On će zamijeniti Luku Modrića

Dani Ceballos maneken je nove Florentinove paradigme, lice nekog novog Real Madrida

Zadnja izmjena: srpanj 16, 2017

Ljudi teško odustaju od svojih fiksacija, posebno kad su na poziciji moći. „Vrijeme je plošni krug“ parafrazirao je Nietzschea Matthew McConaughey natežući Lone Star iz limenke u seriji True Detective. „Sve što smo ikad napravili ili ćemo napraviti, radit ćemo iznova i iznova – zauvijek.“

Za razliku od Rusta Cholea, Florentino Pérez je rođeni pobjednik i kao takav ima dovoljno razloga da ponavlja svoje poteze u plošnom krugu koji se stalno vrti. Kad je 2000. prvi put preuzeo Real Madrid, doveo je Zinédinea Zidanea, Luísa Figa i Ronalda te je na tim temeljima pokrenuo projekt Galácticosa, koji je u prve tri godine donio Ligu prvaka i dvije La Lige. Ne manje važno, sredio je financije i sasvim stabilizirao poljuljano poslovanje Real Madrida, vrativši mu kraljevski imidž. Kad je ponovo preuzeo klub, ponovio je dobitnu kombinaciju i doveo Cristiana Ronalda, a kupljeni su još i Kaká i Karim Benzema, pa onda Toni Kroos i Gareth Bale. Tri Lige prvaka u četiri godine prilično su dobar indikator kako je i druga era Galácticosa prilično uspješan projekt.

Pa ipak, Florentino Pérez barem djelomično odustaje od svojih fiksacija i dramatično mijenja paradigmu koja je provjereno uspješna.

Nekoliko godina unatrag njegov je model Galácticosa bio ismijavan, a Barcelonin sustav razvijanja igrača bio postavljan kao ideal strategije izgradnje momčadi. Čekala se La Décima, postojala je jasna inferiornost u domaćim natjecanjima, ali Florentino Pérez ne bi bio ovoliko uspješan da nije spreman učiti. Kako je Barcelona skretala u ulicu Galácticosa prešavši u eru MSN-a, tako je Real počeo graditi momčad na temeljima mladog talenta, uzimajući najbolje od strategije koju je godinama koristila Barcelona.

Promjena paradigme ima logične razloge iz više kutova.

Prvi je financijski. Novim TV ugovorom u Engleskoj Real ne može sebi dozvoliti luksuz nabijanja cijene u otvorenoj tržišnoj utakmici. Jednostavno, previše engleskih klubova ima previše novca, a ograničen je broj igrača koji vrijede maksimalne odštete; kako ne bi ostali praznih ruku, klubovi su prisiljeni nuditi sve veće cifre. Zato se isplati uzimati mlađe igrače potencijalno visoke kvalitete po diskontnim cijenama.

Drugi se kut odnosi na hijerarhiju momčadi. Kad se dovede igrač za veliku cifru, to automatski znači kako se mijenja dinamika momčadi i kako novi igrač mora preuzeti naslovnu ulogu. Dovođenje mladih igrača smanjuje utjecaj ega, nisu nedodirljivi već donose još dodatnu dozu entuzijazma i elana. Također, ne radi se samo o sistemskim igračima, nego o potencijalima koji s vremenom mogu uskočiti u naslovne uloge.

Zrelost koja uvjetuje sposobnost kontrole utakmice ne može se steći preko noći, zato očarava lakoća kojom Ceballos udara ritam i brzina kojom razmišlja

Treći je kut onaj koji pokreće i Galácticose, a svodi se na prestiž – sposobnost kluba da privuče najblistavije mlade talente koji imaju potencijal postati ponajbolji igrači na svijetu. Najbolji primjer takvog transfera je Dani Ceballos, izvrsni vezni igrač koji je – prema TransferMarktu – za 17 milijuna eura prešao iz Betisa u Real Madrid.

