Prije dva dana Oliver Kahn je praktički objavio oglas za posao.
“Gotova su vremena u kojima je za Bayern bilo dovoljno pobijediti i okititi se titulom prvaka. Nogomet je evoluirao u spektakl“, objasnio je u intervjuu za Bild poziciju kluba Kahn, koji sjedi u Bayernovu Upravnom odboru. “Navijači koji danas dođu na stadion žele vidjeti atraktivnu utakmicu. To je filozofija FC Bayerna! Dominantan, atraktivan i napadački nogomet koji će ljudi prepoznavati s aspekta tehničke potkovanosti i brzine koju nemaju priliku vidjeti u drugim klubovima. Očekivanja takvih kvaliteta su postavljena i za trenera koji također mora igrati takav stil nogometa jer želite trenera koji može oblikovati eru. Ako pogledate današnju generaciju igrača, vidjet ćete nešto važno u vremenima krize: igrači su rijetko sposobni uzeti stvari u svoje ruke i izvući se iz rupe. Danas očekuju da im trener da vrlo, vrlo jasne upute, očekuju da im pruži sustav koji diktira kako će igrati nogomet.”
Hans-Dieter Flick je u suštini isporučio veći dio onoga o čemu je Kahn pričao. Bayern je bio bolji, napadao je i na kraju je razbio Borussiju Dortmund 4:0, a dominacija se najbolje vidjela u udarcima: Bayern je pucao 18 puta, a Borussia je uspjela uputiti samo dva udarca, od kojih nijedan nije išao unutar okvira gola.
Pitanje koje se nameće jest — što je Flick promijenio u odnosu na mandat Nike Kovača? I što se to točno dogodilo u tjedan dana da se došlo do ovoga u odnosu na utakmicu s Eintrachtom u kojoj se Bayern osramotio?
Čini da je Flick spreman staviti dodatni naglasak na senatore kao što je Müller i na taj način dobiti stabilnost u svlačionici koja će se onda odraziti na terenu
Kao ključna stvar zbog koje je Flick ograničio Borussiju na nula udaraca unutar okvira gola ističe se to da je povukao Davida Alabu na mjesto stopera, lijevog beka je odigrao Alphonso Davies koji je doveden kao krilo, a Joshua Kimmich je premješten u vezni red zbog svojih tehničkih kvaliteta u organizaciji napada. Mnoge je to podsjetilo na mandat Pepa Guardiole u kojem je Alaba također igrao stopera uz Javija Martíneza, a Philipp Lahm je s beka ulazio u sredinu terena kako bi pomagao u gradnji napada. Međutim, to i nije neka pretjerana novost jer istu stvar je napravio i Kovač protiv Eintrachta — i njemu je Alaba igrao stopera, Kimmich veznjaka, a Davies beka.
Uostalom, Flick je bio dio Kovačeva stručnog stožera i sve strateške odluke su donosili zajedno. Možda nije svaki Flickov prijedlog bio uvažen, ali nema nikakvog temelja očekivati da će on napraviti drastične promjene u stilu igre. Zapravo, promijenio je vrlo malo u odnosu na Kovača.
Bezidejna Borussia
Zadnja linija je povučena desetak metara unatrag i tim spuštanjem Flick je dobio dozu sigurnosti protiv suparničkih kontranapada. Isto tako, Thiago Alcântara i Philippe Coutinho su ostali na klupi. Time je Bayern dobio vezni red koji je radnički, puno trke i duela što je osnova za agresivnost i nešto veći intenzitet presinga nego kod Kovača.
Međutim, tu postoji paradoks.
Bayernova prednja linija zatvara presing zamku uz aut liniju. Serge Gnabry je agresivan prema beku s loptom, Robert Lewandowski je blizu i odrađuje svoj dio posla, Thomas Müller i Kingsley Coman sužavaju prostor i održavaju liniju s Gnabryjem. Leon Goretzka iz veznog iskače u neposrednu blizinu lopte kako bi stavio dodatni pritisak na ciljanu zonu i markirao zadnjeg veznog, a Kimmich ostaje kao korektor prve linije presinga. I koliko god Bayern dobro i disciplinirano odradio presing, toliko se nameće jasan problem.
