Red Bullov nogometni projekt trn je u oku svim tradicionalistima i romantičarima zbog svoje korporativne prirode kojom se promovira koncept umjetnog, ‘reklamnog’ kluba. S druge strane, u njemu možemo locirati zanimljiv pristup po kojem se usprkos znatnim raspoloživim sredstvima prije svega stremi ulaganju u sustav skautske mreže i razvoj mladih igrača kroz rad s odličnim mladim stručnjacima.
Austrijska ispostava sada služi kao ultimativna stepenica dokazivanja za najluksuzniju franšizu, onu u Leipzigu, ali daleko od toga da je taj naglasak na RB Leipzig zbog profitabilnijeg njemačkog tržišta učinio od Salzburga nekakvu ispraznu rezervnu momčad. S prirodnom, geografskom i povijesno-kulturološkom poveznicom, Red Bull Salzburg je naglasak stavio i na regrutaciju mladih igrača iz Hrvatske.
Kroz omladinske su kategorije Bikova prošli igrači poput Ante Ćorića i Ante Roguljića, lani je dvostruku krunu s njima osvojio i povratnik na Poljud Josip Radošević, a od ove sezone njihov dres nosi i talentirani 20-godišnjak Marin Pongračić, makar je on došao određenim zaobilaznim putem, kao dijete hrvatskih iseljenika u Njemačkoj.
No od svih mladih igrača koji su prošli kroz sustav Red Bull Salzburga zasad se najboljim učenikom pokazao mladi Šibenčanin Duje Ćaleta-Car, koji je već treću sezonu etabliran kao prvi izbor na poziciji lijevog stopera. Činjenica da je s nepunih 19 postao starter u tako ambicioznoj momčadi govori sama za sebe, ali uz važan dodatak kako se radi i o ekipi koja zbog svog stila igre traži dodatne kvalitete upravo na njegovoj poziciji.
Duje se praktički već kao izlazni kadet otisnuo put Austrije, kada je u ljeto 2013. napustio svoj rodni grad i posrnuli klub sa Šubićevca. Zajedno s vršnjakom Marinom Jakolišem tražio je bolje uvjete i, još bitnije, bolji razvojni put nego što mu je dječački klub mogao ponuditi, a koje u trećeligaškoj konkurenciji u kojoj je Šibenik tada bio nije mogao dobiti.
Dueli i dijagonale
Možda je zvučalo bizarno da je to krenuo tražiti u Paschingu, tada također austrijskom trećeligašu, ali taj je klub imao suradnju s Red Bull Salzburgom, pa je Ćaleta-Car preko njega stigao do iduće stepenice, RB-ove formalne drugoligaške filijale, FC Lieferinga. Dokazavši se i ondje, odmah je poslan na priključivanje Red Bullovoj seniorskoj ekipi, gdje se otvorilo mjesto odlascima Martina Hintereggera na posudbu u Borussiju Mönchengladbach, kao i Andréa Ramalha, koji je za trenerom Rogerom Schmidtom otišao u Bayer Leverkusen.
Čim dobije malo prostora, on odmah stremi poslati dijagonalu prema igračima u zoni u kojoj momčad stvara višak
Duje Ćaleta-Car branič je dominantan staturom, što ga čini izrazito profiliranim faktorom u prekidima – kako u obrambenim, tako i u napadačkim skokovima. Prema InStatu, prosječno po utakmici ima šest zračnih duela od kojih dobiva pet, a koliko zna biti opasan na drugoj vratnici suparničkog gola pokazao je, između ostalog, i kada je sjajno zabio Španjolcima u dresu mlade hrvatske reprezentacije, u onom gostujućem deklasiranju 3:0 u utakmici kvalifikacija za Europsko prvenstvo.
Međutim, dok zna izvući maksimum iz svojih fizikalija, to samo po sebi ne bi bilo dovoljno da privuče brojne europske skaute. Jedna od bitnih komponenti razvoja igrača u Red Bullu je kompletnost koja se postiže kroz usavršavanje tehničke kompetencije. Primjera na elitnoj razini ima više – od progresije Kevina Kampla u Salzburgu do praktički all-round profiliranosti genijalnog Nabyja Keïte.
To je ono u čemu je Duje maksimalno profitirao kroz postupni razvoj.
U sustavu trenera Marca Rosea Red Bull posebni naglasak stavlja na stopere, zbog načina igre u kojem je njihova – a posebno njegova – uloga važan kotačić u mehanizmu. Kako smo mogli vidjeti i ovog ljeta u kvalifikacijskim susretima Lige prvaka protiv Rijeke, u kojima je Duje bio starter, Red Bull igra s rombom u sredini i teži pikiranju zona na koje će brzo prebaciti igru. To u praksi često izgleda tako da se pivot, uglavnom Diadie Samassékou, spusti duboko i raširi stopere, sprječavajući tako brojčani deficit u izgradnji napada i suparnički presing na zadnju liniju.
Dujina zadaća tu u prvi plan baca njegovu posebnost; čim dobije malo prostora, on odmah stremi poslati dijagonalu prema igračima u zoni u kojoj momčad stvara višak tako što će dvije ‘osmice’ preuzeti kontrolu nad suparničkim bekovima. Time se preskače prva linija suparničkog presinga i brzo prebacuje lopta u zonu blizu suparničkog gola. Prostorna inteligencija, pravovremenost i, naravno, finoća izvedbe očituju se, između ostalog, u preciznosti takvih dijagonala na koje otpada zamjetan dio od njegovih prosječno 60 dodavanja po utakmici s 87 posto točnosti.
Hrvatska stoperska linija budućnosti
U kontekstu hrvatske reprezentacije zanimljivo je primijetiti njegovu komplementarnost s drugim mladim stoperom koji puno obećava, Dinamovim Filipom Benkovićem.
Duje i Filip su zapravo razmjerno slični igrači, podjednako dominantni i sigurni u duelima, ali Benkovićeva uloga ‘korektora’, odnosno ‘osigurača’, dobro se slaže s pomalo slobodnijim stilom Ćalete-Cara, koji – sasvim očekivano za još ranu dob i kompleksnu ulogu koju preuzima – ponekad gubi koncentraciju u postavljanju tijekom obrambene tranzicije. Uz već dokazanog, ali ozljedama sputanog Tina Jedvaja, njih dvojica predstavljaju predvodnike novog vala modernijih i kompletnijih reprezentativnih stopera u nastajanju.
A po svemu sudeći obojica bi već ove zime mogli napraviti korak naprijed u karijeri i ostvariti transfer u jaču ekipu. Ćaleta-Car, s kombinacijom fizičkih i tehničkih odlika koje posjeduje, čini se kvalitetnim materijalom za ‘pravu’ Bundesligu – onu njemačku.
