Pravilnik upotrebi kolačića
Portal Telesport.hr unaprijedio je politiku privatnosti i korištenja takozvanih cookiesa, u skladu s novom europskom regulativom. Cookiese koristimo kako bismo mogli pružati našu online uslugu, analizirati korištenje sadržaja, nuditi oglašivačka rješenja, kao i za ostale funkcionalnosti koje ne bismo mogli pružati bez cookiesa. Daljnjim korištenjem ovog portala pristajete na korištenje cookiesa. Ovdje možete saznati više o zaštiti privatnosti i postavkama cookiesa

Barcelona je zagušena

El Clásico je još jednom pokazao ono što već otprije znamo

Zadnja izmjena: 2. ožujka 2020.

Nelson Falcão Rodrigues je bio brazilski pisac, dramaturg i scenarist koji je sa svojom Vjenčanicom promijenio kazališnu scenu po cijelom svijetu. Međutim, u Brazilu je Rodrigues poznat gotovo isključivo po nogometu.

Njegove nogometne kolumne su nevjerojatno precizno objašnjavale ono što se događa na terenu jer je u njima miješao svoju scenarističku maštovitost i opsesiju detaljima s dubokim razumijevanjem nogometa kao igre. Materiji je istovremeno pristupao filozofski kompleksno i laički jednostavno, rušio je dotad ustaljene odnose snaga i držao je prije svega do argumenata, ne do imena. U državi koja se vrti oko lopte, upravo je on svojim kolumnama i prijenosima na televiziji medijsko praćenje nogometa podigao na sasvim novu razinu i masama približio dubinsko razumijevanje tog sporta.

Najgore sljepilo u nogometu je vidjeti samo loptu, napisao je Rodrigues.

Upravo je to razlog zašto ova Barcelonane može”. Nije to problem Quiquea Setiéna, jednako kao što nije bio problem Ernesta Valverdea. Pisali smo o tome, ali moramo ponoviti jer to je ono što ograničava cijelu igru. Barcelona više u cijelom kadru naprosto nema igrača kao što je nekad bio Pedro Rodríguez, nema nekoga tko će raširiti teren i odigrati svoju ulogu bez lopte tako što će se zabiti iza zadnje linije obrane. Nekad bi dobio loptu u prostor koji je napao, ali nekad je taj njegov trk imao funkciju samo malo trznuti obranu kako bi stvorio Xaviju, Andrésu Iniesti ili Lionelu Messiju dodatnih par metara prostora koji su obično značili mat nekom drugom figurom. Pedro je bio ispušni ventil cijelog sustava, on je omogućavao da posjed ‘diše’ i da se motor koji je stvarao šanse ne zaguši.

Kad je Real podigao agresivnost i doveo utakmicu na frekvenciju na kojoj je želio igrati, to je bilo to — ionako zagušenu Barcelonu ugušio je do kraja

Real Madrid je pobijedio Barcelonu jer ovaj put nije imala nekoga takvoga, nije imala igrača koji će igrati bez lopte i na taj način kreirati za suigrače jer kreacija nije samo s loptom. Jer najgore je sljepilo vidjeti samo loptu.

U prvom poluvremenu, kad se malo ispuhao visoki pritisak kojim je Real Madrid počeo utakmicu, jednako kao što je Zinédine Zidane pripremio i utakmicu protiv Manchester Cityja, Barcelona je preuzela dominaciju utakmicom kontrolirajući posjed lopte. I nije to bila ni do kraja jalova premoć, imala je Barcelona dva zicera i nekoliko dobrih šansi upropaštenih krivom odlukom u zadnjem trenutku. Međutim, upravo je u igri u posjedu bio očit razlog zašto je Barcelona toliko daleko od kvalitetne igre.

Ni širine ni dubine

Barcelona je napunila sredinu terena osmoricom igrača, od kojih su svi statični i rezultat je bila neprepoznatljiva karikatura pozicijskog napada koji je nekad bio glavna karakteristika momčadi. Ako teren podijelimo po pet zona za Juego de Posición, onda je samo po jedan igrač u bočnim zonama terena, petorica igrača u istoj vertikalnoj zoni s loptom i nijedan veznjak nije u daljnjoj halfspace zoni.

Real se odlučio neutralizirati Messija kao nekoga tko može stvoriti nešto iz sistemskog ništavila ovakve igre kreirajući obrambeni trokut oko njega, a s obzirom na to da su to Casemiro i Sergio Ramos odradili zadatak gotovo savršeno, onda ni činjenica da je Barcelona imala još trojicu igrača između linija nije značila baš ništa.

