S druge strane, Arsenal je jednom nogom u paklu. Tih sedam bodova prednosti je dobar kapital, ali Mikela Artetu i njegovu momčad u prvih šest novogodišnjih utakmica čekaju okršaji s Newcastleom, Manchester Unitedom, Tottenhamom i Cityjem, klubovima koji na tablici drže četiri mjesta iza njih.

Prvi od tih izazova odrađen je relativno uspješno. Newcastle je zadržao nulu i Arsenal je upisao samo jedan bod, što znači da se City eventualnom pobjedom protiv Chelseaja može približiti na pet bodova zaostatka i stvari vratiti u svoje ruke jer su ostale još dvije međusobne utakmice. Ali Arsenal je protiv Newcastlea izgledao kao momčad koja može osvojiti naslov.

Arteta želi igrati s loptom, to je osnova svih mehanizama koje je izgradio. Da bi ti mehanizmi funkcionirali, Arsenal treba imati posjed lopte

“Iznimno sam ponosan na svoje igrače”, rekao je nakon utakmice Arteta u izjavi za Sky Sports. “Zadovoljan sam načinom na koji smo igrali, kako smo dominirali igrom i kako smo nastavljali kontrolirati zbivanja na utakmici. Trebala nam je samo iskra u završnoj trećini. Zaslužili smo pobijediti, zato sam ponosan na posao koji smo odradili. Nedostajao nam je završni dodir ili prava kretnja kako bismo završili sve šanse koje smo stvorili.”

Statistika potvrđuje Artetin dojam. Arsenal je imao 17 udaraca na suparnički gol, ali puno impresivnija brojka je ona koja kaže da su Thomas Partey, Granit Xhaka i Martin Ødegaard 37 puta prenijeli loptu iz svoje polovice u završnih 30 metara terena. Dakle, Arsenal je držao Newcastle pod opsadom i konstantno je ulazio u potencijalno opasne situacije. Čak je i posao koji je napravila prednja trojka bio impresivan. Bukayo Saka i Gabriel Martinelli zajedno su imali samo jedan uspješan dribling, ali su — zajedno s Edwardom Nketiahom, koji je dobio priliku startati u vrhu napada — odradili dobar posao u napadanju dubine, kretanju bez lopte i podizanju ritma utakmice.

Nketiah odradio ključni posao

Možda je i najimpresivnije to što Arsenal nije izgubio kvalitetu u presingu. Ključni kotačić u tom segmentu je bio Gabriel Jesus koji je predvodio Artetin napadački trio u pritisku na loptu. On je čitao situacije, diktirao tajming i birao kada će se krenuti u naganjanje lopte, a kada će se povući u blok i pričekati suparnika. Gabriel Jesus je na Svjetskom prvenstvu ozlijedio koljeno i neće se vratiti do početka ožujka, a to otvara gomilu pitanja u Artetinom sustavu.

Edward Nketiah je odgovorio na jedan dio tih pitanja.

Što se tiče razigravanja suigrača, tu je Jesus priča za sebe. Nketiah nema takav pregled igre niti se kreće na način da suigračima otvara dodatani prostor. Jesusov izostanak u toj fazi igre morat će kompenzirati njegovi suigrači i sam Arteta adaptacijama sustava.

Mehanizam zauzimanja svih pet vertikalnih zona terena funkcionira; Oleksandr Zinčenko je vrlo važan kotačić u izgradnji napada i zadnja linija s Gabrielom Magalhãesom, Williamom Salibom i Benom Whiteom vrlo dobro prati njegove ulaske u vezni red, što omogućava Parteyju, Xhaki i Ødegaardu da se slobodno kreću i prenose loptu u završnicu. Kada ondje nema Jesusa kao dodatnog razigravača i nekoga tko se spušta na poziciju ‘druge desetke’, onda dodatni posao mora odraditi Ødegaard kao prva desetka. Teško je očekivati od Nketiaha da podvaljuje lopte ili da stvara višak između linija; tu će Jesusov izostanak morati kompenzirati Ødegaard i dati onaj završni dodir u zadnjoj trećini o kojem je Arteta pričao.

Međutim, Edward Nketiah je pokazao da može odrađivati dobar dio posla u presingu, a to je za Arsenal jednako važan aspekt igre kao i pozicijski napad.

Nketiah u početku akcije čuva sredinu terena i onemogućava dodavanje na zadnjeg veznog. Kada suparnički stoper odigrava na bok, Saka kreće u pritisak, a njegovo kretanje prati i Ødegaard koji stavlja pod kontrolu bližeg veznog. To je znak da Nketiah iskače iz svoje pozicije i ulazi u dodatni pritisak prema stoperu te Arsenal brzo vraća posjed jer stoper nema puno izbora osim nasumičnog ispucavanja lopte prema naprijed.

To je ključ za Arsenalov stil igre. Arteta želi igrati s loptom, to je osnova svih mehanizama koje je izgradio.

I ti mehanizmi funkcioniraju, svi igrači jasno znaju što im je raditi u kojoj fazi igre i kako se trebaju pozicionirati s obzirom na to gdje je lopta i kako su se pozicionirali njihovi suigrači u obrani. Ako Zinčenko s lijevog beka uđe u sredinu kao dodatni vezni, Xhaka odlazi visoko, a Martinelli se spušta uz aut liniju. Ako Ødegaard priđe po loptu, Xhaka ostaje nisko, Zinčenko ide visoko uz aut liniju, Martinelli ulazi u sredinu i to Artetini igrači izvode gotovo pa nepogrešivo.

Međutim, da bi ti mehanizmi funkcionirali, Arsenal treba imati posjed lopte. Tu je Nketiah u ovom trenutku ključan. Gabriel Jesus je inače taj koji je ključna figura u presingu i čija kvaliteta u prepoznavanju situacija i vrhunska radna etika omogućavaju da se lopta brzo vraća u posjed. A onda iz toga proizlaze mehanizmi u posjedu i dinamika koju ima napad. Bez toga nema Arsenala i efikasnosti u igri.

Problem je u tome što Arsenal mora proći kroz čistilište bez Gabriela Jesusa koji je obično vodič. Utakmica protiv Newcastlea pokazala je da Nketiah može barem djelomično kompenzirati njegov izostanak. Newcastle jest izvukao nulu, ali Arsenal je odigrao pristojnu utakmicu u kojoj je potisnuo suparnika debelo na njegovu polovicu. Nije stvarao zicere, ali presing je funkcionirao i Arsenal je izgledao kao zrela momčad s dobrom dozom samopouzdanja.

U trenutku kada je istodobno u raju i paklu, to se nameće kao ključna stvar u borbi za naslov.