Pravilnik upotrebi kolačića
Portal Telesport.hr unaprijedio je politiku privatnosti i korištenja takozvanih cookiesa, u skladu s novom europskom regulativom. Cookiese koristimo kako bismo mogli pružati našu online uslugu, analizirati korištenje sadržaja, nuditi oglašivačka rješenja, kao i za ostale funkcionalnosti koje ne bismo mogli pružati bez cookiesa. Daljnjim korištenjem ovog portala pristajete na korištenje cookiesa. Ovdje možete saznati više o zaštiti privatnosti i postavkama cookiesa

Ako kliknu…

Mogu li Anthony Davis i DeMarcus Cousins izgraditi novu silu NBA lige?

Zadnja izmjena: 21. veljače 2017. Profimedia

Konačno! Nakon milijun isproduciranih manje ili više istinitih glasina, konačno se dogodio ‘blockbuster’. Dok se čekalo da završi All-Star cirkus koji je pitaj-boga-kome više zanimljiv, Sacramento Kingsi i New Orleans Pelicansi dogovorili su jednu od najzanimljivijih razmjena zadnjih godina.

I da, valjda samo u NBA ligi razmjena igrača dvije loše i neuspješne organizacije poput Kingsa i Pelicansa može podignuti toliko prašine. I potencijalno promijeniti izgled bliske budućnosti lige.

Nakon što je Sacramento poslao svog najboljeg igrača i jednog od najboljih centara lige DeMarcusa Cousinsa u društvo Anthonyja Davisa, jednog od rijetkih boljih visokih od njega, liga je dobila nove Twin Towerse. I jednoglasno zaključila kako su Pelicansi u ovoj razmjeni “opljačkali” Kingse.

No, je li doista tako? Sagledajmo priču iz obje perspektive.

New Orleans Pelicansi su jedna od organizacija koje imaju čvrst kamen temeljac oko kojega bi vjerojatno svaki GM lige volio graditi momčad. Anthony Davis je sa samo 23 godine ponajbolji centar lige, vezan dugogodišnjim ugovorom. Igrač koji može zabiti, skočiti, asistirati, šutnuti, blokirati, obraniti, iskočiti. Može sve. Nažalost, u pet i pol sezona svoje dosadašnje NBA karijere to je uglavnom i morao činiti, jer prave pomoći na parketu nije bilo.

Pokušalo se s Jruem Holidayom, Ericom Gordonom i Tyrekeom Evansom napraviti mu protutežu na vanjskim pozicijama, ali nikako nije štimalo. Pelicansi su se tek jednom u Davisovo vrijeme uspjeli ugurati u doigravanje, a playoff pobjedu još nisu ubilježili. Vjerojatno ne bi ni ove sezone, ako bi se kojim slučajem uopće uspjeli ugurati u playoff.

Stoga je GM Dell Demps morao u akciju. Boljeg igrača od Cousinsa u ovom trenutku teško bi dobio, posebno za tako malu protuvrijednost koju je morao dati. Solidnog, ali ništa više od toga novaka Buddyja Hieldsa, solidnog, ali ništa više od toga igrača rotacije Langstona Gallowaya i solidnog, ali vječno ozlijeđenog tipa koji je nekoć baš u Sacramentu puno obećavao pa zastranio, Tyrekea Evansa. I još dva buduća izbora na draftu. Pritom je još dobio i Izraelca Omrija Casspija, koji može dodatno pojačati unutarnju rotaciju Pelicansa.

Jordan i Pippen

Logika Pelicansa je uvjerljiva. Ako Cousins i Davis profunkcioniraju, bit će bez konkurencije najjači tandem visokih igrača u ligi. Tandem koji može križati, miješati, izvlačiti se daleko od koša, dominirati reketom. Obojica mogu igrati obje visoke pozicije i svojom raznovrsnošću izluđivati protivnike.

Pelicansi su zajedno s Cousinsovim talentom preuzeli i rizik. Ali rizik koji im može raširiti krila i vinuti ih u visine o kojima su do jučer samo sanjali

Ako ‘kliknu’, mogu postaviti temelje dugoročno sjajne momčadi koja će privlačiti sve ono što im nedostaje u vanjskoj liniji. ‘Čipove’ koje imaju u Alexisu Ajinçi, Ömeru Aşıku (užasan četverogodišnji ugovor kojeg će se biti teško riješiti), Terrenceu Jonesu i Donatasu Motiejunasu pokušat će već do kraja ovog trade deadlinea upotrijebiti za popunjavanje vanjskih pozicija bombarderima koji će koristiti sve benefite činjenice da će se svaka obrana u ligi prvenstveno fokusirati na njihove Twin Towerse. A to će značiti puno prostora i vremena na vanjskim pozicijama.

