U Jazinama, mitskom mjestu hrvatske košarke, godinama je iznad postera Krešimira Ćosića stajala krilatica: “Bog je stvorija čovika, a Zadar košarku”. I to je sasvim dobar indikator kakav je bio status košarke u tom gradu. Na stranu Springfield i James Naismith, za koje se opravdano sumnja kako su stvorili košarku, Zadar je u hrvatskim okvirima (uz Sinj) jedini grad kojem je košarka na prvom mjestu. Grad košarke, grad košarkaša i grad u kojem je dvorana Jazine imala ulogu hrama u koji se redovito hodočastilo.
Baš te Jazine, za vrijeme utakmice s Cibonom, navijačka skupina Tornado napunila je do samog vrha. Ništa neobično, posebno ne za Zadar, i to ne bismo niti spomenuli – da je ta utakmica igrana u Jazinama. Međutim, KK Zadar je Cibonu ugostio u Višnjiku, dvorani koja nosi ime Krešimira Ćosića. KK Zadar u Višnjiku, Tornado u Jazinama, pred video zidom.
Ipak, nije to bilo okretanje leđa klubu. Dapače, tim je potezom kulminirala borba za zadarsku košarku. Za košarku koja više nije dostojna Krešinog postera i izjednačavanja sa Springfieldom, makar i u šali. Za košarku koja više nije dostojna hrama kakav su Jazine.
Teško je zaobići taj dualitet zadarskih dvorana.
Košarkaški savez Jugoslavije donio je svojevremeno odluku kako je vrijeme košarke na otvorenom prošlo i da će prvoligaši u sezoni 1964/65 morati imati dvoranu. Prvotna je ideja bila smjestiti košarku u Arsenal, danas zaštićeni spomenik baštine Republike Hrvatske. Usput, 1965. osnovan je i Tornado. No, kako nikad ništa nije išlo po planovima koje su donosili aparatčici cijepljeni od realnog svijeta, odluka Saveza je prolongirana, a Zadar je dvije godine kasnije dobio Jazine – dvoranu koja je više izgledala kao industrijski hangar nego kao sportska dvorana.
Malo tko će reći kako su Jazine lijepe i estetski ugodne. Pobogu, riječ je o skladištu s košarkaškim parketom. Pa ipak, Jazine su imale neponovljivi duh, nešto što je bilo očito i na televiziji. Tribine s drvenim klupama koje idu gotovo okomito prema krovu, košarkaška La Bombonera u kojoj je atmosfera uvijek graničila s ludilom. Dvorana bez ventilacije u kojoj su se decibeli miješali s dimom i pasjom vrućinom, gdje su navijači tako blizu terena da u svakom trenutku mogu podmetnuti nogu suparničkom igraču koji trči kontru.
Jazine su naprosto hram košarke i srce Zadra. Dvorana iz nekih drugih vremena u kojoj se uvijek osjetio miris znoja i duhanskog dima, dvorana u kojoj je igrao i veliki Michael Jordan, dvorana u kojoj je svoj prvi prijenos imao Boris Mutić.
KK Zadar funkcionira u nekom čudnom dualitetu, između dvije dvorane koje označavaju dvije ere. Sinoć je taj dualitet dosegao maksimum
S druge strane, Višnjik ili Dvorana Krešimira Ćosića možda je i najljepša dvorana u Hrvatskoj. Moderna i multifunkcionalna, veličanstvene kupole i vrhunske akustike, u kojoj se može zaraditi mnogo više kroz reklame i kroz više prodanih karata. Međutim, baš to joj je i nedostatak. U odnosu na Jazine, Višnjik u svojoj savršenosti djeluje prilično sterilno. Udobne stolice, kružne tribine, triput više mjesta i vrhunska ventilacija učinile su dvoranu nekako hladnom. Lošiji rezultati KK Zadra dodatno naglašavaju razliku u odnosu na Jazine.
Iz šupljeg u prazno
Uostalom, zadnji trofej KK Zadra osvojen je u zadnjoj utakmici u Jazinama. Od te 2008. i osvojenog prvenstva, Zadar čeka. Zato se Tornado, simbolički, vratio u Jazine – na mjesto gdje je sve počelo.
Gledanje utakmice u Jazinama imalo je dva aspekta. Prvi je humanitarni, jer sav skupljeni novac uplaćen je Anđeli Piplović, koja boluje od Rettova sindroma. Drugi je sportski. Naime, KK Zadar je u rezultatskoj provaliji koja traje već neko vrijeme. Tornado je lani u listopadu organizirao mirno okupljanje u kojem je tražio promjene na čelu kluba. Nije upalilo, pritužbe su zanemarene jer očito netko misli da KK Zadar ne može bolje. Zato su se momci odlučili na korak dalje. „Ovo je borba za naš klub, naš grad i bolje društvo!“ poručili su. I stavili cijenu ulaznice na simboličkih 9 kuna, za devet godina bez osvojenog trofeja.
