“Bit će ovo zanimljiva utakmica koja će nam odgovoriti na pitanje gdje se trenutno nalazimo”, rekao je Barcelonin trener Ronald Koeman na presici prije ogleda s Bayernom. Naravno, već i prije samog početka utakmice, pobjednik susreta se znao; jedino pitanje koje je zapravo trebalo odgovor bilo je ono koliko će golova Bayern utrpati Barceloni za savršen ulazak u novu sezonu Lige prvaka, sezonu koja će, čini se, Kataloncima donijeti napretek starih i bolnih uspomena.
Ovo možda jest neka nova Barça, ali muče je isti problemi kao i već godinama unatrag.
Koeman je sinoć na domaćem terenu odlučio izvesti ekipu koja je imala samo jedan jedini zadatak: ne nužno pobijediti, nego samo izbjeći novi debakl. Nizozemski je strateg ekipu postavio u sustav 3-5-2 i to je vrlo vjerojatno bilo ono što ju je pokopalo prije nego što je uopće istrčali na teren. Naravno, ima tu i nešto logike. Uz trojicu stopera u zadnjoj liniji, Koeman je pokušao pokriti leđa bočnim igračima i osigurati da ih Bayern nikad ne uspije izolirati u tranziciji ili tijekom promjene strana. U tom pogledu možemo shvatiti njegovo razmišljanje, jer ostaviti Sergija Roberta jedan-na-jedan protiv Leroyja Sanéa ili Alphonsa Daviesa bilo bi pogubno u svakom pogledu.
No, problem je u tome što je formacija 3-5-2 ovisna o kvaliteti svojih bočnih igrača u fazi napada. Struktura se temelji na brzim i vertikalnim kombinacijama koje se pretvaraju u tranzicije i na taj način se suparnika vrlo direktnim posjedom lovi na krivoj nozi. U teoriji, to je možda i bio dobar plan protiv Bayerna Juliana Nagelsmanna, ali uzevši u obzir to da Barcelona nema adekvatne profile igrača kako bi taj sistem upalio, Koeman je zapravo sam sebi pucao u nogu. U 3-5-2 se širina ekipe temelji na onome što može dobiti od wingbackova, ta dvojica igrača na bokovima ispred zadnje linije imaju zadatak prodirati u suparničku polovicu i onda kombinirati ulaskom u zadnju trećinu. Na Barceloninu žalost, u početnoj postavi samo je Jordi Alba bio tip igrača kojemu takva uloga paše.
Rezultat 0-3 možda daje nerealnu sliku Bayernove dominacije. Nagelsmannova je momčad potpuno kontrolirala susret i moglo je završiti mnogo gore po domaće
S druge strane terena našao se Sergi Roberto, a on, bez obzira na kvalitete koje posjeduje, jednostavno nije bio dobar izbor. Naravno, moramo to staviti u kontekst i reći da su ozljede potpuno opustošile Barcelonu i Koeman nije imao previše izbora. No, ono na što je mogao utjecati bio je sam pristup utakmici. Postavivši Roberta desno i Albu lijevo Barceloni je dao samo jedan ispušni ventil protiv Bayernove izrazito visoke linije.
Roberto je tip igrača koji može prodirati prema naprijed, ali on to čini gotovo isključivo u posjedu lopte, ne i bez nje. Ukratko, to je značilo da je Koeman 3-5-2 odabrao vjerojatno samo zbog obrambene čvrstoće koju mu taj sustav nudi. Prisustvo Ronalda Araúja iza Roberta trebala je ekipi dati malo sigurnosti i u posjedu i bez njega, ali čak i uz odličnu utakmicu mladog Urugvajca, Barcelona nije dugo izdržala Bayernove udarce.
Bez rješenja u napadu
Bavarci su bez lopte izašli u jako visok i agresivan presing, što je bila potpuno očekivana odluka s njihove strane. No, pomalo smiješno i nedopustivo je to da je tako agresivan pristup za njih došao bez trunke rizika. Njihov zadnji red dizao se gotovo do polovice igrališta i to bez imalo straha, upravo zbog toga što Barcelona nije imala nikoga osim Albe tko može napadati taj prostor iza leđa Bayernovih igrača.
