Perišić u Gangsta raju

Luciano Spalletti transformirao je Inter. S Hrvatom u ključnoj ulozi

Zadnja izmjena: prosinac 4, 2017 Profimedia

U moru zanimljivih trendova ovosezonske Serie A svakako je za izdvojiti dijametralno suprotne tranzicijske sezone posrnulih milanskih velikana.

Patologija u oba kluba upogonjena dalekoistočnim kapitalom itekako je izdašna. Milanov remont sve više liči na novu epizodu tragikomične serije Rossonera, a činjenica da je beznadni Benevento jučer vratarovim pogotkom uzeo bod trupama Gennara Gattusa čak i ne predstavlja toliku prvoklasnu senzaciju s obzirom na njihovu generalnu formu. No, renesansa koju njihov gradski rival Inter proživljava pod Lucianom Spallettijem ove sezone itekako je ugodno iznenađenje – pogotovo ako uzmemo u obzir činjenicu da su dva kluba posljednjih godina pratili jedan drugog tek po tome tko će povlačiti iracionalnije poteze i uspješnije padati u formi.

“Da bismo postigli rezultate potrebno je postići da se momčad ponaša kao momčad; da ne postoje igrači koji smatraju da su iznad tima.”

To su bile prijeteće prve riječi lanjskog Romina trenera po dolasku u Milano. Inter je veći dio ovog desetljeća proveo kao momčad u totalnom rasulu. Konstantne klanovske podjele u svlačionici, sukobi igrača i navijača, nesuvisla sportska politika koju je krojilo barem petero ljudi od Italije do Indonezije – sve je to uzrokovalo česte trenerske smjene i nepostojanje sustava te bacilo ne tako davnog europskog prvaka do statusa marginalca.

Spalletti je bio savršeno svjestan toga, što je dao prezentirati i na toj prvoj pressici. Njegova trenerska karijera općenito je zaslužila više pohvala i priznanja, ali imidž skromnog autoriteta uvijek ga napravi lakom metom medija. Previše će ljudi njegovu stabilizaciju Rome nakon preuzimanja u isto tako zahtjevnom trenutku držati u sjeni njegova sukoba s Francescom Tottijem uoči umirovljenja klupske ikone. Mnogima tad nije bilo jasno da je Spalletti savršeno svjestan da postoji život nakon Tottija koji dolazi jako brzo, a koji se opet mora živjeti na račun sustava, a ne pojedinca.

Do praga Old Trafforda i natrag

Novi trener se našao u poziciji u kakvoj je bio lik Michelle Pfeiffer u filmu Dangerous Minds; u poziciji učitelja koji je morao uspostaviti autoritet nad grupom duboko podijeljenih problematičnih đaka, razvrstanih u klanove i bande. Svaka slučajnost s poveznicama Maura Icardija s bandama, kojima je svojedobno prijetio tijekom sukoba s vlastitim navijačima, namjerna je.

Za razliku od Pfeiffer, Spalletti nije gubio vrijeme pronalaskom idealnog načina kako momčad uvjeriti da treba učiti od osnova. Odabrao je izrazito sužen fond od 19 igrača, unutar kojih čak petorica ne mogu sakupiti pojedinačnu minutažu u protuvrijednosti dvije pune utakmice, te im je objasnio da će prosperirati ako se nauče ponašati kao momčad.

Pet mjeseci kasnije Inter je neporažena i prvoplasirana momčad ljestvice. Izgleda da su naučili lekciju.

Kada netko poput Perišića trči 80 metara zbog naizgled trivijalne lopte, sve postaje puno jednostavnije

Kada je ovog ljeta Ivan Perišić bio na pragu transfera karijere – onog u Manchester United – pisali smo kako je hrvatski reprezentativac s vremenom razvio sposobnost učenja. Igra na najvišoj razini pokazala je da ima potencijal biti prvoklasni sistemski igrač čak i u momčadi bez sistema; dovoljno da ga dovede na prag Old Trafforda. Ne samo da se činilo kako je potvrda tog posla bila pitanje trenutka, već je djelovalo da i sam Perišić glavom više ne pripada Interu. Međutim, priča je iz više razloga propala i pred Ivanom je bio otvoren rizik padanja u apatiju, što nije rijetka pojava među sportašima u takvoj situaciji. Slučaj Jeana Michaëla Serija, Nicina veznjaka kojem je na ponešto drugačiji način također propao transfer karijere u Barcelonu, tek je jedan od recentnijih primjera.

