Pravilnik upotrebi kolačića
Portal Telesport.hr unaprijedio je politiku privatnosti i korištenja takozvanih cookiesa, u skladu s novom europskom regulativom. Cookiese koristimo kako bismo mogli pružati našu online uslugu, analizirati korištenje sadržaja, nuditi oglašivačka rješenja, kao i za ostale funkcionalnosti koje ne bismo mogli pružati bez cookiesa. Daljnjim korištenjem ovog portala pristajete na korištenje cookiesa. Ovdje možete saznati više o zaštiti privatnosti i postavkama cookiesa

Bayernov show, Chelseajeva patnja

Kako su Bavarci srušili Bridge

Zadnja izmjena: 26. veljače 2020.

Samouvjerenošću karakterističnom za čovjeka koji ima spremno rješenje, Bayernov predsjednik Karl-Heinz Rummenigge turbulentnu sezonu koju proživljaju u Münchenu pripisuje raskidu s nogometnim vrijednostima koje su pomogle stvaranju modernog klupskog identiteta.

“Godinama smo bili prepoznatljivi po nogometu utemeljenom na visokim postotcima posjeda lopte, kvalitetnoj pozicijskoj igri i mnoštvu golova”, podsjeća Rummenigge. “Ta filozofija donijela nam je mnogo uspjeha i sada ju je Hansi Flick vratio momčadi. Taktički tim izgleda onako kako je izgledao pod vodstvom Luisa van Gaala, Juppa Heynckesa ili Pepa Guardiole.”

Tri gola prednosti protiv Chelseaja koje Bayern iz Londona nosi nazad u Njemačku pokazuju da je Rummenigge u pravu. Flick je zaista vratio klub na pravi kolosijek. Svoju su dominaciju gosti potvrdili držeći loptu u nogama skoro dvije trećine vremena, kompletirajući 626 dodavanja i uputivši 15 udaraca prema suparničkom golu.

Flick je pri tome ključan. Njegov jasan plan igre i sjajan odnos koji ima sa igračima pomažu vratiti Bayern tamo gdje pripada. Odmjerena doza arogancije koju toliko vole u Bayernu, a s kojom je prokomentirao Chelseajevu igru i prijetnju koju predstavlja za njegovu momčad procijedivši tek: “dobri su, stoje dobro u ligi, ali ih se ne bojimo” pokazuje da na trenerskoj klupi našao s razlogom.

U zreloj igri koja je na momente iz arogancije prelazila u podsmijeh prednjačio je Thomas Müller. Raumdeuter igra u životnoj formi

Flickova interpretacija klupske filozofije svodi se na intenzitet.

Njegova momčad obara rekorde po broju sprintova u ligi. U Der Klassikeru protiv Borussije Dortmund ranije ove sezone skupila je nevjerojatna 304. Alphonso Davies prednjači s 36 po utakmici u prosjeku. Većina otpada na reakcije u kontrapresingu i presingu koji je maksimalno pomaknut prema suparničkom golu. Bayernov agresivni pristup najbolje se ogleda u broju igrača koje šalje na drugu polovicu terena u lovu na suparničke pogreške — u skladu s filozofijom o kojoj Rummenigge s ponosom govori, oni više ne čekaju, nego provociraju.

Trostruka prijetnja

Frank Lampard je znao za opasnosti koje donosi utakmica protiv ovakvog Bayerna.

Zbog toga je Chelsea suprotstavio u formaciji 3-4-2-1 s dvojicom trkača iza Oliviera Girouda u vrhu napada. Umjesto da igra kroz presing, odlučio je preskakati ga, računajući na kvalitete ponajboljeg target mana na svijetu.

Bayernovi igrači koristili su svaki prekid za izlazak visoko na suparničku polovicu. Odlično struktuiran presing u kojem su Thiago Alcântara i Thomas Müller služili kao korektori prve linije, a bekovi Davies i Benjamin Pavard iskakali na Reecea Jamesa i Marcosa Alonsa preskakan je dugom loptom — najčešće golmana Willyja Caballera ka Giroudu, do čijih su proigravanja u prostor pokušavali doći Mason Mount i Ross Barkley.