Vlasnik kluba je Grad Zadar, što znači da on postavlja i ključne kadrove. To samo po sebi ne mora biti ni dobro ni loše. Naime, iako je to kod nas sasvim avangardan koncept, lokalna politika može izabrati i sposobne ljude na prave funkcije. Međutim, ako klub iz godine u godinu ima sve lošije rezultate i ako su financijski problemi sve veći i veći, jasno je kako su birani loši ljudi. To nema veze ni s njihovim imenima ni sa stranačkom pripadnosti, riječ je o rezultatima.
KK Zadar luta. Prelijevanje iz šupljeg u prazno, nedostatak vizije i jednokratno krpanje neće ovaj klub odvesti nigdje. Zapravo, nikad nikoga nije odvelo negdje.
Konkurenti iz glavnog grada za to su vrijeme povukli različite poteze. KK Cibona je imala podršku politike, gradske su je strukture proglasile ključnim interesom i sanirali dugove potezom političkog pera. KK Cedevita je svoju moć izgradila na privatnom kapitalu, na čovjeku koji je odlučio uložiti novac i izgraditi klub od samog temelja.
Dugogodišnji odnosi u HKS-u su toksični, premreženi sitnim interesima i raznim lobijima, ali nisu oni pokopali KK Zadar – pokopali su ga oni koju su bili zaduženi za njega. Lokalni politički moćnici ne raspolažu dovoljnim financijskim sredstvima kojim bi spasili klub i pumpali novac u njega. Zapravo, bolje da nemaju, jer bi se time i dalje forsirale nesposobne i podobne uprave koje ne znaju izgraditi sistem. Ili im nije stalo, jer su sami sebi cilj.
Dva moguća puta
KK Zadar mora okrenuti novu stranicu, i to hitno. Inače ga čeka pad kakav je iskusio KK Split, a put iz takvog ponora je dugačak i neizvjestan. Tornado je nakon mirnog prosvjeda gledanjem utakmice u Jazinama napravio korak dalje. „Ovim potezom pokazat ćemo da imamo viši cilj, da za njega stojimo svi zajedno i da imamo ozbiljnu namjeru riješiti dugogodišnju agoniju KK Zadar.“
No, ako imaju ozbiljnu namjeru, ubrzo će morati prikazati i ozbiljne planove.
Navijački model upravljanja je moguć. Uostalom, voli li netko klub više od njegovih navijača? Zar već nisu izabrali ljude koji biraju upravu kluba? Znači, u nekoj logici navijači ionako već biraju upravu, samo preko jako posrednih puteva i mogu biti izigrani od političkih struktura. Zato je potrebno omogućiti da izbori budu što neposredniji, da se s političkog prijeđe na drugačiji model upravljanja.
Međutim, taj model traži i program iza pokliča „Uprava odlazi!“. Nije problem hoće li uprava otići, njoj će presuditi katastrofalni rezultati. A onda, kad bude trebalo čupati klub iz provalije, istaknut će se navijači. Bit će teško, ali moraju imati plan rada i način na koji će klubu omogućiti povratak na rezultate dostojne reputacije koju nosi ime KK Zadra.
Moguće je i da privatnik preuzme klub. Međutim, zaboravite na bogatog strica iz Amerike koji donosi torbe novaca. Privatnik može uložiti novac, ali on će imati svoj osobni interes. I to je sasvim u redu, ali njegovi interesi ne moraju biti sukladni s najboljim interesom kluba. Ako se zaleti u prodaju kluba bez da se provjere namjere, onda navijači gube pravo glasa i utjecaja na odluke koje će se ticati budućnosti kluba koji je uistinu simbol Zadra.
U sinergiji navijača i kluba, u Jazinama su navijači davali igračima sasvim dovoljno podrške da ih podignu na sam vrh. U Višnjiku igrači ovise o upravi i direktorima neusporedivo više nego o navijačima. KK Zadar funkcionira u nekom čudnom dualitetu, između dvije dvorane koje označavaju dvije ere. Sinoć je taj dualitet dosegao maksimum.
U Višnjiku se našla sadašnjost kluba, a u Jazinama prošlost. Na vodstvu Grada je da odluči na kojem je od ta dva mjesta vidjelo budućnost. Bog je stvorija čovika, a na Zadru je da opet stvori košarku.
