice za utrke su drastično preskupe, kao i svi suveniri vezani za sport, a interakcija vozača i fanova praktički nepostojeća; to su zvijezde koje dovoze helikopterima, a obožavatelji ih u najboljem slučaju mogu vidjeti s udaljenosti od nekoliko desetaka metara. Usprkos skupim ulaznicama, organizatori utrka redovno završavaju u minusu, jer je taksa koju moraju plaćati za ulazak u kalendar toliko velika da se ne mogu pokriti, a nemaju pravo ni na iznajmljivanje štandova, prodaju suvenira i slične dodatne izvore prihoda.

Izravna je posljedica toga da se većina utrka preselila iz tradicionalnih zemalja u one gdje još uvijek pronalaze neku računicu u promoviranju svoje zemlje kroz ovaj glamurozni sport. Pogledajte samo kalendar za 2017.: nema Francuske ni Njemačke, a Silverstone je nedavno najavio da zbog gubitaka odustaje 2019., čim istekne aktualni ugovor. S druge strane, u kalendaru su Azerbajdžan, Bahrein, Abu Dhabi, Singapur…

Uspon prema vrhu

Pitate se u čemu je problem?

Ni u jednoj od tih država, kao ni u onima koje su već odustale od Velikih nagrada – poput Turske, Indije ili Južne Koreje – ne postoje kultura automobilskih utrka, scena ni publika. Ne postoji baza iz koje se regrutiraju suci uz stazu i ostalo pomoćno osoblje. Nije problem u tome hoće li neka jako bogata obitelj iz neke od tih zemalja isfinancirati karijeru svog omiljenog potomka i dovesti ga do Formule 1, nego u bazi ljubitelja sporta koji vole i razumiju utrke te su spremni platiti ulaznicu i uživati. Takva baza postoji u Francuskoj ili Njemačkoj, dok u Kini autobusima dovoze školsku djecu kako bi prikrili katastrofalnu popunjenost tribina.

Podsjeća li vas to na neka geografski nam mnogo bliža skijaška ili nogometna događanja, niste jedini. Dodajmo na to suludo visok trošak stvaranja nove momčadi, koja je potom u pravilu osuđena na tavorenje na dnu poretka, te još veći trošak vođenja i nastupanja, koji dovodi do toga da ćemo ove godine imati samo 20 bolida na gridu.

Glavni je krivac za sve to Bernie Ecclestone.

Rođen 1930., kao klinac je od svog novca za užinu kupovao hranu koju je potom preprodavao drugoj, ljenijoj djeci. S 20 je već bio vlasnik jedne od najvećih engleskih trgovina rabljenim motociklima, a ubrzo je proširio poslovanje i na automobile. Nedvojbeno je kako je imao veze i u britanskom podzemlju, a teoretičari zavjere ga, na osnovi nemalog broja indicija, nerijetko navode kao jednog od najozbiljnijeg kandidata za nikad razjašnjenu ulogu misterioznog glavnog organizatora Velike pljačke vlaka 1963. On lakonski odgovara: „Zar uistinu mislite da bih išao pljačkati vlak u kojem je samo dva i pol milijuna funti?“ No, ma koliko lijepo zvučalo, tada je bio još daleko od današnjeg bogatstva, procijenjenog na više od tri milijarde dolara.

Nasljednici su dosljedni: nadimak Johna C. Malonea, većinskog vlasnika tvrtke Liberty Media koja je kupila Formulu 1, u poslovnim je krugovima – Darth Vader

Najveći je dio toga zgrnuo na Formuli 1. Ondje se kao vozač okušao još 1958., dvaput se neuspješno pokušavši kvalificirati za utrku. Bio je menadžer Stewartu Lewis-Evansu i Jochenu Rindtu, a 1972. je kupio posrnulu momčad Brabham i aktivnije se uključio u taj sport. Ubrzo je shvatio da su mu potrebne korjenite promjene, osigurao si političku moć dostatnu da ih sprovede i počeo uspon prema vrhu.

