Glavna značajka kultura koje su izgrađene na zdravim temeljima jest da normalne stvari brzo postanu zaista normalne.
U njemačkom nogometu, jednoj od najzdravijih kultura na svijetu, Julian Nagelsmann je bio okidač promjene. Kad je preuzeo Hoffenheim prije svog 30. rođendana njegovo je imenovanje izazvalo šok, ali taj događaj nije bio bez presedana. Treneri njegova tipa su zapošljavani i prije toga, s najpoznatijim primjerom Andréa Villas-Boasa. Međutim, tek je Nagelsmannov uspjeh srušio doktrinu po kojoj trener svoj autoritet gradi i na nečemu drugom osim svog znanja. Prokrčio je time put ekstremno mladim trenerima bez igračkog iskustva, tako da danas u njemačkom nogometu više nitko ne radi veliku pompu oko trenera koji su mlađi od nekolicine igrača u vlastitoj svlačionici, jer su takvi primjeri svakodnevica.
Samo jedan pozitivan primjer, ovaj put Nagelsmannov, bio je dovoljan da postane sasvim normalno birati trenera isključivo po kriteriju talenta, gdje su godine i igračko ime sporedna stvar. Rezultat novog shvaćanja normalnog su Florian Kohfeldt u Werderu, Hannes Wolf u Stuttgartu i Manuel Baum u Augsburgu. Nitko od njih nije imao ništa više od osrednje amaterske karijere, ali – zahvaljujući između ostalog i Nagelsmannovu uspjehu – autoritet trenerskog znanja bio je dovoljan da dobiju posao u Bundesligi u svojim tridesetima, nešto što je donedavno bilo nezamislivo. A zapravo je najnormalnija stvar na svijetu koristiti znanje kao osnovni kriterij.
Iako je prošle godine bio izabran za trenera godine, Nagelsmann je svojedobno bio tek drugi najbolji u svojoj generaciji na elitnoj Hennes-Weisweiler-Akademie njemačkog saveza.
Najbolji je bio Domenico Tedesco, danas 32-godišnji trener drugoplasiranog Schalkea.
Recept za dobrog trenera
Baš kao ni Nagelsmann, Kohfeldt, Wolf i Baum, ni Tedesco nije igrao profesionalni nogomet. Za razliku od Nagelsmanna nije imao problema s ozljedama, jednostavno nije bio dovoljno dobar nogometaš. Umjesto toga, bio je odličan student. Prvo je dobio diplomu u poslovnom inženjerstvu, a zatim je magistrirao inovacijski menadžment. Rođeni je Talijan kojem je u prezimenu poveznica s Njemačkom; svladao je pet jezika, a s inženjerskom diplomom radio je u Mercedesu.
Paralelno s industrijskom karijerom, Thomas Schneider ga je pozvao da mu bude pomoćnik u Stuttgartovu omladinskom pogonu, gdje je kasnije preuzeo U-17 momčad. Dugo vremena na glasu kao najuspješnija u zemlji, Stutgartova škola bila je dobra polazišna točka za hvatanje iskustva s kojim je diplomirao kao najbolji u klasi na trenerskoj akademiji.
„Ne mislim da su te ocjene ono što je važno. Ocjene koje sam ja dobio su za sportsku medicinu, psihologiju i treniranje, tehniku i taktiku. To je samo dio posla, možda manje važan dio. Najveći dio, ono što smatram najvažnijim, jest kako voditi ljude; kako motivirati igrače da trče kroz zidove od cigle za klub i kako im pomoći da iskoriste sav potencijal koji imaju“ objasnio je Tedesco svoj recept za dobrog trenera.
Morate objasniti igračima da nije besmisleno trčati po stoti put
Igrački domet koji je Domenico Tedesco dohvatio bila je Kreisliga, okružna liga koju amaterski i rekreativno igra par stotina tisuća Nijemaca. Međutim, za razliku od igračkog talenta, Tedesco ima socijalnu inteligenciju, ima način kako motivirati igrače da trče kroz zidove od cigle.
Prvi pravi posao koji je dobio bio je na kraju prošle sezone vodeći Erzgebirge Aue, klub koji je 8. ožujka bio uvjerljivo zadnji na ljestvici 2. Bundeslige. U prvih pet kola osvojio je 13 bodova i osigurao miran opstanak kluba, odlijepivši se od zadnjeg Karlsruher SC-a čak 14 bodova. Bilo je to dovoljno da zasluži Schalkeov poziv.
