Pravilnik upotrebi kolačića
Portal Telesport.hr unaprijedio je politiku privatnosti i korištenja takozvanih cookiesa, u skladu s novom europskom regulativom. Cookiese koristimo kako bismo mogli pružati našu online uslugu, analizirati korištenje sadržaja, nuditi oglašivačka rješenja, kao i za ostale funkcionalnosti koje ne bismo mogli pružati bez cookiesa. Daljnjim korištenjem ovog portala pristajete na korištenje cookiesa. Ovdje možete saznati više o zaštiti privatnosti i postavkama cookiesa

Batinanje u Litvi

Ova Hrvatska je loša, loše posložena i muka ju je gledati

Zadnja izmjena: 3. prosinca 2018. Foto: fiba.basketball

Ako smo prije par mjeseci poraz od Litve u Osijeku nazvali pljuskom, onda je ovo jučer  u Vilniusu bilo ozbiljno batinanje. Obje momčadi bile su u slabijim sastavima u odnosu na rujan, ali je ovaj put individualna kvaliteta bila na strani Litavaca. Kada se tome pribroji da je Dainius Adomaitis održao školu košarke Draženu Anzuloviću, dobije se hrvatski debakl. Konačnih -17 čak i pristojno izgleda, što možemo zahvaliti milosti domaćih jer su popustili gas kod +24.

Anzulović je otvorio s istom petorkom (Martin Junaković–Luka Babić–Marin Rozić–Hrvoje Perić–Miro Bilan) kao i u Osijeku, očekujući sličnu reakciju kao u petak, kada se krenulo uraganski. Možda se nadao da se Litavci, koji su već osigurali put u Kinu, neće zamarati sitnicama poput skautiranja. Međutim, vrag nikada ne spava — izgleda da je netko iz tabora domaćina ipak bio radišan i pogledao snimku pa dojavio Adomaitisu pogreške koje su radili Mađari.

I gle čuda, ovaj je našao protulijek — fokus obrane stavljen je na Bilana. Njega je čuvao Martinas Geben, koji je — kao i Martynas Echodas, koji je kasnije ušao na njegovu poziciju — mladi centar iz litavske lige. Bilan je nedvojbeno kvalitetniji igrač od obojice, ali oni nisu ostavljeni da se obračunavaju s njim jedan-na-jedan. Njihova je uloga bila hrvati se s njim i izgurati ga što više od koša prije prijema lopte, a kada bi je se konačno dočepao, u pomoć je stizao dio suigrača.

Dakle, glavna hrvatska akcija, na osnovu koje je pobijeđena Mađarska, bila je osuđena na propast. Ipak je bilo fascinantno gledati s kojom se upornošću i šeprtljavošću ona pokušavala na silu izvesti.

Velik broj lopti uopće nije došao do Bilana zato što su mu ih vanjski igrači dobacivali kao psu na livadi. Kad bi je šibenski centar ipak primio i potom, nakon pokušaja udvajanja, vratio vani na perimetar, ili bi uslijedio promašaj ili, još gore, odgoda šuta. Nakon odgode bi se dogodio neki panični izbačaj sa sirenom koji bi uhvatio ostatak igrača u lošem položaju za povratak u obranu. Tako su domaćini postigli značajan broj poena iz kontranapada (ukupno 13 u cijeloj utakmici), a k tome još na jeftin način teretili suparnike osobnim greškama (par puta i nesportskim).

Lažna nada

Već je nakon par minuta bilo uočljivo da je Perić slaba točka u hrvatskoj koncepciji. Da Bilan malo prodiše, bilo je potrebno na poziciju 4 ubaciti Tomislava Zubčića kojem je trica jako oružje, dok ih Perić uopće ni ne pokušava šutirati (u pet kvalifikacijskih utakmica šut za tri 1/3, posljednju je šutnuo u veljači), na što je litavski stožer i računao. Ta zamjena se dogodila pomalo zakašnjelo, tek u sedmoj minuti na -9. Pri kraju prve četvrtine u postavu su na vanjske pozicije stavljeni Babić, Jakov Mustapić i Domagoj Bošnjak, što je, kakva je da je, najbolja šuterska postava Hrvatske. To je obećavalo neki pomak, ali je nakon stanke između četvrtina umjesto Bilana ušao Karlo Žganec.

Litavci su stvarno dobro odradili domaću zadaću. Najednom se obrana promijenila — Žganec je dobio prostora koliko mu srce zaželi i, umjesto na reket, pazilo se da netko od šutera ne krene u seriju; konkretno, Bošnjak koji je ponovo stavio prvi otvoreni šut. Kada je nakon pet minuta opet ušao Bilan, niti pola minute kasnije u reketu mu se pridružuje Perić. Nikako na zelenu granu! Srećom, Dubrovčanin je u minuti skupio dva prekršaja i vratio se na klupu, a novim ulaskom Zubčića Hrvatska je konačno dobila idealnu postavu. U isto vrijeme se pokušalo sa zonskom obranom, koja je, ako zanemarimo početne poteškoće kod obrambenog skoka, dala ploda jer Litva nije bila šuterski raspoložena (trica 6/22). U napadu je konačno proradio Bilan, a proradio je i Zubčić pa Hrvatska do kraja četvrtine radi seriju 10:3 te na odmor ide samo s četiri poena zaostatka.

U nastavak kreće gotovo ista petorka (Rozić umjesto Babića) koja je kreirala povratak, stoga vrlo brzo dolazi do izjednačenja. U tom se trenutku iz par razloga činilo da je moguć potpuni obrat. U prvom je dijelu Litva do većine svojih poena dolazila ili putem napada na nepostavljenu obranu ili zbog katastrofalne obrane bekova jedan-na-jedan, uglavnom Junakovića kojeg je isprobijao Mantas Kalnietis. Kada su gosti počeli bolje selekcionirati šut, uskratili su Litvi kontre, a Mustapić se pokazao kao tvrđi zalogaj za Kalnietisa na oba kraja terena, stoga su domaći upali u probleme. Riješili su ih primijenivši recept iz Osijeka.