No, Ivan je pokazao da je učio; ne samo u nogometnom smislu, već i u životnom. Iako su se u tim trenucima pravili poslovično suzdržanima, činjenica je da su on i Spalletti vodili izdašne razgovore oko njegovog ostanka u Interu. Jednom je bitno bilo imati tako vrijednog i kvalitetnog igrača za očito pripremljenu viziju momčadske igre, a drugom dobiti garancije o implementaciji iste. Uostalom, etabliranje na najvišoj razini Ivanu je usporila pomalo i nezrela nestrpljivost još otkako mu je Jürgen Klopp pokušao objasniti da se mora naučiti biti dio stroja Borussije Dortmund, a ne stremiti individualnom dokazivanju. Perišić je ovog ljeta ostankom i prilagodbom na situaciju pokazao da je uistinu izvukao pouke iz te epizode, što mu se itekako isplaćuje.

Zlatna koka

“Zasluge za pobjedu idu čitavoj momčadi“, rekao je Spalletti nakon jučerašnje ‘petarde’ Chievu. „Naš današnji drugi gol stoji kao primjer ove ekipe: Perišić radi presing, osvojimo loptu i na kraju zabijemo preko Maura Icardija. Kada netko poput Perišića trči 80 metara zbog naizgled trivijalne lopte, sve postaje puno jednostavnije”.

Istina, taj gol stoji ne samo kao primjer stasavanja Intera u ekipu u kojoj svatko daje svoj obol sistemu, nego kao i primjer Perišićeva potpunog sazrijevanja. Zabijao je on i asistirao pod svakim od četiriju trenera koja su provela vrijeme na klupi Intera otkako je 2015. stigao u klub, ali njegov razvoj obavezne igre pod Spallettijem impresivan je. Roberto Gagliardini, Interova mezzala u ovom sustavu s duplim pivotom, prema Whoscoredu ima u prosjeku 1,5 presječenih lopti po utakmici, zajedno s 0,8 očišćenih i 0,1 uspješnim blokom po utakmici. Perišić osim sedam golova i šest asistencija u svojoj izrazito ofenzivnoj ulozi ima vrlo slične brojke; 1,2 presječene lopte po susretu, uz 1,6 očišćenih i 0,3 uspješno blokiranih udaraca.

Nije slučajno Spalletti apostrofirao baš taj Perišićev trk.

“Spalletti nam je rekao kako je svaki igrač važan”, izjavio je Perišić nakon što je jučer utrpao hat-trick za vrh ljestvice, te dodao: “nije važno tko će zabiti, već da momčad pobijedi. Spalleti je odigrao veliku ulogu u uvjeravanju da ostanem u Interu”.

Cijena od 55 milijuna eura, koliko se spominjalo da bi United izdvojio za njegove usluge, izrazito je visoka za igrača koji tada još nije dao jasne naznake da može svojim utjecajem unaprijediti čitavi sistem. Da, trebali smo dočekati da Spalletti za početak postavi jasne konture građenja igre i distribuciju uloga da bismo mogli postaviti mjerilo za Perišićev pravi utjecaj na sustav – ali kada smo ga u ovom kratkom roku i dobili, nismo dugo trebali čekati da Koka postane zlatna za Interov rast.

Ako je pitanje koliko Inter može ove sezone još uvijek otvoreno, s naznakama odgovora već za vikend kada u Torinu gostuje kod Juventusa u najvećem Derby d’Italia u posljednje vrijeme, ono o Perišićevim dosezima polako dobiva jasan odgovor, što je sigurno važna spoznaja i za hrvatskog izbornika Zlatka Dalića.

Stih iz Cooliova Gangsta ParadiseaThey say I gotta learn, but nobody’s here to teach me“ dugo je bio lajtmotiv Perišićeva (i ne samo njegova) boravka u Interu. A onda se, poput bivše marinke i profesorice LouAnne Johnson u spomenutom filmu pojavio Spalletti i uvjerio neukrotivu bandu da učenjem oslobodi svoj potencijal.