Priskrbio si je kontrolu nad televizijskim pravima, novcem koji uplaćuju organizatori utrka i komercijalnim pravima na prodaju F1 suvenira. Sve je to kasnije preprodavao u mnogo navrata, ponekad među vlastitim tvrtkama, ponekad vanjskim investitorima, no do 2017. zadržavajući pritom kontrolu nad dobrim dijelom najvažnijih odluka.

Führer, Duce i Darth Vader

Daleko od toga da Bernie nije donio i pozitivne promjene u svijet utrka, ponajprije na planu profesionalnosti organizacije utrka i kvalitete medicinske pomoći na stazama. No, pritom se okružio mnogim prilično sumnjivim osobama, a indikativno je da dobar dio poslova još i danas zaključuje na staromodan, da ne kažemo mafijaški način – stiskom ruke, a ne pravovaljanim ugovorom. Mnogi od tih ljudi iz njegovog okruženja postali su prilično imućni, a o transparentnosti načina kako se to dogodilo dalo bi se pričati.

Uostalom, i samom je Bernieju dokazano kazneno djelo podmićivanja, ali uspio se nagoditi sa sudom i proći sa za njega smiješnom novčanom kaznom. Aferu s utajom poreza također je riješio nagodbom, a ni dokazani utjecaj na promjenu stava Tonyja Blaira i laburista oko oglašavanja duhanskih proizvoda na bolidima pozamašnom donacijom toj stranci nije mu naudio.

‘Mamićevski’ način vođenja sporta se, osim aferama s čudnim putevima novca, iskazuje i kroz pitoreskne javne istupe koji na površinu izvlače najodvratnije strane karaktera ovog samo 159 cm visokog mogula, koji je gotovo uvijek u košuljama toliko bijelim da izgleda kao da je upravo izašao iz reklame za deterdžent.

U više je navrata iskazao ekstremnu mizoginiju, uključujući i nezaboravnu misao kako bi po njegovom mišljenju „žene trebale biti odjevene u bijelo, poput ostalih kućanskih aparata.“ U privatnoj kolekciji vrijednih oldtimera imao je i Lanciju u kojoj je Mussolini vozio Hitlera po Rimu, a desna mu je ruka godinama bio Max Mosley, sin vođe britanskih fašista. Ustvrdio je kako se divi Führerovim „organizacijskim sposobnostima“, a kada je Svjetski židovski kongres potom zatražio njegovu ostavku, odgovorio je kako bi bilo bolje da umjesto toga riješe problem s bankama…

Čini se da je njegovoj vladavini svijetom Formule 1 napokon došao kraj, premda u 87-oj godini života on sam ne pokazuje ni najmanju volju za dragovoljnim odstupanjem.

Prošle je godine sport otkupila američka korporacija Liberty Media, te potkraj siječnja objavila kako njen čovjek Chase Carey postaje prvi čovjek sporta, dok je za Bernieja rezervirana uloga počasnog predsjednika i savjetnika pri upravnom odboru. To, dakako, može značiti štošta i ništa, pa je teško procijeniti je li ovo uistinu kraj za preprodavača školske užine ili će još jednom izvesti neki magični potez i vratiti se. Ne doima se kao netko tko bi ikada otišao u mirovinu…

Kako god bilo, ima dosljedne nasljednike. Careya je zloglasni Rupert Murdoch 2011. ispred vlastitog sina odabrao za nasljednika na čelu svoje News Corporation, a nadimak Johna C. Malonea, većinskog vlasnika tvrtke Liberty Media, u poslovnim je krugovima – Darth Vader. Čini se da je Ecclestone predao sport u ne baš toliko različite ruke. Sa stiskom ili bez njega.

Pročitali ste sve besplatne članke ovaj mjesec.

Za neograničeno čitanje Telesporta i podršku istraživačkim serijalima, odaberite jedan od paketa.

Ovaj članak je dostupan samo pretplatnicima.

Za neograničeno čitanje Telesporta i podršku istraživačkim serijalima, odaberite jedan od paketa.

Podržite oslobođeni sportski teritorij.

Za pristup i neograničeno čitanje Telesporta odaberite jedan od paketa.

Ne propusti top članke
X

Podržite oslobođeni sportski teritorij.

Za pristup i neograničeno čitanje Telesporta odaberite jedan od paketa.