Uspjeli eksperiment
Rudari su se bili pomalo pogubili. Netom su završili sezonu na 10. mjestu i prvi put nakon 2009. su ostali bez izleta u Europu. Leroy Sané, Julian Draxler, Mesut Özil, Ivan Rakitić ili Manuel Neuer su uvijek bili dobra osnova za razvoj rezultata, tako da je u sedam uzastopnih sezona Schalke prezimljavao u europskim natjecanjima, a niz je svoju kulminaciju doživio u sezoni 2010./2011. u kojoj je igrao polufinale Lige prvaka protiv Manchester Uniteda. Kad izostao plasman u Europu i kad su vrijedni igrači kao što su Sead Kolašinac, Eric Maxim Choupo-Moting, Joel Matip i Roman Neustädter otišli besplatno (baš kao što upravo odlazi Leon Goretzka), krenula je panika.
Tedesco je bio čovjek kojem su povjerili da je smiri.
Prvi potez je bio otpisati Klaas-Jana Huntelaara. Drugi šok je bio još i veći. Klupska legenda Benedikt Höwedes napustio je Schalke nakon 15 godina jer ga je Tedesco pustio u Juventus. Na njegovo mjesto instalirao je Nalda, čije su najbolje godine davno prošle, a kraj njega je šansu dobio mladi Thilo Kehrer. Kombinacija stopera u kojoj je jedan bio mlad, nizak i agresivan, a drugi star i spor, mogla je itekako poći po zlu. Zbog toga je Tedesco kombinirao. Rotirao je Nalda, Kehrera i Matiju Nastasića, a ključni potez je bilo povlačenje Benjamina Stamboulija na bočnog stopera. Formacijom s trojicom stopera otvorio je mjesto za Maxa Meyera ispred zadnje linije.
U početku je to izgledalo kao loš eksperiment. Staviti najtalentiranijeg driblera u momčadi na poziciju zadnjeg veznog. Trošiti nasljednika Draxlera i Özila na poziciji ispred zadnje linije. Ali Meyer se adaptirao. Trener ga je uvjerio da trči kroz zid od cigle.
„Uvijek želim da moje momčadi dobro dijele teren na posebne prostore“, ispričao je novinarima. „Volim to usporediti s boksačem koji nikad ne smije spustiti gard. Volimo napadati, iako uvijek s određenom ravnotežom i strukturom kako bismo bili u stanju kontrolirati tranziciju. Pričamo mnogo o našoj napadačkoj igri zato što obrana dolazi iz toga. Možeš napadati, ali ako izgubiš loptu moraš reagirati prema tome. Trudimo se ustanoviti kako se postaviti kad imamo loptu, raščistiti kako smo izgubili loptu i analizirati jesu li ti gubici posjeda posljedica tehničkih grešaka ili pogrešnog dijeljenja prostora.“
Emocija igre
Zbog toga, Tedesco izvlači Meyera na mjesto odakle može najlakše manipulirati prostorom. Od najtalentiranijeg igrača u novom planu igre traži da radi puno više od prolaska suparnika driblingom, od njega zahtjeva da čita igru i da se postavlja tako da on bude taj koji dijeli prostore i usmjerava zbivanja na terenu. Traži od njega da trči kroz zidove i pokušava mu pomoći da iskoristi sav potencijal koji ima.
Taktički je Tedesco odličan nogometni um, inženjerski pedantan. Razumije teren i prostore na njemu, njegova igra je strukturirana, a u pripremi se nevjerojatno koncentrira na detalje. U intervjuu za Spielverlagerung Tedesco objašnjava kako igračima na treningu uvjetuje reakcije koje se kasnije manifestiraju na utakmicama.
„Dati igračima u Bundesligi vrijeme na lopti znači da će donositi dobre odluke, a to im želite oduzeti“, naglašava važnost presinga. „Morate objasniti igračima da nije besmisleno trčati po stoti put. Morate imati pravi osjećaj za to, znati kakav je igrač, troši li previše energije i može li se to kompenzirati na drugi način. Umjesto da ‘osmicu’ natjerate da iskače prema bočnom igraču, možete postaviti napadača da svojim pozicioniranjem, svojom sjenom pokriva dodavanje prema bočnom igraču i prisiliti stopera na dodavanje prema sredini gdje će ‘osmica’ i ‘desetka’ moći napraviti presing besmislenog trčanja.“
Međutim, ključ onoga što Tedesco radi je spojiti taktičku komponentu s emocijom igre i ludom energijom koja počiva na trčanju kroz zidove od cigle.
Prave igračke kvalitete nema. Schalke se doveo u jako neugodnu situaciju serijom loših poteza – kako je Goretzka praktički već prežaljen i s obzirom da Meyer ima ugovor samo do lipnja – lako je moguće da će u Schalkeu ostati bez pravog talenta na kojem mogu graditi budućnost. Ostaje im vjerovati u ono što radi Domenico Tedesco. Moraju vjerovati u trenera kojeg gura jedino njegov autoritet znanja, jer nemaju drugog načina protrčati kroz zid koji su suludom transfernom politikom sami sazidali.