Barcelona se čak relativno uspješno rješavala Bayernova presinga, ali to je također zbog toga što su gosti to dijelom i dopuštali. Često bi Benjamin Pavard kasnio u presingu na Albu, što bi omogućavalo hitronogom Španjolcu da primi loptu. No, kao što to možemo vidjeti na slici, Alba je to činio gotovo isključivo duboko na svojoj polovici igrališta.
Katalonci su u prvoj fazi izgradnje napada dobro stvarali prednost i brojčanu nadmoć, ali to su često činili upravo preko Albe na toj lijevoj strani terena. A ako je Alba tako duboko, tko onda može biti ispušni ventil za tranzicijske napade? Bayern je eliminirao tu prijetnju tako što je Barcelonina lijevog beka prisilio da bude jako uključen u izgradnju napada u prvoj fazi igre. Naravno, to je oslobodilo Roberta s druge strane, ali čak i kada je bio potpuno slobodan, on jednostavno nije predstavljao nikakvu prijetnju Bayernovoj obrani. Barcelona ga je nekoliko puta tražila dugim loptama ili malo bržim kraćim kombinacijma, ali čak i kada je imao prednost nad Daviesom, mladi Kanađanin bi ga vrlo lako sustigao i uzeo pobjedu u tom duelu.
Druga opcija koju su Katalonci imali bile su duge lopte na novopridošlog Luuka de Jonga. Uz njegovu visinu bilo je jasno da će ekipi služiti kao target man i evenutualno joj dati novu dimenziju u napadima iz prekida ili preko ubačaja s bokova. No, Nizozemac je suviše spor i slabo pokretljiv da bi bio efikasna Barcelonina špica i čak kada bi pokušao napadati prostor iz leđa Bayernovih igrača, bavarska bi obrana to lako ugasila.
Tu je također postajala i ruta dugom loptom od Marc-Andréa ter Stegena direktno do De Jonga u napadu, te bi onda ovaj spuštao ta dodavanja za svoje suigrače. No, ponovno je tu bio onaj isti problem. Čak i kada bi se ta sekvenca odigrala upravo onako kako ju je Koeman zamislio, na krilima nije bilo nikoga tko bi napadao taj prostor i utrčavao prema zadnjoj trećini i šesnaestercu. Dovoljno govori činjenica da je Barcelona na kraju večeri upisala mizernih 0,2 očekivana gola (xG) te da je prvo poluvrijeme završila s dva upućena udarca, niti jednim unutar okvira gola.
Lak posao za Bayern
Na kraju rezultat 0-3 možda daje nerealnu sliku Bayernove dominacije. Nagelsmannova je momčad potpuno kontrolirala susret i moglo je završiti mnogo gore po domaće.
To je možda i ono najstrašnije u vezi ovog Bayerna.
Ono što smo vidjeli protiv Barcelone bilo je daleko od njegovih krajnjih mogućnosti i sinoć je očito igrao protiv suparnika koji nije ni blizu njegove razine. Naravno, tu se nešto pitala i sama Barcelona koja si je nekoordiniranom strukturom bez posjeda u potpunosti zapečatila sudbinu. Morali su domaći barem pokušati s visokim presingom, jer duboki blok je u potpunosti eliminirao njihov ofenzivni potencijal. No, visoki presing je također nešto što Barcelona ne radi dovoljno dobro jer ostavlja previše prostora između linija i ne pritišće u dovoljno kompaktnoj strukturi. Često vidimo kako se otvaraju ogromne rupe između napadačke i vezne linije, a Bayern je izrazito izdrilana ekipa u izgradnji napada iz zadnje linije. Bavarci su lako parali Barceloninu strukturu, a golovi su ubrzo postali formalnost i samo pitanje vremena.
Nakon što su gosti pobjedu potvrdili drugim i trećim pogotkom, Barcelona je na teren uvela i ostatak mladog kadra. Tako su redom zaigrali i Gavi, Alejandro Baldé, Yusuf Demir i Óscar Mingueza. Ako je bilo pozitivnih stvari koje može izvući iz ovog glatkog poraza, onda je to činjenica da je tek tada zaigrala nogomet koji je sličio nečemu. Naravno, prave prilike nisu došle i Bayern je relativno lagano dovršio posao, ali tih posljednjih 15-ak minuta pokazalo je da za Barcelonu možda čak i postoji neka budućnost.
S povratkom Ansua Fatija, ekipa bi kroz nekoliko godina mogla ponovno početi sanjati o pravim uspjesima. Ali što do tada?
