Kada je Roberto Di Matteo 2012. osvojio Ligu prvaka s Chelseajem, iza njega je na klupi kao pomoćni trener sjedio Steve Holland.
“Bila je to večer s najboljom atmosferom u mojih osam godina u Chelseaju“, opisao je Holland za The Coaches’ Voice uzvratnu utakmicu protiv Napolija u osmini finala koju je označio kao ključnu na putu do trofeja. “Igrači su bili nevjerojatni. Mnogo njih je pokušavalo godinama osvojiti Ligu prvaka kao neki sveti gral i, iskreno, vrijeme je isticalo. Kada je Branislav Ivanović zabio za 4:1 u produžecima, gol koji nas je odveo dalje, mogu reći da smo u tom trenutku počeli dobivati osjećaj — prvi put zapravo, poslije svih nesretnih ispadanja prethodnih godina — da napokon dolazi naš red da nas poprati sreća i da smo dovoljno moćni da odemo do kraja.“
Bayern je ranije ove sezone bio u sličnoj situaciji kao Chelsea onda kada je osvojio Ligu prvaka. Niko Kovač je imao problem sa svlačionicom kao i André Villas-Boas, nedostajalo je međusobnog shvaćanja i poštovanja, a stvari su postale neizdržive do te mjere da je Kovač morao otići. Hans-Dieter Flick je bio u sličnoj situaciji kao Di Matteo. Sličnoj, jer obojica su bila zamišljena kao privremena rješenja i obojicu je poljubio rezultat do te mjere da su ih morali ostaviti na klupi.
Razlika je u tome što je Flick uz rezultate stvorio i igru. Flick je preporodio Bayern, on upravlja strojem koji juri i nemilosrdno gazi sve što mu se nađe na putu. Njegov Bayern je ekipa koja ima najviše postignutih golova i progresivnih dodavanja po utakmici jer Flickov Bayern je jako sličan onome Juppa Heynckesa — igra se okomito i cilj je do gola doći što je prije moguće, najčešće koristeći krila i bekove, a ponovo je procvjetao Thomas Müller kao tumač prostora.
Bayern je najranjiviji upravo ondje gdje je PSG najjači
Međutim, ono gdje je Flick najviše promijenio stvari u odnosu na Kovača je faza obrane. Pod bivšim hrvatskim izbornikom je Bayern bio na putu da bude ekipa s najnižim prosjekom oduzetih lopti po utakmici u ligama Petice. Momčad je bila nedovoljno agresivna i čekala je da suparnik dođe njoj, a Flick je to okrenuo. Podigao je zadnju liniju za dobrih 20-ak metara, zgusnuo je linije i poslao je momčad u lov. Rezultat takve promjene paradigme je činjenica da u ligama Petice nema momčadi koja je uspješnija u presingu od Bayerna.
Najbolje se to vidjelo protiv Barcelone kada je Marc-André ter Stegen izgubio nekoliko lopti. U suštini, on je te lopte uglavnom dodao tamo gdje je trebalo, ali na njih su prije njegovih suigrača stigli Bayernovi igrači i pretvorili ih u okomita dodavanja kojima su odmah ulazili u šanse, jer Bayern je danas momčad koja ima jasan identitet igre. Flick je stvorio momčad koja ima nevjerojatne momčadske principe i u napadu i u obrani, tako da igra najbolji nogomet u Europi.
Bayernova snaga i šansa za PSG
Paris Saint-Germain nije takav. On nema igru, barem ne onu kvalitetu momčadske igre kakvu ima Bayern, ali je preživio svoj ‘Napoli’ i to znači jako puno. Za PSG je prekretnica bila domaća utakmica osmine finala protiv Borussije Dortmund. Parižani su tu prvi put pokazali da im je ipak stalo, zaigrali su kao momčad i osjetili su da je njihov red da ih poprati sreća, baš kao što se dogodilo protiv Atalante kad su zadnjih 30 minuta lomili utakmicu sigurni u vlastitu kvalitetu bez imalo paničarenja, iako su imali negativan rezultat.
Upravo to im je glavna šansa.
