Ruku na srce, nisam očekivao ovakvo jednosmjerno finale jer Nadal je puno toga dobrog i zanimljivog pokazao tijekom protekla dva tjedna, bez obzira što je dugo izbivao zbog ozljede i što nije odigrao niti jedan pripremni turnir uoči Australian Opena.

Novak na svakom Grand Slamu uspjeva izvući iz sebe nijansu više u odnosu na svoje igre na drugim turnirima i to ga čini velikim

Od prvih 25 poena, čak 19 ih je pripalo Đokoviću. Prvi set je završio sa 6:3. ali je moglo i puno ružnije od toga jer statistika pokazuje da je Nole u prvom setu dobio 100 posto poena nakon ubačenog prvog servisa, a da je Nadal dobio samo jedan poen na reternu i napravio čak 11 neforsiranih u devet gemova, što je za njega jako puno. U drugom setu slična priča, Nadalovih devet neforsiranih pogrešaka u samo osam gemova i Đokovićeve dvije iskorištene break lopte iz dva pokušaja.

U trećem setu je Rafa prvi put došao u priliku doći u egal u punom smislu te riječi. Nole je prvi put u meču počeo gurati loptu umjesto udarati, a Rafa je djelovao kao da je napokon namjestio nišanske sprave na svom riskantnom nivou. Iako je imao break prednosti i vodio 4:2, Rafa je počeo okretati momentum na svoju stranu i imao break loptu da se vrati u meč, nošen publikom. Đokovićev inat proradio je još jednom i ne samo da je zadržao svoj servis, već je i završio meč oduzimanjem Rafina servisa. 6:3, 6:2, 6:3 je rezultat kojem se rijetko tko mogao nadati uoči ovog meča.

Bos po trnju

Jedna od priča koja kruži teniskom Tourom je ona o Rafi kad mu je bilo otprilike 13 godina i kad ga je njegov ujak Toni Nadal pripremio za meč, rekavši mu kako želi da cijeli meč igra servis-volej. Zvuči kao suluda stvar za dijete od 13 godina, pogotovo za dijete koje igra daleko od zadnje linije s puno rotacije i nevjerojatno je uspješno u tome. Nadal je šutke odigrao svaki put servis-volej i izgubio gustim rezultatom od igrača kojeg bi svojom uobičajenom igrom vrlo vjerojatno pregazio. Izašao je u suzama s terena, a ujak Toni mu je rekao kako je sad uvjeren da će biti igrač.

Ta Nadalova sposobnost da sagleda širu sliku i ta otvorenost i spremnost na nešto novo, ali i povjerenje koje ima u svog trenera, omogućuju mu da svakim danom postaje sve bolji igrač. Puno ljudi u tenisu smatra da se tehnički segmenti igre forimiraju u juniorskim danima i da nema prostora za daljnji tehnički razvoj jednom kad je igrač formiran. Nadal je mijenjao pokret servisa u svojim dvadesetima, a sada se s 32 godine vratio na Tour nakon gotovo četiri mjeseca izbivanja i donio neke promjene u svojoj igri koje su itekako drastične za nekoga u toj dobi. Baš kao što je i Roger Federer prije dvije godine pokazao pomake i promjene u svojoj igri, uzrokovane spoznajom da ne postaje mlađi kako vrijeme ide, tako je i Nadal posegnuo za promjenama.

Međutim, promjena prema tome da se skrati poen kako se ne bi trčalo visokim intenzitetom u onoj količini koju je nekad organizam podnosio bez problema za Nadala je zboga njegova stila igre puno drastičnija nego što je ona bila za Federera; Roger, koji je cijelu karijeru težio agresivnoj igri i izlascima na mrežu, samo je morao to podići na malo viši nivo i malo više na tome inzistirati, dok je Nadal morao mijenjati filozofiju i navike koje je stvarao 18 godina svoje profesionalne karijere. Njegova otvorenost prema novim stvarima i povjerenje koje ima prema svom stručnom stožeru omogućila mu je to, a fascinira da je to napravio u samo četiri mjeseca tijekom kojih većinu vremena nije mogao trenirati punim intezitetom.

