ABA: Rasplet

Oba polufinala stigla su do majstorice. I šta ćemo sad?

Zadnja izmjena: 17. svibnja 2022. Foto: Cedevita Olimpija/Aleš Fevžer

Proteklih dana svjedočili smo, kako i priliči, velikim uzbuđenjima u polufinalnim utakmicama ABA lige.

Partizan i Budućnost svoju će seriju, pomalo iznenađujuće, razriješiti u majstorici. Momčad Budućnosti se još od siječnja nalazi u slobodnom padu koji se, s obzirom na razmjere i dužinu trajanja, ne može okarakterizirati kao pad forme. Naprosto je dojam da je u ekipi Aleksandra Džikića došlo do kratkog spoja te da je potreban potpuni remont kako bi igra ponovo sličila nečemu u okršajima s momčadima Partizanove klase. K tome se opet ozlijedio centar Willie Reed, ključni igrač za obranu reketa i pick igre.

Prva utakmica u Pioniru, u kojoj je Partizan glatko pobijedio 82:66, zorno je oslikala osjetnu razliku u kvaliteti i formi ova dva sastava. Nesrazmjer u kvaliteti osobito se isticao u reketu, gdje je tandem Zach LeDay Mathias Lessort (zajedno 30 poena i 12 skokova) bio prebrz i prečvrst za preostale Džikićeve opcije (Zorana i Danila Nikolića, Marka Jagodića-Kuridžu i Filipa Barovića) koje su zajedno ubilježile 14 poena i 16 skokova. Uz takvu nadmoć u reketu, sve što je treneru Željku Obradoviću bilo potrebno za lagodnu pobjedu bila je šuterski minimalno pristojna izvedba vanjske linije, koja se i dogodila (bekovi 6/19 za tri, 31,6 posto).

U Podgorici je Budućnost u turbulentnoj završnici iščupala pobjedu od pola koša i vratila seriju u Beograd. Bila je to grčevita utakmica u kojoj su obje momčadi izgubile po 13 lopti, ali se presudnom pokazala nevjerojatna blokada gostiju prilikom izvođenja slobodnih bacanja (14/26, 53,8 posto). U ovom se susretu napokon demonstriralo da su vanjske linije Budućnosti i Partizana kvalitetom zapravo prilično ujednačene.

U uzvratu će Zvezda, jasno, opet biti favorit, ali treba napomenuti da su obje utakmice odigrane u ritmu koji preferiraju Ljubljančani

Nominalno je Kevin Punter jezičac na vagi koji bi i ovu bitku trebao odnijeti na crno-bijelu stranu, ali ako se njega zaustavi, onda američka bekovska trojka Justin Cobbs — Kendrick Perry — DJ Seeley odnosi prevagu. U Podgorici je Punter bio grozan: za 22 minute na terenu imao je šut iz igre 0/7, s tim da Džikić nije poslao nekog obrambenog specijalca da ga nemilice naganja; dapače, dobar dio utakmice čuvao ga je fizički slabiji Cobbs. No, zato je timska obrana Podgoričana stavila fokus na njega i zatvarala mu prodore, dok je nekolicinu prilično otvorenih šutova promašio, stoga ga je Obradović u posljednjih pet minuta zamrznuo na klupi.

Ne predstavlja toliki problem to što je Punter imao loš dan; problem je to što, ne prvi put ove sezone, nitko nije uskočio umjesto njega. Obradovićeva je vanjska linija brojčano podeblja, a kvalitetom sumnjivo tanka: Aleksa Avramović je prošle godine u Estudiantesu bio drugi najbolji strijelac ACB lige, ali u Partizanu nije pokazao takav šuterski kontinuitet; mlađahni Izraelac Yam Madar daje vic u igri crno-bijelih, ali je previše neodgovoran prema lopti, zbog čega je propustio i ovu završnicu; Dallas Moore je lošiji američki bek od sve trojice iz Budućnosti; mladi Uroš Trifunović usprkos solidnoj minutaži nikako da napravi odlučujući iskorak, a još mlađi Gregor Glas ne uživa dovoljno Obradovićevog povjerenja. Svi oni, računajući i Puntera, ukupno su u Morači ubacili 19 od 71 Partizanovih poena (26,8 posto), što je doista mizerno.

Golemčeva centrifuga

Budućnost je svejedno jedva preživjela ovu utakmicu; matchup u reketu je naprosto neodrživ (LeDay 28 poena uz osam skokova), a usto je nije služila trica (6/20, 30 posto). Pobjedu su Podgoričani ugrabili zahvaljujući posvemašnjoj konfuziji crno-bijelih u posljednja dva posjeda (pomaganje s Vladimira Micova na trici u korneru, pa lob pas iz auta na Lessorta četiri sekunde prije kraja).

Kako bi ostali u igri do same završnice u majstorici, Džikić će trebati ući u rizik i napraviti promjene u koncepciji. Smanjivanje postave s Micovom na četvorci i Danilom Nikolićem na petici jamačno će još više olakšati posao pod obručem za Partizanove visoke igrače, ali zato će na suprotnoj strani otvoriti više prostora za prodorne Perryja i Cobbsa. Partizan je i dalje veliki favorit za finale, ali u slučaju raskošne šuterske večeri Micova i Nikolića, koje su nekad bile normalna stvar, Budućnost bi mogla vratiti kakvu-takvu ravnotežu u unutarnjoj liniji i ostati u igri do same završnice.