Hrvatskoj nasušno treba čovjek s vizijom, netko tko će znati sastaviti i utrenirati momčad koja će igrati gledljivu košarku

“Nismo baš bili fokusirani u prvom dijelu. Na poluvremenu nas je Adomaitis postrojio i rekao da se držimo dogovorenog plana”, izjavio je Renaldas Seibutis nakon utakmice. Kao što su u rujnu izneredili Ivicu Zupca i Antu Tonija Žižića pick igrom, bilo je vrijeme da isto pokušaju i sada. Bilan je još donekle uspio zadržati nalet, ali kada je Zula u reketu upario Perića i Žganca, nastala je katastrofa. Na preuzimanjima je nastajala potpuna zbunjoza, razgoropadio se Echodas i Litavci u dvije i pol minute rade seriju 9:0 za +16. To je bio kraj, nominalno najjača postava više nije imala snage za novi povratak.

Nelogična selekcija

Najodgovorniji za ovakav rasplet je izbornik. Ova momčad naprosto nije imala širinu za pobjedu u Vilniusu. Nije imao alternativu za Bilana na petici, a Ivan Buva igra sjajno u Turskoj. Na četvorci nije zvao Željka Šakića, koji bi došao idealno u trenucima kad suparnik učini Perića praktički beskorisnim. Na trici je gurao veterana Rozića, koji je svoju rolu odradio korektno, ali problem je što klupu grije Luka Božić, koji je u posljednjih mjesec i pol triput bio MVP kola ABA lige (a usto u izravnom okršaju uništio Rozića u Draženovu domu). To može opravdati time što Božić ne donosi šut za tri, ali ako je već išao sastaviti momčad bez šutera, gdje je onda od svih to išao zamjeriti čovjeku koji može ubaciti 10-15 koševa na čistu snagu i talent.

Nadalje, u kadru je previše obrambenih specijalaca koji su u isto vrijeme hendikep za napad, a bome i nisu baš toliko dobri u obrani. Bolji od svih pozvanih je Ivan Ramljak, inače standardni reprezentativac koji nije pozvan baš sad kad je ušao u odličnu formu u Cedevitinu dresu, a zvalo ga dok je grijao klupu i bio poluozlijeđen. Najveći Anzulovićev gaf je što je zbog bolesti Mate Kalajžića ostao samo na jednom pravom razigravaču. Kada je otkazao Toni Katić, nije htio nikome poslati naknadni poziv, premda mu se nudio Roko Leni Ukić, a Paolo Marinelli ima odličnu sezonu u abaligašu Krki. Tu je i Karlo Uljarević, koji ima svoju ulogu u Ciboni, a u reprezentaciji je već odigrao odlično prošle veljače. Ne smije se zaboraviti ni Dominika Mavru, koji kruh zarađuje upravo u Litvi, gdje igra solidno za Lietkabelis.

Tako je sve ostalo na Junakoviću, koji je ovaj put izgorio. Nakon što se u ovom FIBA-inom prozoru pokazao široj publici, možda dobije koju ponudu od nekog mađarskog kluba, ali onima iz Litve neka se ne nada. Šalu na stranu, unatoč lošoj i nervoznoj predstavi, Martin je pokazao da ima karizmu i hrabrost za dirigirati igrom reprezentacije. Problem je, pak, što je dečko koji igra Hrvatsku ligu odjednom doživio golemi kvalitativni skok, stoga je normalno da je udario u zid. Isključen je nakon što je dobio drugu nesportsku, a jedna od rijetkih simpatičnih scena iz prošle večeri nastala je dok su ga sa smiješkom pozdravljali litavski igrači kad je bio primoran napustiti dvoranu.

Što bismo, uopće, na SP-u?

Sve u svemu, dojam iz Vilniusa je užasan. Litavci su dominirali u svakom statističkom segmentu (skokovi 36:29, asistencije 21:10, ukradene lopte 10:7, poeni iz reketa 36:30, poeni s klupe 39:33, poeni iz drugog napada 14:8), a najporazniji podatak je da su hrvatski košarkaši šutirali tricu 2/20 odnosno mizernih 10 posto, što je u današnje doba nečuveno. Da sve bude gore, Poljska je pobijedila Italiju, stoga će za prolaz na Svjetsko prvenstvo Hrvatska morati pobijediti u obje preostale utakmice i moliti se za pobjedu Nizozemske u Poljskoj.

Međutim, ako izbornik ostane Dražen Anzulović, teško da ćemo brinuti o tome. Nakon obećavajućeg starta u Italiji i Rumunjskoj, Zula je povezao niz kiksova i kompromitirao svoj položaj. S ovakvom igrom i, još važnije, selekcijom, Hrvatska ne može pobijediti reprezentaciju ranga Poljske s više od pet razlike, pogotovo sada kad ju je pojačao Maciej Lampe.

Sve i da je nekom srećom pobijedi i potom nas počaste Nizozemci, upitajte se što bi takva Hrvatska radila na Svjetskom prvenstvu, makar i s NBA igračima? Vjerojatno opet ispala u prvoj eliminacijskoj utakmici. Hrvatskoj nasušno treba čovjek s vizijom, netko tko će znati sastaviti i utrenirati momčad koja će igrati gledljivu košarku. Ovo jučer, pa i ono u četvrtak, bilo je muka za gledati.

Ne propusti top članke