Naravno, Pérez je Pérez i da Ceballos nije proglašen igračem turnira na U21 Euru, do transfera vjerojatno ne bi došlo. Međutim, to je sada sasvim irelevantno; umjesto da je energiju gubio u besmislenom lovu na Edena Hazarda ili Antoinea Griezmanna, Real je kadar pojačao elitnim mladim talentom koji neće uništiti hijerarhiju pobjedničke momčadi. Pérez je na primjeru transfera Davida Beckhama naučio kako momčad može podnijeti samo ograničen broj Galácticosa i kako nije vrijeme za ponavljanje greške nego za novu paradigmu.

Maneken te paradigme, lice nekog novog Reala jest upravo Dani Ceballos.

Ono što je fascinantno jest činjenica da je ovaj transfer mogao vrlo lako biti samo SF roman. Ljudi teško odustaju od svojih fiksacija, pogotovo kada su na poziciji moći. A treneri imaju moć i priliku ganjati svoje fiksacije i uvjerenja. Problem je što ponekad zbog svojih ideja nisu sposobni vidjeti genijalnost ispred vlastitog nosa. Jednostavno, fiksacije ih tjeraju da gledaju krive stvari.

Tek kad je Víctor Sánchez u studenom preuzeo Betis, Daniju Ceballosu su se otvorile karte. Prijašnji trener Gus Poyet nije bio zadivljen mladim genijalcem koji je redovito grijao klupu. „Čak i kad je jedva igrao, bio je siguran u mojim planovima. On je igrač kakvog volimo“ izjavio je Albert Celades, izbornik Španjolske U21 reprezentacije. Pa ipak, teško je vjerovati da bi u momčadi kvalitete kao što je Španjolska izbornik našao mjesta za igrača koji ne igra u matičnom klubu.

Nije Ceballos bio bez problema ni izvan terena. Na Camp Nou su 2015. Barcelona i Athletic Bilbao igrali finale Kupa Kralja, a navijači su izviždali španjolsku himnu. Ceballos je tada na Twitteru napisao kako treba „baciti bombu na tribine i ubiti baskijske i katalonske pse“. A takav ispad se nije zaboravio. Uz takav imidž i manjak minuta, teško da bi se ijedan izbornik izložio pred javnosti guranjem igrača koji ne igra, bez obzira na fiksaciju i poziciju moći. Bio bi prelagana meta.

Ono što je zanimljivo, Gus Poyet je došao za trenera kao veliki Ceballosov obožavatelj. Dapače, kad je Diego Simeone poslao upit za transfer mladića, on je kategorički odbio, tvrdeći kako je taj dječak ključan za Betisovu budućnost. Uostalom, već je dokazao svoju važnost u drugoligaškoj sezoni 2014./15., kada je s po pet golova i asistencija bio jedan od ključnih ljudi za povratak u Primeru, a bio je standardan i u idućoj prvoligaškoj sezoni te s desetkom na leđima privukao interes ne samo Atlética, nego i Liverpoola, Arsenala, Napolija i Borussije Dortmund. Za nekoga tko je odbio sve te ponude, Poyet se ponašao vrlo čudno. U čitavom je njegovom mandatu Ceballos startao samo jednom, a trener je javno dovodio u pitanje njegovu posvećenost i želju, računajući da će kritike poslužiti kao katalizator razvoja.

Poyet je promašio taktiku – kako na terenu tako i u odnosima s igračima. Mladić koji je označen kao ključ za budućnost kluba tonuo je sve dublje. Napokon, negdje na pola sezone, Poyet je dobio otkaz bez da je vidio što je imao ispred nosa. Nije se Betis proslavio ni sljedećim izborom, ali Víctor je u svom kratkom i prilično neuspješnom mandatu vidio genijalnost koju je imao na raspolaganju i gurajući Ceballosa u naslovnu ulogu ispravio grešku svog prethodnika. A usput je i olakšao posao izborniku Celadesu.