Zašto je onda u finalu prošao kao bos po trnju? Zato što mu se dogodilo ono što se svima drugima na Touru događa protiv jednog od najboljih igrača svih vremena.

Agresivna igra, skupljanje lopte u penjanju, izlasci na mrežu i visoki rizik bili su vrlo učinkoviti u prvih šest mečeva na ovom turniru za Nadala, ali ne i protiv Đokovića. Vrlo je nezgodno kad šest mečeva zaredom dobiješ bez izgubljenog seta na jedan način, a onda ti se taj isti pristup obije o glavu. Međutim od tih šest mečeva Rafa je imao čak trojicu igrača iz takozvane NextGen grupe: Alex De Minaur, Frances Tiafoe i nevjerojatni Stefanos Tsitsipas nisu imali ideju kako se nositi s tim razornim udarcima. Nole to zna.

Jednom prilikom sam imao čast razgovarati s Paulom Annaconeom, bivšim trenerom Petea Samprasa, Tima Henmana i Federera. Pitao sam ga zašto, primjerice, David Ferer u 17 mečeva nije uspio dobiti Federera. Odgovor je bio jednostavan: njegova lopta ne može Rogeru nauditi u toj mjeri da, ako i rezultat dođe u neizvjesnost, Rogeru zatreperi ruka. Roger zna da u Fererovu tempu on uvijek ima jednu loptu više. Slična stvar se dogodila i u finalu Australian Opena — ta Nadalova lopta koja radi puno štete drugim igračima Đokoviću ne predstavlja teret i pritisak i može se nositi s njom. A s obzirom na to da Nadal nije navikao igrati na toj razini u takvom riziku konstantno duge poene, ulazio je prerano u pogreške.

Novakova anticipacija

Dobar primjer ‘novog Nadala’ mogao se vidjeti u prvom poenu gema kod rezultata 5:2 u prvom setu. Razvukao je Đokovića svojom forhend dijagonalom i, nakon što se Nole pokušao obraniti bekend paralelom, Nadal je toliko rano i brzo došao do te lopte da je gotovo iz poluvoleja odigrao bekend u drugu stranu.

Prije bi tu loptu udarao gotovo metar iza ove pozicije, tako da je sad umjesto još jednog udarca imao gotov poen, a Đoković nije uspio niti krenuti u pokrivanje druge strane. Usto je Nadal krenuo svoj bekend popratiti na mrežu!

Iako je fascinantno da je Nadal u tako kratkom roku uspio promijeniti neke usađene navike, za pobijediti Đokovića u Grand Slam finalu moraš biti spreman na tom nivou igrati pet setova uz minimalne greške.

U moru Novakovih fizičkih i tehničkih kvaliteta, jedna koja je meni osobno najfascinantnija je njegova anticipacija. Ima puno igrača na Touru koji se fenomenalno kreću, ali Novakova anticipacija mu daje šansu da svoje vrhunsko kretanje iskoristi maksimalno te da svaki put bude pozicioniran savršeno. Bez obzira gdje se suparnik nalazio i kakav udarac imao, Nole uvijek ima poziciju u kojoj pokriva maksimum prostora i može zatvoriti obje lateralne strane, kao i eksplozivno krenuti prema naprijed u slučaju drop shota. Novak je protiv Nadala igrao čak 52 meča i jako dobro zna iz kojih situacija Nadal voli igrati u kojem smjeru.

Kada širi svojim forhendom Nadala po dijagonali, Rafa najčešće svojim bekendom ide natrag po dijagonali. Sukladno tome Novak više prostora ostavlja na svojem bekendu i daje si mogućnost da se nasloni u sljedeći udarac ako mu lopta dolazi na forhend. Ukoliko se Nadal odluči za paralelu — što rijetko radi — Nole ima dovoljno gipke zglobove da može svojim bekendom iz teške pozicije ponovno natjerati Nadala u dugi trk prema otvorenom djelu terena.

