Nakon završnice teniske sezone – ili, bolje rečeno, njene druge polovice, nije bilo teško donijeti zaključak da je Novaku Đokoviću hitno potrebna promjena. I zato nije nikakvo iznenađenje da je ovog tjedna najbolji srpski tenisač javno obznanio da je “zajedno s Borisom Beckerom donio odluku” da Nijemac više nije dio njegovog trenerskog tima. Nakon tri godine, šest Grand Slamova i mnogo uspješnije suradnje nego što su se mnogi nadali, zajednička priča došla je kraju.
No, nakon svega što se izdogađalo u netom završenoj sezoni pitanje se nameće samo po sebi. Je li ovo zaista promjena koja je Đokoviću trebala i koliko će se stvari uopće promijeniti?
Kada je prije tri godine Srbin uposlio Beckera, bilo je nemalo iznenađenih i razočaranih. Becker je neko vrijeme bio izvan Toura, nije imao pravi trenerski posao i malo je tko vjerovao da će pridonijeti Đokovićevoj igri.
Naravno da je uloga trenera u tenisu ogromna i upravo je prošla sezona to potvrdila. Andy Murray je napravio ogroman napredak od udruživanja sa Ivanom Lendlom, Magnus Norman je pomogao Stanu Wawrinki, na kraju krajeva i Marin Čilić je bolji igrač od kada je pod trenerskom palicom Jonasa Björkmana. No, činjenica je i to, da kada je u pitanju igrač kvalitete kakvu ima Novak Đoković, onda i trener ima drugačiju ulogu u timu. Nemalo je puta Đoković isticao da mu je Becker pomogao s psihološke strane, da mu je pomogao nositi se s pritiskom u velikim mečevima, ali kada se podvuče crta, jasno je da je Novak Đoković bio vrhunski igrač i prije dolaska Beckera.
I da će biti vrhunski i bez njega.
Međutim, u posljednjih šest mjeseci nitko nije ni sumnjao u Đokovićevu kvalitetu i tenisko umijeće; u tom se grmu zec nikada nije ni skrivao. Dojam da je Đoković izgubio fokus kada je igra u pitanju, da jednostavno tenisu ne posvećuje pažnju kakvu je pridavao ranije, sada je potvrdio i Becker.
Biti na terenu tijelom i umom
Nijemac voli pričati i sada kada je slobodan nije mu trebalo dugo da kaže što misli. Samo dan nakon što je Đoković obznanio svoju – pardon, zajedničku – odluku, Boris Becker je javno komentirao svoje viđenje Novakove sezone, odnosno govorio o razlozima ogromnog pada forme nakon Roland Garrosa.
“Novak u posljednjih šest mjeseci nije provodio dovoljno vremena na terenu trenirajući i on to sam zna”, kazao je Becker Sky Sportsu. “Ne znam je li imao privatnih problema, ali prema onome što ja znam… On je sretno oženjen i ima predivnog sina. Međutim, tenis je možda i najsebičniji sport, sve se vrti oko jedne osobe, a supruga i djeca su u pozadini. To ne može vječno biti tako, i mislim da je to što je Novak mislio kada je rekao da ima privatnih problema.”
Napravio je Becker paralelu s 20 godina mlađim sobom, kako nije provodio dovoljno vremena sa suprugom i obitelji, te poentirao kako je to sudbina vrhunskih tenisača. Ukratko i između redova, Boris je poručio da se Đoković u posljednjih šest mjeseci posvetio obitelji, da mu je tenis bio na drugom mjestu.
Pred Đokovićem je nova sezona i on je sam zaključio da će mu za svježi start trebati velika promjena i otkaz Beckeru je očigledna posljedica toga. No, u njegovom timu je i dalje ostao višegodišnji trener Marian Vajda, kao i sada već prečesto spominjani Pepe Imaz, kojega Novak zove “savjetnikom”, pa je pitanje koliko je zaista suštinska promjena koju je Srbin napravio.
I opet, kvaliteta njegova tenisa nikada nije bila upitna niti presudna. Novak Đoković je i dalje najbolji igrač na Touru, najbolji igrač na planetu, ali ono što se jest pokazalo ključnim je motivacija. Đoković se posvetio obitelji – što nikako nije loša stvar – i nije uspio naći pravi balans između privatnog života i vrhunskog tenisa. Balans kakvog je recimo godinama imao Roger Federer.
Kao što je, uostalom, rekao i Boris Becker, Novak se mora vratiti na teren, biti na njemu tijelom i umom i onda nije toliko važno tko sjedi u njegovom boksu, ali ni tko je s druge strane mreže.
