Kada veći dio godine provedete okovani ledom, na vatromet ne želite čekati do kraja zabave.
Nashville Predators u hokejašku postsezonu su ušli kao apsolutni autsajderi. Istina, radi se o solidnoj momčadi koja je u veljači i ožujku djelovala dosta dobro, ali od 16 ekipa koje su našle svoje mjesto u playoffu upravo su Predatorsi bili ti koji su imali najmanje osvojenih bodova u 82 utakmice regularne sezone. To je značilo da će u završnici sezone na najbolju momčad Zapadne konferencije i treću najbolju momčad lige, Chicago Blackhawkse. Oni su u posljednje četiri godine dvaput osvajali Stanley Cup, jednom izgubili sedmu utakmicu konferencijskog finala, a lani ispali u prvoj rundi, ali također nakon sedam utakmica.
Usto, nitko nikada u povijesti nije pomeo prvorangiranu momčad konferencije, a nije se to nikada dogodilo ni u NBA ligi. Međutim, u četiri dvoboja koja su Nashville i Chicago odigrali upravo su Predatorsi dominirali; nakon minimalne pobjede na otvaranju u United Centeru u istoj su dvorani slavili 5-0, a onda u svojoj areni slavili nakon produžetka u trećoj, pa s uvjerljivih 4-1 u četvrtoj. Prva metla u povijesti.
No, vatromet na ledu nastavio se i u noći sa subote na nedjelju. Prvo je u Madison Square Gardenu Mats Zuccarello odigrao sjajnu utakmicu i svoje New York Rangerse odveo do trijumfa (3-1) nad Montreal Canadiensima, koji su sezonu završili kao pobjednici Atlantic divizije i drugorangirana momčad Istoka, da bi pomor bolje rangiranih momčadi završio St. Louis, koji je na gostovanju kod Minnesota Wilda slavio 4-3 u produžetku i tako iz playoffa izbacio drugu najbolju momčad Zapadne konferencije.
Povijest je napisana – u prvom krugu doigravanja prvi je put ikada pometena prva momčad regularne sezone na Zapadu, ispala je i druga najbolja ekipa iz te konferencije, a u drugoj rundi neće biti ni treće momčadi po broju osvojenih bodova na Istoku, te prvaka divizije Atlantic.
Eksploatiranje rivalstava
Postsezona u hokeju je kroz čitavo svoje postojanje – a ove je godine NHL proslavio svoj 99. rođendan – bila specifična i drugačija u odnosu na sve ostale profesionalne američke sportove. Kroz povijest je čak 27 puta mijenjan format natjecanja u doigravanju, a kada je su se čelnici lige prije četiri godine odlučili na najnoviju promjenu, stvari su postale komplicirane.
“Sada su lošije ekipe u situaciji da dođu do Stanley Cupa, zahvaljujući formatu koji se već u prvoj rundi riješi nekih od najboljih. Ovo je glupo”
Naime, hokej se već godinama muči utrkujući se s ostalim profesionalnim ligama za navijače. Jasno, sport je to koji ima svoju tradicionalnu navijačku bazu, pogotovo u gradovima s velikom hokejaškom tradicijom, ali u marketinškom smislu NHL je već dugo daleko od ostalih liga – s 3,7 milijardi prometa godišnje gotovo su 10 milijardi iza NFL-a, te debelo iza MLB-a i NBA-a.
U vodstvu lige su smatrali da je tradicija jedan od načina kako privući nove navijače, a upravo je hokej sport s najžešćim – ili, ako hoćete, najčvršćim – rivalstvima među klubovima u Americi. Zato su u NHL-u zamislili da ta rivalstva trebaju eksploatirati više, te eventualno stvoriti nova. To su pokušali napraviti upravo kroz doigravanje; momčadi iz iste divizije sada su spojili i u ranim rundama najvažnijeg dijela sezone.
U praksi to znači da mjesta u doigravanju osiguravaju po tri najbolje momčadi iz svake divizije, dok preostale dvije momčadi u svakoj konferenciji dobivaju wild card mjesta. Te dvije momčadi, bez obzira na to iz koje divizije dolaze, za suparnike dobivaju pobjednike divizija, koji imaju prednost domaćeg terena, dok druga i treća momčad iz svake divizije igraju međusobne utakmice.
