Mikel Arteta ponovno je postavio sastav kakav preferira u drugom dijelu sezone; Kai Havertz je centralni napadač, a na lijevom beku Jakub Kiwior koji, za razliku od Oleksandra Zinčenka, ne ulazi puno u sredinu nego češće stoji kao treći stoper u izgradnji igre. Aktivniji je na drugom beku bio Ben White, koji je imao veću slobodu kretanja prema naprijed te omogućavao da on i Bukayo Saka imaju situacije dva-na-dva protiv Alphonsa Daviesa i Sergea Gnabryja, koji je morao pratiti Whiteova napadanja dubine.

Za ovu je Arsenalovu momčad Bayern bio svojevrsni test zrelosti i ne može se reći da ga je prošla

U sredini terena nalazio se Jorginho, koji je uvijek bio postavljen kao zadnji vezni, dok bi Declan Rice i Martin Ødegaard mijenjali svoj položaj na terenu. Kad bi se jedan od njih spustio u liniju uz Jorginha, drugi bi otišao prema naprijed uz Havertza koji se nije vezao uz Bayernove stopere te bi Arsenal imao kvadrat u sredini. Na ovaj način je Arsenal bez velikih problema iznosio loptu do suparničke trećine terena te je na kraju prvog poluvremena imao loptu u posjedu 61 posto vremena.

Dodatni razlog za to što je Arsenal dominirao posjedom bila je igra bez lopte.

Bayern je došao u svojoj standardnoj postavci 4-2-3-1 u kojoj se još jednom pokazalo da nema adekvatno rješenje za izlazak iz kvalitetnog presinga. Arsenal se brani u strukturi 4-4-2 te su njegovi igrači čuvali suparničke obranom čovjek-na-čovjeka. Havertz i Ødegaard bi pritiskali stopere te ih usmjeravali prema aut liniji gdje bi krilo izlazilo na beka, a Rice i Jorginho bi iskakali na zadnje vezne Konrada Laimera i Leona Goretzku. Bayern nije imao rješenje na ovakav pritisak pa bi njegovi stoperi najčešće ispucali loptu prema naprijed, koju bi onda Arsenalovi braniči osvojili. Bayern je na kraju u prvih 45 minuta uputio čak 31 dugu loptu, a Arsenal samo 13.

Artetine promjene

Arsenal je tako u prvom dijelu imao preko 60 posto lopte, imao je devet udaraca te je poveo u 12. minuti preko Sake. Međutim, nakon prvih 45 minuta gubio je 1:2, a za to su najzaslužnije individualne pogreške obrane.

Bayern je u prvom poluvremenu imao samo dva udarca i oba su završila u mreži. Prvi je došao nakon niza Gabrielovih loših odluka koje su rezultirale lošom loptom prema Kiwioru, a nju su gosti presjekli i iz tranzicije postigli pogodak. Drugi gol je bio kazneni udarac do kojeg je došlo nakon što je Kiwiora olako prešao Leroy Sané, a onda je William Saliba skrivio kazneni udarac, što je prilično atipično za njega uzmemo li u obzir kakve nastupa pruža u Premier ligi, u kojoj je ponajbolji stoper.

Arteta je tako na poluvrijeme otišao u nezgodnoj situaciji; njegova je momčad bila bolji suparnik, ali je gubila. No, unatoč činjenici da je Arsenal bio bolji, postojali su nedostaci i u njegovoj u igri. Arsenal se značajno više oslanjao na desnu nego na lijevu stranu, gdje je Gabriel Martinelli bio praktički izoliran jer je Kiwior bio dosta povučen. Brazilac je uvijek imao situaciju jedan-na-dva jer se Bayern branio u bloku 4-4-2, pri čemu bi krila pomagala bekovima zatvoriti prostor uz aut liniju, a izoliranost Arsenalova lijevog krila pokazuju i brojke; Saka je u prvom poluvremenu imao 33 dodira s loptom, a Martinelli samo 12. Bilo je malo individualnih pokušaja koji bi stvorili višak, pa je Arsenal u cijelom prvom poluvremenu imao samo jedan uspjeli dribling iz tri pokušaja.

Arteta je stoga odlučio reagirati pa je umjesto Kiwiora na poluvremenu uveo Zinčenka, koji je kao bek ulazio u sredinu terena i bio dodatna figura u igri prema naprijed. Arsenal je tada nastavio dominirati posjedom i s više igrača dolaziti u završnu trećinu terena, ali nije uspio kreirati konkretniju priliku. Također je postao nešto ranjiviji u tranziciji, ali Bayern ga nije uspio ozbiljnije ugroziti.

Nakon toga u 67. minuti Arteta umjesto Martinellija i Jorginha uvodi Gabriela Jesusa i Leonarda Trossarda, a Rice se vraća na zadnjeg veznog uz Zinčenka. Tada Arsenal ulazi u dodatni rizik i manje se oslanja na rigidnu strukturu, pa ekipa počinje češće stvarati višak kroz dribling. Dok je u prvom poluvremenu imao samo 1/3 uspjela driblinga, Arsenal ga je u drugome dijelu imao 8/15. Tu se najviše istaknuo Jesus, pokazavši se kao prevaga u napadu s 3/3 uspjela driblinga, 4/4 osvojena duela, 7/8 točnih te dva ključna dodavanja. Na kraju je svojim sjajnim potezom asistirao Trossardu koji je postigao pogodak, pa su obojica pokazali da je Areta pogodio s njima.

Može li bez pogrešaka?

Do kraja susreta se utakmica otvorila, što je Arteta pokušao smiriti uvođenjem Thomasa Parteyja umjesto Havertza, ali na kraju su obje ekipe imale izglednu priliku za uzeti pobjedu u sudačkoj nadoknadi. Kingsley Coman je pogodio stativu, a Saka pao u kaznenom prostoru nakon kontakta s Manuelom Neuerom.

Kada se sve zbroji i oduzme, Arsenal je bio bolji. Nametnuo je svoj stil igre i kreirao više prilika, a Bayern je većinu susreta proveo braneći se u bloku 4-4-2 te Tuchel nije pokazao nikakve naznake Plana B, što je vidljivo i kroz zamjene; napravio je samo dvije zamijenivši oba krila, a jedna od njih je bila prisilna zbog Gnabryjeve ozljede.

Za ovu je Arsenalovu momčad Bayern bio svojevrsni test zrelosti i ne može se reći da ga je prošla.

Ova je ekipa je prilično mlada i nema nekakvog iskustva u samoj završnici Lige prvaka, a to najbolje oslikava to što u prvom sastavu od sinoć samo Havertz i Jorginho nisu prvi put startali u četvrtfinalu elitnog UEFA-ina natjecanja. Oba su Bayernova pogotka bili plod pogrešaka Arsenalovih obrambenih igrača, nedovoljno iskusnih na ovoj razini. Osim golova, tu je bila neshvatljiva pogreška u prvom dijelu, kad je ekipa bila loše postavljena kod tranzicije koju Sané nije završio udarcem, te Gabrielovo poprilično bizarno igranje rukom u drugom poluvremenu dok su on i David Raya izvodili gol-aut. Ovakve se pogreške Arsenalu u prvenstvu ne događaju.

Sada Arsenal idućeg tjedna mora pobijediti na Allianz Areni ako želi u polufinale. Ne budu li njegovi igrači ondje radili ovakve pogreške i ponove li dobre stvari koje su pokazali jučer, imat će velike šanse za prolaz.