Jedan od osnovnih preduvjeta presinga je kompaktnost. Bayern ovdje ima jako dobru horizontalnu kompaktnost i stvara situaciju tri-na-tri unutar 10 kvadratnih metara, uz još tri igrača u neposrednoj blizini lopte. Međutim, s obzirom da je zadnja linija nisko, Bayernu nedostaje vertikalna kompaktnost i tu je paradoks. Jednostavnije rečeno, otvara se ogroman krater iza Kimmichovih leđa koji obrana ne može zatvoriti jer je predaleko.
Činjenica da Borussia nije mogla iskoristiti stanje u kojem su igrači u žutome iza linije presinga imali po pet ili šest igrača i gotovo cijeli teren najbolje govori o kvaliteti njihove igre. Koliko god prva linija presinga bila dobra, Borussia je u suštini bila bezidejna, neinspirirana i vrlo loša. Zapravo, o kvaliteti njihove igre najbolje govori činjenica da je kod prvog gola Lewandowski ostao sam na pet metara usprkos činjenici da je Borussia imala čak sedmoricu igrača u kaznenom prostoru. I usprkos sedmorici, Lewandowski — čovjek koji je zabio već 17 golova BVB-u i koji je zabio u svakoj bundesligaškoj utakmici ove sezone — uspije nekako ostati sam.
Lucien Favre treba se zamisliti oko toga, jer su takva izdanja postala pravilo. Prije ovih 4:0 prošlo ligaško gostovanje u Münchenu je završilo s 5:0, prije njega 6:0, prije toga 4:1, a još prije toga 5:1. U zadnjih pet ligaških gostovanja na Allianz Areni Borussia je primila 24 gola i zabila samo jedan. I koliko god Bayern trošio više love i imao jaču momčad, to je malo pretjerano.
Flick ima ideju, ali nema šanse
Dakle, koliko god Flickovih 4:0 bilo impresivno, toliko mu neće pomoći u kandidaturi za trenersko mjesto. Isporučio je dominantan, atraktivan i napadački nogomet protiv Borussije što su šefovi tražili, ali takve rezultate je imao i Kovač, pa i Jupp Heynckes i Carlo Ancelotti prije njega.
Međutim, ono što ide u Flickovu korist je činjenica da je probudio Thomasa Müllera.
Kad su novinari jednom pitali Louisa van Gaala da im otkrije sastav, on im je poručio da zapišu Müllera jer on je siguran, a za ostale će im još javiti. Kovač i Müller se nikad nisu do kraja razumjeli, bez obzira što je ovaj odradio 60 utakmica te imao 11 golova i 22 asistencije, što je prilično impresivna statistika. Međutim, gol ili asistencija svakih 120 minuta ipak je manje nego što je imao kod Heynckesa (gol ili asistencija svakih 98 minuta), Guardiole (gol ili asist svakih 88 minuta) i Van Gaala (svakih 110 minuta). Lošiji je bio samo kod Ancelottija, u čijem je mandatu zabijao ili asistirao svakih 130 minuta, ali od same statistike je važnija činjenica da kod Ancelottija i Kovača nije imao status u hijerarhiji na terenu; bio je pomoćna radna snaga i gubio je važnost.
Daleko najveća razlika Bayerna prije i poslije Kovača je u tome što Hansi Flick ima ideju kako dobiti najbolje od Müllera. Stavio ga je u glavnu ulogu, instalirao ga je iza Lewandowskog gdje se osjeća najugodnije, a od njega je tražio da prostor oslobađa kretanjem bez lopte i da duplim pasovima i odigravanjima iz prve otvara krila. Ponovo je bio Der Raumdeuter i, iako je imao 0/1 uspjelih driblinga, uspješno je stvarao višak u zadnjoj trećini.
Upravo to je ono što Herr Flick može iskoristiti kao svoju prednost. Igra se ne razlikuje drastično od Kovačeva stila. Presing je nešto agresivniji, ali mali uzorak sakriva činjenicu da držanje zadnje linije onoliko nisko nije dugoročno održiv koncept, fokus je nešto više na krilima, ali to Flickov Bayern je otprilike sličan Kovačevu. Glavna razlika je u tome što se čini da je Flick spreman staviti dodatni naglasak na senatore kao što je Müller i na taj način dobiti stabilnost u svlačionici koja će se onda odraziti na terenu.
U prijelaznom razdoblju to je sasvim dobra ideja. No, gledano dugoročno, Flick nema nikakve šanse jer Kahn je postavio sasvim drugačije kriterije za izbor novog trenera.