Ne bi bilo nezasluženo da su Saúl Ñíguez ili Marco Asensio osvojili nagradu za igrača turnira.

U tom slučaju, Ceballos ne bi dobio publicitet i vjerojatno ne bi bio dovoljno prestižan za Real Madrid. No, to ni u ludilu ne bi značilo da mu nije tamo mjesto. Onaj tko je gledao utakmicu domaću utakmicu Betisa protiv Barcelone 29. siječnja sigurno ne bi doveo u pitanje zasluženost mjesta ovog mladića u nekom od najvećih svjetskih klubova. Luis Suárez je izjednačio rezultat u 90. minuti, ali ono što vrijedi pamtiti je lakoća kojom se Ceballos naprosto poigravao s Barceloninim veznim redom. Doduše, uz MSN trio je igrala rotirana momčad s Denisom Suárezom, Ivanom Rakitićem i Ardom Turanom u veznoj liniji, ali Ceballos je naočigled bio bolji igrač od te trojice.

Riječ je o istinskom playmakeru i kompletnom veznjaku koji jezivo dobro kontrolira utakmicu za svoje godine. Dribling i lakoća pokreta je nešto što dolazi s urođenim talentom, tehnička superiornost se uči u vrlo ranoj fazi karijere, ali nije nimalo slučajno da su igračine poput Xavija, Andree Pirla i Luke Modrića s 20 godina bili daleko od naslovnih strana. Zrelost koja uvjetuje sposobnost kontrole utakmice nije nešto što se može steći preko noći, zato je lakoća kojom Ceballos udara ritam momčadi i brzina kojom razmišlja potpuno očaravajuća.

Dani Ceballos jedan je od rijetkih igrača koji može stvarati višak i driblingom i dodavanjem, ima nevjerojatne tehničke kapacitete, pregled igre i brzinu donošenja ispravnih odluka. Ima odličan udarac i sposoban je razbijati suparničke linije okomitim i dijagonalnim loptama, kao i održavati protok lopte. Takvi igrači obično imaju manjkavosti u onom „obveznom aspektu igre“, ali Ceballos – iako visok tek 176 centimetara – ima nevjerojatne radne navike i radijus kretanja, čvrst je u duelu, odlično prepoznaje situacije kad treba izaći u presing, a kad se povući u zonu.

Zapravo, Dani Ceballos ima sve potrebne alate da vrlo brzo u potpunosti zamijeni Luku Modrića.

Samo, ima i vrlo nedavno iskustvo grijanja klupe, a valjda smo svi svjesni koliko lako stvari mogu krenuti po zlu u razvoju tako mladog igrača. Potencijal je tu, samo taj potencijal treba pretvoriti u kvalitetu. Generalno gledajući, Real nije baš najbolje okruženje za taj proces jer se u takvom klubu traži isključivo rezultat i prostora za napredak je jako malo. Međutim, Florentino Pérez pomalo okreće paradigmu.

U ovom prijelaznom roku kupljen je samo Theo Hernández, a s posudbe su vraćeni Marcos Llorente i Jesús Vallejo. Prošle sezone vraćen je Álvaro Morata, a sezonu prije su za male novce dovedeni Marco Asensio i Lucas Vázquez, koji su postali ključni članovi momčadi. Florentino Pérez je u prvom mandatu naučio kako momčad može imati samo ograničen broj Galácticosa i kako najbolji način dopune zidanesa nije nekim sistemskim pavonesima nego elitnim mladim talentima koji su u fazi karijere u kojoj se mogu prilagoditi zahtjevima momčadi. Oni donose potrebnu razinu prestiža, spremnost za žrtvovanje, podižu ukupnu razinu talenta, a usput ne ruše hijerarhiju pobjedničke momčadi.

Dani Ceballos ima priliku postati maneken te paradigme, lice nekog novog Real Madrida.

Ne propusti top članke