Zvuči li komplicirano? I nije pretjerano; ne dok stvari ne postanu u najmanju ruku neobične, kao ove sezone.
Naime, u regularnoj sezoni daleko najbolja momčad bili su Washington Capitalsi – koji su, kao i prošle sezone, osvojili Presidents’ Trophy i to sa 118 bodova. Druga najbolja momčad lige bili su Pittsburgh Penguinsi (111 bodova), dok su se za treće mjesto Blackhawksi borili s Columbus Blue Jacketsima (108 bodova).
Problem je što su Capitalsi, Penguinsi i Blue Jacketsi svi iz iste divizije Metropolitan u Istočnoj konferenciji.
“Najgluplja stvar ikad“
S druge strane, najbolja momčad druge istočne divizije, Atlantica, bili su Montreal Canadiensi, koji su osvojili ukupno 103 boda, što je manje od prve tri momčadi iz Metroa. Tako smo dobili situaciju u kojoj su na Istoku Rangersi – koji se također nalaze u diviziji Metropolitan – na kraju sezone morali povući ručnu, jer im je se mnogo više isplatilo završiti četvrti u svojoj diviziji, dobiti wild card i igrati protiv Montreala (od kojeg su u sezoni imali samo bod manje), nego biti treći i igrati protiv druge najbolje momčadi lige. NHL je sebi tako napravio protuuslugu; kada je sezona trebala biti najzanimljivija u borbi za što bolji plasman na kraju, neke od ekipa došle su u situaciju da moraju tankirati kako bi išli na lakše protivnike u doigravanju.
Ali zato su već u prvoj rundi play-offa dobili sudar Penguinsa i Blue Jacketsa (Pittsburgh je slavio s 4-1), koji su u suštini druga i treća momčad svoje konferencije. Na Zapadu smo također u jednoj diviziji imali dvije momčadi s najboljim skorom, Chicago i Minnesota Wild, pa su potonji morali na megdan St. Louis Bluesima, nominalno petoj najjačoj ekipi konferencije. I izgubili od njih. Tako je playoff i prije početka garantirao da ćemo ostati bez jedne od najbolje tri momčadi lige već u prvoj rundi.
Sada zvuči malčice kompliciranije, zar ne?
Daniel Winnik, hokejaš Capitalsa, pokušao je to u razgovoru za Washington Post objasniti jednostavnije.
“Ovo je najgluplja stvar ikad“, rekao je. „Nije da ćemo na ovaj način dobiti nekakva rivalstva. Već imamo svoje tradicionalne rivale, a sada su lošije ekipe u situaciji da dođu do Stanley Cupa, zahvaljujući formatu koji se već u prvoj rundi riješi nekih od najboljih ekipa lige. Ovo je glupo.”
Imidž izgrađen na ludosti
Međutim, nisu sve ove komplikacije nastale s novim formatom; ni neki od starijih nisu bili mnogo bolji. NHL je imao i takve lude eksperimente poput svrstavanja šest potpuno novih ekspanzijskih franšiza u istu diviziju garantirajući mjesto u finalu jednoj od njih, a 1980-tih godina, dok je playoff bio potpuno vezan za divizije, neki sasvim osrednji timovi imali su otvoren put do doigravanja – 1988. su Toronto Maple Leafs ušli u playoff s 52 boda, dok su dvije momčadi s preko 80 bodova ostale izvan.
Hoće li se nešto promijeniti? Pitanje je ustvari žele li svi promjene. Igrači i treneri nisu oduševljeni ovakvim sustavom, kao i navijači momčadi koji dođu u situaciju da na početku doigravanja igraju s težim suparnicima, ali za neutralce i vodstvo lige ovakav rasplet situacije nije tako loš. U svojoj nepravilnosti i nepravednosti doigravanju daje dodatnu dozu neizvjesnosti i dodatno podiže adrenalin. Doduše, na račun kvalitete. NHL je, uostalom, na vlastitoj ludosti i izgradio imidž, ovakvo nešto zapravo se savršeno uklapa u tradiciju lige.
Najbolji ionako uvijek isplivaju na površinu, pa zašto onda vatromet čuvati za sami kraj?