Prvi razlog za to je taj što su dvojica od te trojice Frenkie de Jong i Arturo Vidal, koji svojim profilom ne odgovaraju zadacima koji su im postavljeni u toj zoni terena. De Jong je doveden da igra ono što je igrao u Ajaxu, da bude zadnji vezni koji će organizirati napade i iznositi loptu, a ne da bude visoka osmica i postavljen iznad Antoinea Griezmanna. Vidal u tako uskom prostoru ne može obraditi loptu u primanju, a općenito je sasvim drugačiji tip igrača koji svoju snagu pronalazi u energiji. Čovjek koji je kod Marcela Bielse u Čileu igrao libera kako bi iznio loptu ovdje se sakriva između linija. Dakle, dvije od tri međulinijske opcije su igrači koji se najbolje snalaze duboko u terenu.

Drugi razlog je taj što su konekcije igrača u veznoj liniji užasne. Sergio Busquets se niti ne nudi svojim stoperima jer zna kako Barcelona nema strukturu da preda loptu De Jongu ili Arthuru Melu kad je primi i zna da će tu teško napraviti višak kroz zonu koju drži Real Madrid. Bez pravog ritma u igri nema ni kvalitetnog ulaska u zadnju trećinu i iskorištavanja igrača između linija, pa makar pričali samo o Griezmannu kao jedinom igraču koji se tu prirodno snalazi.

Treći razlog je to što nema nikakve dinamike i svi gledaju samo loptu. Jednostavno, nedostaje igrač Pedrovih karakteristika. Nekad je taj treći napadač bio Thierry Henry ili David Villa, ali on je širio teren i na taj način razvlačio obranu, a onda napadao prostor iza leđa stopera kako bi kreirao dodatni prostor za suigrače. Ovdje naprosto nije bilo toga. Igrači u međuliniji se tu ne snalaze prirodno, nema dobrog protoka lopte kako bi lopta došla dovoljno blizu da netko napadne dubinu po instinktu traženja šanse za gol i Barcelona je ostajala bez dubine.

Jednostavno, nije bilo ispušnog ventila i dogodilo se potpuno zagušenje. Posjed se urušavao kad bi došao pred zadnju trećinu jer nije bilo ni širine ni dubine.

Zidane ciljao prostor

Jedini igrač koji odudara od ovoga je Jordi Alba. On je taj koji će napasti prostor bez lopte, on je taj koji drži širinu na lijevoj strani, ali istovremeno i pokušava napasti dubinu kako bi do kraja razvukao suparničku zadnju liniju. Već godinama je glavni mehanizam u Barceloninoj igri Messijevo proigravanje Albe dijagonalom iz desnog halfspacea i njegova povratna natrag u kazneni prostor.

Međutim, Zidane je to jako dobro znao.

Na desnu stranu terena je stavio sjajnog Federica Valverdea kako bi energijom odgovorio Albi i kako bi riješio probleme koje Alba donosi, a plan je bio iskoristiti prostor koji je Alba otvarao. Gadno je kad ti bek daje dubinu napadu, jer ostaje puno prostora iza njegovih leđa koji treba pokriti. Real Madrid je ciljao upravo taj prostor. S lijeve strane su bili Vinicius Júnior koji je tražio izolaciju za dribling i Marcelo koji se podizao visoko kako bi mu pomogao, a s desne strane je Isco pomagao Valverdeu i većinu svoje kombinatorike i ulazaka u zadnju trećinu terena je Real radio baš na toj strani. Kad je Real nakon 65. minute podigao agresivnost i doveo utakmicu na frekvenciju na kojoj je želio igrati, to je bilo to — ionako zagušenu Barcelonu ugušio je do kraja.

“Mislili smo da možemo doći ovdje do dobrog rezultata jer je Real u lošoj formi ušao u susret”, izjavio je Gerard Piqué nakon utakmice. “U prvom poluvremenu bila je to jedna od najgorih Realovih momčadi s kojima sam se susreo na Bernabeuu.“

El Clásico je bio sadržajan i zabavan za gledanje, ali ne nužno i taktički savršen, tako da je moguće da je Piqué u pravu za Real Madrid i prvo poluvrijeme. Međutim, ako je tako kako Piqué kaže i Real je svejedno pobijedio, što to onda govori o Barceloni i načinu na koji je ona igrala?

Ne propusti top članke