Zemanlandia

Zdeněka Zemana češće zovu luđakom nego strategom. I vjerojatno su u pravu

Zadnja izmjena: 21. veljače 2017. Profimedia

Nogomet je strast, nogomet je emocija, nogomet je uvjerenje i ideja. César Luis Menotti je to sažeo u rečenicu: „Držim da je momčad iznad svega ideja, a više od ideje je obaveza, a više od obaveze je čisto uvjerenje koje trener mora prenijeti svojim igračima u obrani ideje“

Savršena ilustracija za ovaj citat je Zdeněk Zeman, koji je dobio posao u Pescari. I koji je samom svojom pojavom zadnju momčad Serie A učinio vrijednom gledanja.

Pescara čitavu sezonu nije dobila utakmicu. Ovi momci odigrali su 24 utakmice, skupili šest neodlučenih ishoda, a jedina pobjeda koju su zabilježili bila je protiv Sassuola – taj su susret zapravo izgubili 2:1, ali je za Sassuolo igrao nogometaš bez prava nastupa, tako da je registriran rezultatom 3:0. Massimo Oddo vodio je ekipu koja nije imala ni talenta niti ambicije, a niti pretjerane ideje. Bek kojeg smo pamtili iz AC Milana slagao je momčad u „božićno drvce“ Carla Ancelottija, a to drvce su protivnici kitili golovima. Samo u zadnje dvije utakmice, Torino i Lazio uvalili su mu 11 komada.

Onda je umjesto Odda došao Zeman i odmah u prvoj utakmici Pescara je pobijedila. Genoa je stradala 5:0, a njen trener Ivan Jurić dobio je otkaz.

Međutim, Zeman nije velik jer je dobio utakmicu 5:0, rezultati su u njegovoj glavi prilično nebitni. Njega velikim čini njegov stil, vjerovanje u ideju bez trunke kompromisa.

Kroz karijeru su ga mnogo češće nazivali luđakom nego strategom. I vjerojatno su bili u pravu. Ali isto tako mislim da je Zeman esencija nogometa, čovjek koji svu taktičku pripremu stavlja u sintagmu „za gol više“ i kojem je napad nogometni ideal. „Koga je čuvao? Nikad ne upućujem svoje igrače da igraju samo kako bi kontrolirali suparnika.“

Češki emigrant u Italiju prvi je angažman imao na Siciliji krajem 1960-ih. Prvo je skupljao iskustvo trenirajući amaterske ekipe u okolici Palerma, a zatim je napokon diplomirao na trenerskoj školi s disertacijom iz područja sportske medicine. Pisao je o periodizaciji i podizanju aerobnih potencijala, nečemu što je u to vrijeme bila potpuna avangarda. Ironično, jer Zeman je strastveni pušač.

Calcio fantastico

Uz sav talent i razmišljanje izvan tada jako striktnih okvira, imao je i sreću. Odnosno, imao je vezu – njegov ujak Čestmír Vycpálek bio je legenda Palerma. Gotovo 150 nastupa za klub i godine rada u stručnoj službi su dali Vycpáleku velik ugled na Siciliji, a to je mladom Zdeněku pružilo dobar vjetar u jedra. Mladić iz tadašnje Čehoslovačke trebao je početnu pomoć na startu svoje karijere u kulturi sasvim različitoj od one u kojoj je odrastao. Čudak iz neke daleke zemlje iza Željezne zavjese s cigaretom u ustima, neobičnim naglaskom i još neobičnijim idejama dobio je posao u omladinskoj školi Palerma. Ubrzo je pokazao da nije samo Vycpálekov nećak, nego istinski talentiran stručnjak.

Samo, bile su to 1970-e, vijesti nisu putovale toliko brzo. Devet je godina radio u omladinskom pogonu Palerma, napredujući po pozicijama, dok napokon nije dobio priliku u profesionalnom seniorskom nogometu. Ili, donekle profesionalnom. Prvi angažman dobio je u Licati, s kojom je osvojio Serie C2 i bez ikakvih problema ušao u treći razred talijanskog nogometa, da bi zatim imao lošije epizode kao trener Foggie, Parme i Messine.

Pobjeđivati je važno, ali važnije je igrati napadački. Napad je istinska sloboda u nogometu, sve ostalo je okupacija

Stvar sa Zemanom jest da ne mora osvojiti bodove da bi osvojio simpatije. Stil igre njegovih ekipa očarava čak i kad nije rezultatski uspješan. Pa svi vole kad njihov klub igra za gol više. Bio je to razlog zašto su čelnici Foggie ponovo pozvali Zemana, koji je u Apuliji izveo pravo malo čudo. U samo dvije godine uveo je klub iz Serie C1 u Serie A, zadržavši se u tada moćnoj Serie A dvije sezone i oduševivši svijet igrajući calcio fantastico u formaciji 4-3-3. „Zabavljali smo se igrajući nogomet. Ali iznad svega, ljudi su bili sretni. Uvijek je završavalo pljeskom.“ prisjetio se Zeman vremena u Apuliji.

Bila je to Zemanlandia, njegova druga disertacija kojom je pokazao svoju posebnost, svoju klasu koja ga je izdvajala od konkurencije. Zemanlandia savršeno ocrtava njegov karakter. Dijete koje je odraslo u državi u kojoj je svaki segment života bio strogo kontroliran od komunističkog režima težio je potpunoj slobodi. Otišao je iz Praga koji je okupirala Crvena armija, a u Italiji je slobodu promovirao jedinim načinom koji je znao – napadačkim nogometom bez kompromisa. Time je zaludio oprezni i kontrolom opsjednuti calcio.