Isto tako, kad Đoković odigra bekend dijagonalu, Nadal voli iz forhenda kratkom dijagonalom širiti Đokovića i tjerati ga izvan terena; a ako se Đoković brani natrag dijagonalom, onda Nadal dolazi u mogućnost igrati svoj poznati forhend banana shot po kojem je poznat i završiti poen winnerom po paraleli. Znajući to, Nole traži alternativnu mogućnost sliceom ili sporijom dubokom loptom koja dugo putuje i daje mu vrijeme da ranije krene u pokrivanje terena imajući na umu Nadalov banana shot.

Za nijansu više

Možda Novak neće uvijek pogoditi stranu, ali zna u koju stranu je veća vjerojatnost da će Nadal ići iz dane situacije. Ono što Nole Rafi nikad ne dopušta, za razliku od velike većine igrača, jest da igra forhend iz sredine ili u izmicanju. Većina igrača smatra da je Nadalu bekend slabiji udarac i na silu pokušavaju doći do njega, a čim odigraju malo lošije ili sporije Nadal se okreće na svoj forhend u izmicanju i tada im više nema spasa.

Kad se Đokovićevoj anticipaciji pridoda činjenica da uspijeva održati ravnotežu u najuđim pozama iz kojih onda može kontrirati, dobivate igrača protiv kojeg je jako frustrirajuće igrati. Kad se nađu u potpunom stretchu, obični smrtnici su izvan ravnoteže i pokušavaju nekako loptu dobaciti do mreže. Đoković u tim situacijema uspijeva ostati u ravnoteži i dodati svu svoju snagu u udarac i čak kontrirati suparniku.

Novak je u ovom finalu pokazao školski primjer kako koristiti suparnikovu snagu i smještati lopte. Uz nevjerojatno kretanje, Đoković ima savršen tajming pa tako uspijeva svaku Nadalovu loptu udariti ispred sebe čisto i zapravo samo koristivši kretanje i tajming koristi Nadalovu snagu protiv njega samoga. Što Nadal brže igra, lopta mu se brže vraća u otvoreni dio terena. A kada u takvom tempu Novak napravi samo devet neforsiranih pogrešaka u cijelom meču, onda dobijete 6:3, 6:2, 6:3.

Uoči ovog finala, Novak je u prethodna čak tri finala bio poražen. Finale Masters serije u Parizu od Karena Hačanova, finale londonskog završnog mastersa od Alexandera Zvereva i posljednje finale uoči Melbournea u Dohi od Roberta Bautiste Aguta. Pisao sam prošlog tjedna o tome kako će Nole sigurno u Melbourneu izgledati i spremnije i fokusiranije i opasnije. On na svakom Grand Slamu uspjeva izvući iz sebe nijansu više u odnosu na svoje igre na drugim turnirima i to ga čini velikim. To ga, između ostalog, razlikuje i od NextGen generacije koja prijeti preuzeti tron. Zato mu se Pariz, London i Doha ne mogu dogoditi na Grand Slamu.

Wilander je, između ostalog, izjavio kako publika ne favorizira Đokovića jer je imao nesreću da su mu najžešći rivali Federer i Nadal koji su ambasadori tenisa, misleći pritom kako Novak to nije. Možda ga netko zaista i ne voli jer zaurla prema publici koja priziva break njegova servisa, ali upravo zbog tog inata je šampion i, naravno, ambasador tenisa. Može li Đoković srušiti Grand Slam rekorde Nadala i Federera? Do Nadalovih 17 mu nedostaje još samo dva, a do Federerovih 20 GS titula još pet. Ako ostane zdrav, to je itekako moguć scenarij.