Flickova momčad je savršena gotovo u svakom dijelu igre. PSG nije savršen i nije ni blizu uigran kao što je to Bayern, ali toga je Thomas Tuchel sasvim svjestan, baš kao i svi njegovi igrači. Međutim, upravo to što su svjesni da nisu spremni kao Bayern, kontekst koji njima odgovara je taj da čekaju svoju priliku jer su apsolutno sigurni u vlastitu kvalitetu.
Kad se pogledaju brojke koje ostvaruju u domaćem prvenstvu, onda možemo vidjeti da je PSG jedna od najlošijih momčadi u izgradnji igre u cijeloj Europi. Tuchelova momčad ima loptu, u kategoriji posjeda lopte je jedna od najboljih u Europi i sasvim je usporediva s Bayernom. Međutim, ona s tom loptom ne ide nikamo. Po pitanju dodira s loptom u zadnjoj trećini terena, driblinga i progresivnih dodavanja PSG ostvaruje tek prosječne brojke u usporedbi sa svim ostalim klubovima iz liga Petice.
Tu, naravno, moramo uzeti u obzir kontekst. Ako PSG ima jedan od najvećih postotaka posjeda lopte — osjetno veći nego Southampton ili Levante koji su negdje prosječni — a u zadnju trećinu ulazi otprilike jednako puta kao i oni koji imaju puno manje prilika za to, onda je jasno da PSG pokazuje probleme u izgradnji napada u prve dvije faze, da to radi sporije, aljkavije i lošije od prosjeka. Međutim, kad loptu već nekako dovuku u zadnju trećinu više nema problema, ondje imaju dovoljno individualne kvalitete da iskoriste svaku loptu koju dobiju.
Očigledna prilika da manifestiraju tu kvalitetu u finalu će im biti prostor koji se javlja iza zadnje linije zbog stopera koji su srce Bayernove igre i njegova najveća slabost, kako bi ondje oslobodili svoju najveću snagu — individualni potencijal koji nose Neymar, Kylian Mbappé i Ángel Di María. Bayern je najranjiviji upravo ondje gdje je PSG najjači i to je ono što je očito, ono što morate ispratiti jer će se tu odlučivati o pobjedniku.
Vraćaju se Verratti i Gueye?
Ono manje očito su bočne pozicije. U Portugalu je desnog beka u Tuchelovoj postavci igrao Thilo Kehrer, čovjek koji je u karijeri odigrao 131 utakmicu kao stoper i 26 kao desni bočni. To znači da PSG s desne strane napada nema realnu opasnost s bočne pozicije i, još važnije, to znači da će Bayern — s obzirom na to da Kehrer nije tehnički superioran igrač — imati dobru situaciju u zatvaranju presinga jer zna gdje PSG neće krenuti. Kad znate gdje neće krenuti, onda se možete fokusirati na druge dijelove terena i u njima napraviti još jači pritisak, a ako PSG slučajno i krene desno, onda će biti prilično lagano staviti Kehrera pod pritisak i oduzimati mu lopte u opasnom dijelu terena.
Isto tako, bit će zanimljivo vidjeti kako će Tuchel složiti veznu liniju i hoće li vjerovati da su se Marco Verratti i Idrissa Gueye dovoljno oporavili da bi ušli u prvu postavu. Leandro Paredes je odigrao sjajnu utakmicu protiv RB Leipziga i PSG je imao velike koristi od njega, premda će ovaj put protiv sebe u veznoj liniji imati Leona Goretzku koji je nevjerojatno moćan u duelu i može raditi pritisak na njega, ali i Thiaga Alcântaru — na njega će Paredes morati stavljati pritisak kako ne bi imao previše mjesta za dijagonale prema bočnim igračima za koje je teško očekivati da će ih Neymar i Mbappé disciplinirano pratiti duboko u vlastitu polovicu.
“Nogomet nije uvijek prekrasan”, sjetio se Holland što je sve morao proći kako bi napokon osvojio trofej Lige prvaka. “Postoje ti neki gadni trenuci i vaša sposobnost da se nosite s takvim trenucima na kraju postane odlučujuća za rezultat.“
Slično će biti i ovaj put. Susreću se dvije sjajne momčadi, ali momčadi koje su toliko različite po pitanju toga kako dolaze do rezultata da će jedna drugoj sigurno stvoriti teške trenutke. Ona koja pokaže više sposobnosti da se nosi s takvim trenucima otići će doma kao osvajač Lige prvaka.