Još uzbudljivije je bilo u seriji između Crvene zvezde i Cedevita Olimpije, koja će se također razriješiti u majstorici. Euroligaška Zvezda u seriju je ušla kao favorit, ali ne baš toliko izraziti zato što je Olimpija, izuzmemo li šamar od Bursaspora, posljednjih par mjeseci pružala izvrsne predstave. U načelu je ova serija sudar dvaju ritmova: tko uspije nametnuti svoj tempo igre, imat će veće šanse za prolaz u finale. Ekipa Dejana Radonjića preferira kontroliranu košarku i polagano lomljenje protivnika, dok momčad Jurice Golemca inzistira na bržoj, kaotičnijoj igri i motu “veliki promet, velika zarada”.

Međutim, premda je prva utakmica otišla na veliki broj poena i posjeda (93:82), a k tome Zvezdu nije služio vanjski šut (6/28 trice, 21,4 posto), svejedno je imala relativnu kontrolu čitavim tijekom utakmice. Cedevita je igrala groznu timsku obranu: uglavnom su bili dovoljni jedan prodor i dva dodavanja da bi se netko od domaćih našao negdje potpuno sam na šutu: ako su promašivali gomilu otvorenih trica (i još gomilu odbili uzeti), dvojke su lagano pospremali (28/41, 68,3 posto). Nerješiva zagonetka za Zmajčeke bio je Luka Mitrović, koji je kao lažna petica u karakterističnom kratkom odmotavanju nakon picka nemilice zatrpavao mrežicu (21 poen).

U uzvratu je Olimpija nastavila s iskušavanjem sreće na perimetru, ali ovaj put su crveno-bijeli odlučili uzeti što im se nudi te u ranim fazama napada otvorili utakmicu sa šest trica iz šest pokušaja. No, iako su stekli lijepu uvodnu prednost, uvukli su se u Golemčevu centrifugu, odnosno munjevitu košarku u kojoj se dosta griješi, ali su se domaći, za razliku od gostiju, naučili ne osvrtati na pogreške te prilično brzo vratili u egal, a napadačke impulse davali su Zoran Dragić prodorima i utrčavanjima te Edo Murić vanjskim šutom (21 poen, trica 4/6).

Dobra prilika za Olimpiju

Golemac je očekivano premjestio fokus obrane na Mitrovića, kojeg su timski agresivnije napadali po primanju lopte nakon kratkog odmotavanja, što je rezultiralo s njegove četiri izgubljene lopte. K tome je stasiti Alen Omić u svojim minutama protiv njega mnogo bolje koristio prednost u visini i snazi i opalio mu dvije blokade, te općenito sjajno štitio obruč, za razliku od promenade koju je dopustio u prvoj utakmici.

Nevjerojatno zvuči podatak da je Zvezda pogodila čak 14 trica (od 42 pokušaja, 33,3 posto) naspram Cedevitinih tek pet (21 pokušaj, 23,8 posto), usto i nadskakala domaćina (skok 44:39, u napadu 13:6), a svejedno izgubila utakmicu. Uzrok se krije u drastičnom padu realizacije šuta za dva (16/40, 40 posto), kao i golemom nesrazmjeru u slobodnim bacanjima: domaći su ih izveli čak 42 (pogodili 31), a gosti 15 (pogodili šest), odnosno gotovo trostruko manje.

Uzrok ovome može se naći u činjenici da su jedno od glavnih Radonjićevih oružja za zaustavljanje protivničke tranzicije obavezni prekršaji na suparničkoj polovici u samom začetku trčanja. Zbog njih je Zvezda vrlo rano ulazila u bonus, a potom su domaći mudro ulazili u kontakte i posljedično kampirali na liniji za bacanja. Međutim, bar dio tih kontakata se realno i nije morao svirati, pa se utakmica, uz česte nepotrebne provjere snimke, ne bi otegla na dva i pol sata.

Doduše, mogla je kraće trajati i da Olimpijini igrači nisu hrpom gluposti u završnici omogućili Zvezdi produžetak: prvo su olako primili dvije otvorene trice nakon +9 na tri minute prije kraja. Potom kod vodstva od dva razlike tri i pol sekunde prije kraja ne promašuju namjerno bacanje i dopuštaju time out, nakon kojega, pak, ne rade prekršaj na tlu nego testiraju šuterske sposobnosti Nikole Ivanovića. On je ovaj put ipak promašio, ali skok u posljednjem trenutku hvata Mitrović, koji je prije sirene fauliran, te nakon isteka vremena ubacuje loptu kroz mrežicu: suci kažu 2+1… Listaju se pravilnici, svatko tumači po svome, ali svakako nepotrebno zakuhavanje priče, koje bi se pretvorilo u još veći skandal da Cedevita nije slomila Zvezdu u produžetku.

U uzvratu će Zvezda, jasno, opet biti favorit, ali treba napomenuti da su obje utakmice odigrane u ritmu koji preferiraju Ljubljančani, s čime Radonjić nikako ne može biti zadovoljan. Ponovi li se to i treći put, Golemčevi puleni bit će, usprkos uzavreloj atmosferi, u dobroj prilici za ulazak u finale.

Pročitali ste sve besplatne članke ovaj mjesec.

Za neograničeno čitanje Telesporta i podršku istraživačkim serijalima, odaberite jedan od paketa.

Ovaj članak je dostupan samo pretplatnicima.

Za neograničeno čitanje Telesporta i podršku istraživačkim serijalima, odaberite jedan od paketa.

Podržite oslobođeni sportski teritorij.

Za pristup i neograničeno čitanje Telesporta odaberite jedan od paketa.

Ne propusti top članke
X

Podržite oslobođeni sportski teritorij.

Za pristup i neograničeno čitanje Telesporta odaberite jedan od paketa.