Pravilnik upotrebi kolačića
Portal Telesport.hr unaprijedio je politiku privatnosti i korištenja takozvanih cookiesa, u skladu s novom europskom regulativom. Cookiese koristimo kako bismo mogli pružati našu online uslugu, analizirati korištenje sadržaja, nuditi oglašivačka rješenja, kao i za ostale funkcionalnosti koje ne bismo mogli pružati bez cookiesa. Daljnjim korištenjem ovog portala pristajete na korištenje cookiesa. Ovdje možete saznati više o zaštiti privatnosti i postavkama cookiesa

Bit će salate…

… a ona neće biti francuska. Sa sjajnim Ćorićem i Čilićem Hrvatska ovo ne može izgubiti

Zadnja izmjena: 24. studenoga 2018. Profimedia

Borna Ćorić osvojio je 16 od 19 poena na vlastitom servisu u prvom setu. Postotak ubačenog prvog servisa pritom mu je iznosio 78 posto. Marin Čilić osvojio je 20 od 21 poena na vlastitoj servi u prvom setu. Unatoč tome što je u tom setu ubacio 48 posto prvih servisa.

Jeremy Chardy je čekao, a jedino čekati je mogao i Jo-Wilfried Tsonga. Ćorićevi i Čilićevi servis gemovi su curili i odjednom se učinilo kao da su ta dva teniska meča, poput mečeva u timskim sportovima, vremenski ograničeni. Negdje početkom trećeg seta Chardy je sjeo na klupu i nezadovoljno počeo kimati glavom, dajući do znanja neverbalno — a vrlo vjerojatno indirektno i verbalno — kako ne zna više što činiti. Negdje početkom trećeg seta istu je stvar učinio i Tsonga. Jer i jedan i drugi su mogli samo čekati. Chardy zato što je limitirani reterner i nekonzistentan na vlastitom servisu, a Tsonga zato jer ga je zadesila zajebana kombinacija — ozljede i godine.

Chardy se mogao samo nadati kako će Ćoriću pasti postotak prvog servisa, pa da eventualno na taj način zaigra agresivnije. I ako bismo ga htjeli zajebavati, rekli bismo da je dočekao upravo to — Borni je u odnosu na prvi set taj postotak na kraju meča iznosio 76 posto. U cijelom susretu mlaki i plahi Francuz imao je dvije break prilike — naravno, obje su ostale neiskorištene.

A Tsonga se mogao nadati tzv. čilićitisu, ili kako se već naziva alergijska reakcija na pritisak koja povremeno guši Marina. Poput kolege mu, međutim, dobio je frišku figu.

Uoči jučerašnjeg prvog meča zapisao sam jednu Chardyjevu izjavu: “Ovo je meč poput svakog drugog”, rekao je Jeremy, želeći dati do znanja kako pritisak do njega ne dopire. Zapisao sam je jer sam pomislio da mulja, što sam i dopisao pored nje, uz dodatak da mu se tresu gaće. Da, 31-godišnji Francuz nije psihički osobito stabilan igrač ni kada ne igra finale Davis Cupa. Nije tip koji će se samo tako raspasti, već nerijetko lagano, ali sigurno tone u letargiju i deficit sa samopuzdanjem.

Monstruozni Čila

Prvi gem jučerašnjeg meča bio je uvod upravo u takav scenarij.

Ćorić je, osim vlastitom igrom na servisu, suparnika slomio i na reternu. Počelo je zapravo taktičkom pogreškom Chardyja, koju je radio tijekom svoja prva dva servis gema. Prava je šteta što ne možemo saznati koliko je Francuz poena osvojio kad je na deuce strani svojim prvim servisom tražio Bornin bekend, a koliko kada je tražio suparnikov forhend. Jer velika većina tih prvih servisa na Ćorićev retern bekend vraćala mu se poput bumeranga — bekend na bekend i nakon samo tri udarca Chardy se u poenu nalazio u podređenom položaju.

I tu se vodila jedna od ključnih bitaka — hoće li Francuz prvim servisom steći kontrolu na terenu i otvarati se na svoj forhend ili će, recimo, ući u ritam bekend dijagonala kojima ga je Borna prvih set i pol dobrano ‘klao’. A drugi set izgledao je baš onako kako su Francuzi zamišljali da bi trebao izgledati prvi. Bez hrpetine neforsiranih pogrešaka na tom ionako slabašnom i mekanom bekendu i da se nekako proba ući u gustu završnicu seta. Pa, opet, ono što ga je izdavalo puno puta tijekom karijere, i tada ga je sustiglo — servis nije bio dovoljno konzistentan i ‘pukao’ je u 11. gemu. Ubrzo je Francuz sjedio na klupi i nezadovoljno kimao glavom.