A kad ste u Italiji, svi putevi vode u Rim.

Sloboda i okupacija

Preuzeo je Lazio, ondje je bio dvije i pol sezone te osvojio drugo i treće mjesto. Nakon otkaza kod Biancocelesta prešao je u drugi tabor i preuzeo Giallorosse. U Romi se zadržao dvije godine, ali nije došao do naslova. I njegova karijera je krenula nizbrdo, taman otprilike kad su zabranili pušenje na klupi. Mijenjao je klubove kao na traci, nigdje nisu imali strpljenja za njegov rad i nigdje nije odradio punu sezonu. Nikad nije bio strateg, ali činilo se kao da je ekscentričnog luđaka potpuno pregazilo vrijeme. Napadački nogomet bez kompromisa postao mu je uteg, jer nitko nije htio raditi s čovjekom nimalo savitljiva karaktera. Uprave velikih i bogatih klubova gledale su ga kao rizično rješenje i to ga je osudilo na manje klubove s manje individualne kvalitete, koji nisu mogli iznijeti njegove zahtjevne ideje.

Nije pristajao na kompromis ni izvan terena, gdje je također bio teška karaktera. Krajem devedesetih otvoreno je optužio Juventus za doping. Taj mu potez nije donio ništa pametno u karijeri, iako je 2004. Riccardo Agricola zaista optužen i osuđen da je davao Juventusovim igračima zabranjene supstance. Imao je komentare i na kolege. „Capella i Mourinha se smatra genijima jer pobjeđuju. No, oni pobjeđuju jer imaju najbolje igrače, a ne zbog toga što rade. Mogao bih postaviti svog pokojnog djeda da vodi njihove momčadi i one bi svejedno pobjeđivale.“

Nije to bila provokacija, to je bio autentični Zeman. Pobjeđivati je važno, ali važnije je igrati napadački. Napad je istinska sloboda u nogometu, sve ostalo je okupacija. Međutim, svi klubovi koje je Zeman promijenio kroz nulte pokazali su kako su tenkovi ipak moćno oružje.

Bilo je vrijeme za resetiranje. Vratio se onamo gdje je Zemanlandia počela, u Foggiju. Nije ju odveo u Serie B, ali zato je te sezone zabila najviše golova od svih talijanskih profesionalnih ekipa. Dovoljno da Zemana dovede Pescara. U prvoj sezoni oborila je rekord Serie B, postigavši 90 golova. Imao je mlade, ali nedokazane igrače. Da, Ciro Immobile, Lorenzo Insigne i Marco Verratti iz ove perspektive zvuče kao fantastična okosnica momčadi, ali prije pet godina bila je riječ o dvojici tinejdžera koji nisu slovili za top talente i jednom tek nešto malo starijem otpatku iz Juventusa.

Esencija nogometa

Dvije godine zaredom pomeo je rekorde po broju postignutih golova i još jednom je dobio drugu šansu na jednoj od bivših stanica. Ovaj put ga je dovela Roma, novi američki vlasnici tražili su trenera koji će igrati napadački i čiji će nogomet oduševljavati navijače. Nisu pogodili s Luisom Enriqueom, pa su pokušali sa Zemanom. Izgledalo je kao da priča ima potencijal, ali završilo je loše. Zeman jednostavno ne može protiv sebe, a klubovi koji imaju velike ambicije imaju previše toga za izgubiti.

Pescara, s druge strane, nema što izgubiti. Ekipa je to koja nema talenta, ambicije, a ni pretjerane ideje. Idealan poligon za Zdeněka Zemana – jer ako nemaš što izgubiti, zašto onda ne igrati tako prokleto zabavno.

Možda neće nikad osvojiti Ligu prvaka, ali zato neće ni igrati dosadno. U situaciji s 12 bodova zaostatka 13 kola do kraja ni mnogo kvalitetnije momčadi s mnogo praktičnijim trenerima ne bi mogle računati na ostanak. Međutim, Zeman nikad takvo što nije ni jamčio. On jamči stil, vjerovanje u ideju bez trunke kompromisa. Zeman je esencija nogometa, trener koji igra za pljesak, koji nikad ne upućuje igrače da samo čuvaju suparnika i koji iznad pobjeda stavlja napadački nogomet. Zeman je čovjek koji je sposoban napraviti zadnju momčad Serie A vrijednom gledanja.

Nogomet je strast, nogomet je emocija, nogomet je uvjerenje i ideja. Nogomet je Zdeněk Zeman.

Pročitali ste sve besplatne članke ovaj mjesec.

Za neograničeno čitanje Telesporta i podršku istraživačkim serijalima, odaberite jedan od paketa.

Ovaj članak je dostupan samo pretplatnicima.

Za neograničeno čitanje Telesporta i podršku istraživačkim serijalima, odaberite jedan od paketa.

Podržite oslobođeni sportski teritorij.

Za pristup i neograničeno čitanje Telesporta odaberite jedan od paketa.

X

Podržite oslobođeni sportski teritorij.

Za pristup i neograničeno čitanje Telesporta odaberite jedan od paketa.