Nije to bila brza kontra u koju je Borussia morala dopustiti jer je krenula u suludi juriš na suparnički gol kako bi poravnala rezultat pod svaku cijenu. Upravo suprotno. Bayern je prije udarca imao loptu u posjedu 20-ak sekundi, a kada je Alphonso Davies s njom prešao liniju sredine terena, između lopte i Marwina Hitza na vratima bila su sedmorica igrača u žutom koji su čekali na svojoj polovici. I usprkos svemu tome, Bayern je svejedno zabio bez ikakvih problema. Toliko lagano da je djelovalo kao da je zapravo izveo kontru koju nitko nije branio.

Kada je primila gol za 3:2, Borussia više nije vjerovala da može zabiti. Predala se. Bila je slomljena, bespomoćna, bez samopouzdanja, svjesna da jednostavno nije na istoj razini s Bayernom i da nije bitno što napravi jer je Bayern jači. Primila je gol za 3:2 i nije napala kako bi pokušala još jednom okrenuti utakmicu u svoju korist. Govor tijela igrača je odavao dojam da su duboko svjesni svoje nemoći, do te mjere da su domaćini promarširali terenom bez imalo otpora i zabili još jedan gol svega 60-ak sekundi nakon što je Leon Goretzka zabio za preokret.

Ako se momčad povuče u zonu 5-4-1 i ako je ideja braniti se, a suparnik 18 puta puca iz vašeg šesnaesterca, onda se loše branite

U perspektivi, to je puno veći problem od toga što je Borussia izgubila utakmicu u kojoj je vodila 2:0 nakon uvodnih desetak minuta.

Edin Terzić je na Allianz Arenu poslao momčad koju je složio u formaciju 3-4-2-1. Njegova ideja je bila ostaviti trojicu stopera kako bi mogao lakše kontrolirati ulaske suparničkih krila prema sredini, svojim bočnim igračima pokriti Bayernove bekove, a s dvije desetke zagušiti sredinu terena i onemogućiti Flicku da gradi napade kroz Joshuu Kimmicha. I u prvih 15-ak minuta je plan funkcionirao. Funkcionirao je ne zbog toga što je Borussia zabila dva gola, nego zbog toga kako ih je zabila.

Poveli, pa se povukli

Oba gola dolaze zato što je Dortmund bio agresivan. U oba slučaja prethodi im duga lopta iz obrane ili s boka u duel dvojice igrača koji Borussia gubi, domaći igrači odbijaju loptu u inicijalnom duelu, ali je Borussia ta koja skuplja ‘otpadak’ i šalje ga naprijed.

Gustoća u sredini terena i agresivnost nakon duela omogućila je Dortmundu da kontrolira druge lopte i da ih pretvara u opasne napade.

Lopta ide prema desnoj strani napada, Borussia onamo šalje beka, desetku, a i Erling Braut Håland se pozicionira debelo prema aut liniji. To od Bayerna traži da cijelu svoju zadnju liniju pomakne prema mjestu gdje se sve to događa. Goretzka blokira prvi pokušaj da se odigra dodavanje u dubinu za Hålanda koji se pozicionirao između stopera, ali lopta se odbija i na njoj je prvi Mahmoud Dahoud koji agresivno napada zonu terena u koju se odbija lopta. Prihvaća je i brzo okreće stranu, gdje Nico Schulz doslovno ima slobodnu jednu četvrtinu terena.

Lopta u konačnici dolazi do Hålanda koji pokazuje svoj talent za trpanje golova, ali ključ je bio u grupiranju trojice igrača uz desnu aut liniju, što je pomaklo cijeli Bayern prema onamo, dobroj kontroli druge lopte kroz agresivnog veznog igrača i okretanju strane.

U suštini, to je ono što Bayern sjajno radi s Kimmichom i Goretzkom i zato je tako lako pustio Thiaga Alcântaru. Dvojica centralnih veznjaka moraju biti iznimno agresivni i konstantno osvajati lopte kako bi nabijali ritam i držali broj lopti koje dolaze naprijed. Logika je jednostavna — velika frekvencija napada znači i velik broj šansi.