Lampardov plan bio je izolirati svoje napadače na širokom prostoru sa suparničkim defenzivcima koristeći pri tome Giroudovu fizičku superiornost nad Davidom Alabom za osiguravanje posjeda na suparničkoj polovici. Međutim, Giroud je od osam zračnih duela dobio tek tri, na zemlji je bio nešto uspješniji dobivši dva od tri duela, ali sa samo 12 kompletiranih dodavanja Lampardov plan preskakanja igre se raspao.

Nakon sat vremena povlačenjem Girouda iz igre i definitivno je priznao poraz. Bez mogućnosti da težište igre prebaci na suparničku polovicu i tako svoju zadnju liniju oslobodi konstantnog pritiska, Lampard je ostao bez ravnoteže, čime je dodatno naglasio Bayernovu superiornost u posjedu lopte. Da su gosti došli s namjerom da dominiraju susretom pokazivala je svaka njihova akcija. Maksimalno kontrolirane nizale su se uvijek s jednim ciljem — postići pogodak.

U zreloj igri koja je na momente iz arogancije prelazila u podsmijeh prednjačio je Thomas Müller.

Raumdeuter igra u životnoj formi, iako ne u ulozi u kojoj smo ga navikli gledati. S 30 godina na leđima, njegova racionalna igra je na vrhuncu. Interpretacija prostora i čitanje suparničkih obrana uvijek je bilo na elitnoj razini. Tome je sada dodao jednostavna, ali izrazito efikasna proigravanja kojima uzima aktivno učešće u izgradnji napada i kreaciji u posljednjoj trećini. Završnicu je prepustio Robertu Lewandowskom i Sergeu Gnabryju. Umjesto toga, postao je dijelom trostruke prijetnje kojom Bayern otključava suparnika i počeo uživati dijeleći asistencije kojih je ove sezone skupio već 17.

Sofisticirana igra

Bayern je u asimetričnoj formaciji 4-2-3-1 uvlačenjem Gnabryja s lijevog krila u sredinu terena i naginjanjem Müllera ka halfspaceu pokušao opteretiti Jorginha i Matea Kovačića u veznoj liniji. Pritom su veliku ulogu odigrali zadnji vezni gostujuće momčadi Thiago i Joshua Kimmich, koji su uprkos rotacijama uvijek disciplinirano zauzimali jasno definirane pozicije.

U pokušaju da se izvlačenjem Chelseajeve prve linije obrane razvuče kompaktni blok, jedan iz spomenutog dvojca se spuštao u zadnju liniju, dok se drugi nudio kao pas opcija između dviju domaćih obrambenih linija. Trostruku prijetnju kompletirao je Müller, postavljajući se uvijek iza Kovačića i Jorginha, čime ih je konstantno dovodio u dvojbu — izaći u presing na Kimmicha ili Thiaga ili eliminirati prostor ispred obrane. Imajući na umu da je svaki od Bayernovih playmakera savršeno sposoban odigrati završni pas s bilo koje od ovih pozicija za napadače koji se ubacuju u dubinu, Lampardova strahovanja prije utakmice su se obistinila. Njegovi igrači su zaista patili.

Uprkos sofisticiranoj igri kojom su natjerali domaće da pate, goste je do prednosti dovelo mnogo bolje odrađivanje onih stvari na koje su u Chelseajevu taboru računali. Bayern je poveo golom iz tranzicije nakon što je uspio iskontrolirati drugu loptu poslije ispucavanja na Girouda, dok je drugi gol posljedica preskakanja presinga dugom loptom Manuela Neuera na Lewandowskog. Nakon toga se Chelsea raspao, a utakmica otvorila taman toliko da Davies pokaže o kakvom se igraču radi.

Gledajući ga, teško je povjerovati da Bayern u uzvratu može ispustiti stečenu prednost ma koliko nas novija povijest Lige prvaka pozivala na oprez i uvjeravala u suprotno. Nijemci u svojim redovima posjeduju dovoljno kvalitete da se nađu među osam najboljih klubova u Europi. To je ono što priželjkuju Rummenigge i Flick, koji nakon sinoćnje utakmice ima argument više zašto bi i nakon završetka sezone trebao ostati na klupi.

Ne propusti top članke