Ako Cousins u New Orleansu uspije kanalizirati svu negativnu energiju koja je iz njega prštala u Sacramentu, Pelicansi će u unutarnjoj igri biti ono što su Golden State Warriorsi u vanjskoj. Ako prihvati da je u Pelicansima Davis ‘Jordan’, a on ‘Pippen’ i ako svu onu ljutnju koju danas osjeća i još će neko vrijeme osjećati naspram Kingsa pretvori u motivaciju da im dokaže kako za njihovu zajedničku disfunkcionalnost nije samo on kriv, Pelicanse čekaju lijepa vremena.

Ako.

Puno je, međutim, tih “ako”. Jer nitko zapravo ne zna kakav je DeMarcus Cousins izvan disfunkcionalnog Sacramenta. Jer ni New Orleans ne bije glas neke izrazito funkcionalne, pobjedničke i harmonične sredine poput Spursa ili Celticsa. Imaju li Pelicansi kao organizacija dovoljno snage i autoriteta da postave Cousinsa na pravo mjesto kako u momčadi, tako i u klubu i gradu koji se klanjaju Davisu?

Što ako zajedno s talentom iz Sacramenta donese i nervozu? Kratak fitilj? Negativne vibracije? Destrukciju? Što ako ne uspije zatomiti svoj ego i prihvatiti da više nije prva, nego druga violina? U konačnici, što ako proigra pa odleprša negdje drugdje u ljeto 2018. kad mu istječe ugovor?

Mijenjanje kulture franšize

S druge strane, Sacramento je već masovno izvrijeđan zbog dojma da je dobio jako malo za takvog igrača. Doista, kad stavite na hrpu ono što su im Pelicansi poslali, nije to nešto. Ali pravo je pitanje – jesu li uopće mogli dobiti bolje?

Cousins je dokazano destruktivan, čudan i hirovit tip koji je šest i pol sezona u glavnom gradu Kalifornije proveo svađajući se sa svima oko sebe. Što i nije bilo jako teško, jer Kingsi su organizacija zbog koje vam mogu skočiti živci čak i ako vas za njih nije briga, kamoli ako ste njihov programirani franchise player.

U šest i pol sezona Kingsi su s Cousinsom kao vođom promijenili šest trenera i 40-ak igrača i nisu se uspjeli niti približiti doigravanju. A ovog ljeta trebali su donijeti odluku hoće li se za njega oženiti praktično doživotno. I to za ‘sitnicu’ od 209 milijuna dolara.

42 milijuna po sezoni u narednih pet. Ugovor koji bi teško ikad ikome mogli uvaliti.

Kingsi to jednostavno nisu željeli. Nisu se htjeli zavezati za čovjeka koji ničim nije dokazao da će ih ikad u tih pet godina odvesti iznad crte. I zar im zaista to itko može zamjeriti?

Da su u pravu možda ih je najviše uvjerila činjenica da doslovno nijednom od klubova u ligi nije pošla slina na usta kad su ih upoznali s činjenicom da im je dostupan jedan od najboljih centara lige. Dobili su nekoliko prilično uvredljivih ponuda za igrača te klase.

Lakersi su im se nasmijali u lice kad su za njega pitali novaka Brandona Ingrama, Orlando poklopio slušalicu kad je Vlade Divac spomenuo Nikolu Vučevića, a Philadelphia nije ni trznula kad su počeli njuškati oko Jahlila Okafora, kojeg se Sixersi svakako žele riješiti. Čak im je i Phoenix poručio da će radije okušati svoju sreću na narednom draftu nego svoj pick pretvoriti u All-Star centra.

Nitko nije htio toliko riskirati. A to je ono što čini lik i djelo DeMarcusa Cousinsa jednako kao i njegov nedvojbeni talent i ponekad monstruozne statističke znamenke.

U Sacramentu su ga se očajnički željeli riješiti. Nazvali su to “mijenjanjem kulture franšize”, sugerirajući kako Cousins nije ni vođa, ni pobjednik. Je li doista bilo samo do njega ili se čovjek samo ponašao disfunkcionalno u disfunkcionalnom okruženju – saznat će se u New Orleansu.

Pelicansi su zajedno s Cousinsovim talentom preuzeli i rizik. Ali rizik koji im može raširiti krila i vinuti ih u visine o kojima su do jučer samo sanjali.

Ako kliknu…

Ne propusti top članke