Bilo bi možda najljepše, onako poetski pravedno, da nam posljednju pravu Salataru osigura nitko drugi do Marin

A onda je došao Čila. Monstruozni Čila. Onaj zbog kojega je legitimno vjerovati kako u sebi ima još jedan Grand Slam. Čila koji je u meč ušao s Borninim stavom — “što mogu dobiti”, a ne “što mogu izgubiti”. I rekli smo već, Čilić je u prvom setu ubacio samo 48 posto prvog servisa, ali igra u polju je bila na toliko razina dobra da me opravdano bilo strah kako će taj čilićitis ili što već u jednom trenutku ugušiti Marina.

Srećom, jednu jedinu krizu u drugom setu Čilić je zaliječio prvim servisima. Do kraja meča taj je postotak fino narastao, a Marin je meč završio i s 91 posto osvojenih poena na prvom servisu te s pet ponuđenih i svih pet spašenih break lopti. Jedina je šteta to što je Tsonga, koji će karijeru nezasluženo završiti bez osvojenog Slama, na onakav način završio meč. U suzama i ozlijeđen. I nemojte mu zamjeriti sitne provokacije — bolje i to nego da je onako lagano i bespomoćno tonuo poput plahog Jeremyja.

Jedino je pitanje — danas ili sutra?

A ako ikoga uopće više zanima zašto su Francuzi odabrali zemljanu podlogu, dio odgovora leži vam u prvom odlomku ovog teksta. Nije bilo samo do toga što su Čilić i Mate Pavić do prije 10-ak dana trošili betonac na londonskom Mastersu. O značaju servisa za Čilićevu igru nema uopće smisla raspravljati, kao ni o tome na kojoj podlozi (ili podlogama) Marin taj servis i svoju igru za nijansu bolje manifestira. A Ćorić? Ćorić je ove godine po tzv. service ratingu 15. na svijetu i u odnosu na prošlu godinu svoju je servu dramatično popravio. A dramatično je popravio i svoju igru na betoncu, a zbog čega je ove sezone možda ispaštala igra na zemlji, koja je pak prošle Borni najviše odgovarala.

U tu jednadžbu potom ubacite i Richarda Gasqueta, koji je trebao biti glavni oslonac izbornika Yannicka Noaha. Cijela je francuska strategija zapravo sačinjena oko toga da se pokuša minimizirati uspjeh hrvatskog servisa. Naime, Gasquet je po tzv. return ratingu na zemlji ove sezone peti igrač svijeta, a jedini koji na toj podlozi ima viši postotak osvojenih return gemova ove godine jest, ni manje ni više, Rafael Nadal. Pa, opet, kada se već on ozlijedio, upitno je je li se Noah trebao osloniti na ono oružje koje je odabirom ove podloge htio Hrvatima oduzeti — i Tsonga, onakav kakav je, i Chardy općenito, previše su ovisili o kvalitetnom servisu, a onda i o forhendu.

Da, unatoč ovogodišnjem prilično lošem reterniranju, definitivno je trebao zaigrati Lucas Pouille, najzaslužniji za francusko finale. Prava je šteta, baš neizvjesnosti radi, što je Gilles Simon u sukobu s francuskim izbornikom. Jer, vjerujte mi, Gilou bi to dobro zapaprio, a kruži priča kako je Čilić otvorio šampanjac kad je saznao da ga nema.

Za nekoliko sati možda ćemo već biti osvajači Davis Cupa. Pierre-Hugues Herbert i Nicolas Mahut u ovom natjecanju imaju jedan poraz — i to 2016. od kombinacije Čilić/Dodig — ali s obzirom na to kako smo ekstra potkovani i u parovima, taj je meč, štono se kaže, 50-50. No, i ako nećemo slaviti za nekoliko sati, vjerujte mi da ćemo slaviti sutra.

Bilo bi možda najljepše, onako poetski pravedno, da nam posljednju pravu Salataru osigura nitko drugi do Marin.

Ne propusti top članke