Kao što se ona animirana vjeverica samo želi domoći malenog žira zarobljenog ispod ledene površine, tako otprilike neurotično i nespretno počinje i priča o proljetnom dijelu sezone u HNL-u.
Još smo, nažalost, jako daleko od kalendarskog proljeća, a nema ni garancija da će se ligaška lopta doista ponovno zakotrljati 17. veljače, kako je predviđeno. To jest, doduše, nešto kasniji termin nego nekih prethodnih godina, ali znalo se događati da se zbog vremenskih neprilika odgađaju čitava kola. Na terenima smrznutim ili pretvorenim u blatnjave kaljuže, na hladnoći i pod sivim nebom bez sunca (osim na Rujevici – tamo ga je, kaže Matjaž Kek, dočekala pokoja zraka), kroz buru ili mećavu, prvoligaši su počeli s pripremama za proljeće.
Prva je, još u subotu, krenula ‘organizacija’ iz Pule, čiji će je američki gazda kasnije ovog mjeseca povesti na američku turneju, gdje će u Arizoni – kako se to stručno veli – odmjeriti snage s lokalnim suparnicima čija će imena biti naknadno objavljena. Zato će većina ostalih skoknuti do njih u Istru, a Rijeka, Dinamo, Osijek, Hajduk i RNK Split kasnije i u inozemstvo, u toplije klime.
U međuvremenu se zakotrljao prijelazni rok, što stvara većinu neuroze u klubovima i među navijačima.
Lider Rijeka prodao je dragocjenog stopera Mateja Mitrovića i sada je u sredini obrane spao samo na posuđenog Josipa Eleza te Crnogorca Aleksandra Šofranca. Također, Kek je objavio da više ne računa na bosanskog centarfora Harisa Handžića, koji je doveden ljetos iz Rusije da bi bio kakva-takva alternativa najprije za Romana Bezjaka, a poslije Slovenčeve prodaje za Maria Gavranovića, koji je preuzeo ulogu napadača. Alternativa nije bio bogzna kakva, budući da ga je trener koristio u samo četiri prvenstvene utakmice, sveukupno 115 minuta. U njima, kao ni u dodatna četiri nastupa u kupu i kvalifikacijama za Europa ligu, nije uspio zabiti gol, pa su mu pokazana vrata. Zanimljivo, mediji ne izračunavaju koliko je ovaj „promašaj struke“ stajao klub u nepunih šest mjeseci boravka na Rujevici, kao što se već rutinski radi za svakog stranca koji dođe na Poljud i ne uspije se nametnuti. Ali to je neka druga priča.
U svakom slučaju, Rijeci u najmanju ruku trebaju novi kvalitetni stoper i barem jedan napadač, a ne bi bilo zgorega ni još malo pojačati konkurenciju na drugim mjestima jer klupa je vrlo kratka. Navijači željno iščekuju nova imena, a istovremeno strepe od eventualnih novih prodaja kojima bi klub pucao sebi u nogu kad su u pitanju šampionske ambicije.
Dinamo je odlučio ne otkupiti defenzivnog veznog Jonasa, koji se vratio u Brazil. Mnoge su glasine i tračevi o drugim igračima koji bi mogli biti prodani ili su nezadovoljni pa bi htjeli otići, ali ništa se još nije materijaliziralo. Nije još bilo ni dolazaka, pa čak ni iz Lokomotive; sve što se nagoviještalo bili su neki probni baloni za igrače čija imena i biografije ne mogu raspiriti maštu onih koji imaju dovoljno jak želudac da Dinamo još uvijek na taj način prate i nadaju se novom naslovu.
U iščekivanju sporta i razonode
Hajduk je ostao bez Lovre Kalinića, što bi mogao biti veći problem nego što se prikazuje: ni Dante Stipica, ni Ivo Grbić nisu ni blizu kvalitete reprezentativnog golmana, iako ovaj drugi možda jednom do nje dođe. Na Poljudu će definitivno ovog siječnja još biti preslagivanja kadra, jer novi trener Joan Carrillo zapravo ima relativno komotnu situaciju – Hajduk se, realno, ne može više uključiti u borbu za naslov, a teško da može ostati i bez mjesta koje na ljeto vodi u Europu. Od Carrilla se prvenstveno očekuje da napokon izgradi vjerodostojnu igru.
U sličnoj je situaciji i Osijek, koji će se vjerojatno dodatno pojačati, a zasad nema nekih naznaka o odlascima bitnih igrača.
U biti, osim ‘Rijeka ili Dinamo?‘ jedino preostalo stvarno pitanje za proljeće u HNL-u je što će biti s dvojicom davljenika, RNK Splitom i Cibaliom, koji zaostaju po 11 bodova za ostatkom lige, ali i imaju dramatičnih financijskih problema. I premda ne mogu biti sigurni da će im svi igrači na koje računaju – a duguju im novac – zaista ostati na raspolaganju, kao ni u to da će imati dovoljno sredstava da uopće završe prvenstvo, Splićani najnormalnije idu na pripreme u Tursku, a Vinkovčani su nekako, tko zna kako, doveli nekoć renomiranog austrijskog trenera Petera Paculta. I jedni i drugi valjda se nadaju da će im ti potezi dati prednost u borbi za opstanak u ligi – iako se s pravom možemo pitati koji je smisao da je igraju ako očito ne mogu ispuniti financijske uvjete za profesionalni nogomet.
Ostatak lige – Slaven Belupo, Lokomotiva, Inter Zaprešić i Istra – proljeće će u HNL-u igrati onako, više iz razonode nego iz pravih natjecateljskih motiva. A nije baš puno drugačije ni s Osijekom i Hajdukom.
I zato je siječanj, ovaj siječanj pogotovo, tako depresivno vrijeme za domaći nogomet. Baš onako da se čovjek pita tko smo, što smo, kuda idemo i čemu sve to. Taj nogomet. I liga. Dok se u velikim ligama i na savršenim travnjacima nastavlja akcija, u nas sve to izgleda poput male pukotine u ledu ili grudice snijega koja se tek počinje kotrljati, a znaš da će se razbiti negdje putem prije nego što preraste u lavinu.