U početku utakmice su Dahoud i Thomas Delaney u tom segmentu bili bolji od Kimmicha i Goretzke, što se rijetko događa. Usto su obje desetke radile dobar posao u zagušenju sredine terena i Kimmich je u prvih 15 minuta imao 12 upućenih dodavanja. Tim tempom bi do kraja utakmice imao 72, a on je skupio 101 upućeno dodavanje i imao je 124 dodira s loptom.

Borussia je nakon drugog gola naprosto prestala biti agresivna. Povukla se na svoju polovicu i odlučila je čekati. Zapravo, Terzićev plan je prešao u to da pokuša obraniti prednost koju je imao.

Formacija 3-4-2-1 pretvorila se u 5-4-1, pri čemu su dvije desetke postale krila. Håland je veći dio ostataka utakmice proveo na svojoj polovici ili blizu centra, a Kimmich se razmahao. Nestala je ona agresivnost s kojom je Borussia ušla u utakmicu j i plan je bio preživjeti do kraja utakmice.

Plan je bio nelogičan jer Bayern zna igrati protiv suparnika koji se postave na taj način. Flickova momčad gotovo svaki tjedan igra protiv suparnika koji se povuku u bunker i primarno razmišljaju kako obraniti vlastiti gol. Bayern ima uigrane kombinacije, zna kako stvoriti prostor, gdje navući suparnika kako bi obrana pukla na drugoj strani. Flickovi su igrači individualno previše talentirani i momčadski previše uigrani da bi ih netko dobio na taj način. Kada Bayern igra, onda je to nezaustavljivo i jedina šansa je onemogućuti ga da igra na svoj način kao što je to Borussia napravila u prvih 15-ak minuta. Sve drugo je samo odgađanje neizbježnog jer s druge strane je nevjerojatno moćna momčad.

Drugačiji mentalitet

Ispada da je Borussia bila čak i blizu izvršenja plana. Goretzka je zabio u 88. minuti i da je obrana još malo izdržala, Terzićeva ideja povlačenja je mogla i upaliti. Osim što nije.

Bayern je na kraju skupio 27 udaraca. Od tih 27 udaraca je 18 bilo unutar kaznenog prostora. S loptom je u kazneni prostor došao 32 puta. Da je kojim slučajem Borussia izdržala i obranila 2:2, to ne bi bilo zbog trenerova plana. Ako se momčad povuče u zonu 5-4-1 i ako je ideja braniti se, a suparnik 18 puta puca iz vašeg šesnaesterca, onda se loše branite. Ako iz svih tih udaraca ne zabije, to nije zato jer ste se dobro branili nego zato jer ste imali sreće. Da ste se dobro branili, ne biste mu dopustili da šutira toliko koliko je šutirao. Ideja ratnog bunkera nije da projektil ne eksplodira kada padne kraj vas nego da vas zidovi štite od toga da projektil uopće dođe do vas, a ista stvar je i u nogometu. Dopustiti bilo kome da vam šutne na gol 18 puta iz kaznenog udarca je loša ideja, a pogotovo kada je u tom kaznenom prostoru Robert Lewandowski.

Zato je taj četvrti gol toliko važan sa psihološke strane. Taj gol priča priču cijele utakmice. Borussia je oduvijek bila slabija od Bayerna i bila je toga svjesna, ali je to koristila kao gorivo.

“Bayern ima bazuku, a mi lovimo lukom i strijelom”, rekao je svojedobno Jürgen Klopp, opisujući odnos dvaju klubova. “To ne znači da ne možemo uloviti večeru. Možemo, ali moramo biti precizni i efikasni, ne možemo računati da ćemo imati sreće jer će eksplozija odnijeti sve, uključujući i naš cilj.”

Međutim, to je bio drugačiji mentalitet od ovog koji je ovaj put prikazan; onaj u kojem je Borussia svjesno prihvatila nemoć i ulogu potpunog autsajeda koji je odbacio svoj luk i strijele. Nakon što je poveo 2:0, Terzić se povukao — odnosno, njegova momčad, jer nije to video igrica u kojoj trener preokrene pristup jednom tipkom — i samo se nadao će imati sreće u obrani, da eksplozija nakon što Bayern ispali bazuku neće rasturiti sve.