Nakon što je Nenad Bjelica preuzeo Osijekovu klupu, Petar Bočkaj je bio standardni član prve postave. U Bjeličinu debiju u Gradskom vrtu protiv Rijeke je zabio gol, protiv Varaždina je asistirao, a započeo je i utakmicu protiv Gorice, na kojoj je izašao zbog manjeg problema sa zadnjom ložom. A onda je nestao sa mape. Zbog ozljede nije bio dostupan za utakmicu protiv Šibenika i nije išao na putovanje, a onda se vratio u trenažni proces i protiv Slaven Belupa ostao neiskorištena zamjena, da bi protiv Lokomotive ušao u zadnjih 20 minuta.
“Zadovoljan sam reakcijom nekih igrača koji su ušli u igru kao pričuve, nekima nisam”, izjavio je Bjelica nakon što je Osijek pobijedio Lokomotivu. “Trebalo nam je u jednom trenutku osvježenje momčadi i nova energija, ali neki to ipak nisu donijeli u željenoj mjeri, moralo je biti bolje i sigurnije.”
Ne treba puno pameti da zaključite u kojoj je kategoriji bio Bočkaj.
Bjelica ga nije imenovao, ali ga nije ni vodio na put u Split na utakmicu s Hajdukom. Bez ikakvog govora o samoizolaciji ostavio ga je na individualnom treningu u Osijeku s ciljem da se spremi i da se dovede u optimalnu fizičku formu; poslana mu je poruka. Nakon što nije bio u kadru za Hajduk, Bjelica mu je dao priliku u Kupu protiv Kurilovca, pa onda Bočkaj nije bio u kadru za Dinamo i za Istru, a protiv Rijeke je opet krenuo s klupe.
U Osijeku je Bjelica glavna zvijezda. Ima toliku plaću da je klubu barem dvostruko jeftinije riješiti se bilo kojeg igrača, bio to Kleinheisler, Bočkaj ili netko treći
Kada je konačno ušao, trebalo mu je točno 13 minuta da zabije, i to jedan od onih klasičnih njegovih golova. Kada secirate gol s tehničke strane, nevjerojatno je kako Bočkaj udara loptu i još je nevjerojatnije kakvu stabilnost gornjeg dijela tijela ima pri udarcu koji nije nimalo jednostavan. U cijelom HNL-u nitko, osim Kristijana Lovrića, nema ni blizu toliko kvalitetan udarac iz daljine.
Upravo je udarac jedan od razloga zašto je u prošloj sezoni Bočkaj bio Osijekov drugi najvažniji igrač. Mirko Marić je nosio momčad i bio je dominantni napadač; zabio je 20 golova i bio je apsolutno prva opcija u igri; njegova sposobnost da se spusti prema veznom redu i leđima okrenut golu primi loptu kako bi razigrao ostatak napadačke linije bila je osnovni mehanizam na kojem je momčad Ivice Kuleševića živjela. Prvi iza Marića po važnosti bio je Pero Bombardero.
Dokaz važnosti
Bočkaj je bio iznimno bitan kotačić za Kuleševićev Osijek jer je na račun svoje individualne kvalitete rješavao dva sistemska problema s kojima se momčad mučila.
Prvi problem je bila kreacija u zadnjoj trećini, a da bismo objasnili koliko je Bočkaj tu bio važan, najbolje ga je usporediti s Marićem. Sadašnji Monzin centarfor je u prošloj sezoni imao 102 upućena ključna dodavanja, najviše u cijeloj ligi; prvi do njega su bili Jairo i Lirim Kastrati s po 89. Marić je naprosto imao velik volumen akcija; bio je centralna figura Kuleševićeva Osijeka, sve su lopte išle na njega i momčad je u napadu prvenstveno ovisila o njegovoj sposobnosti da razigra suigrače. Takav Marić je kreirao 28 velikih prilika za sebe ili za suigrače, a to je zbilja odličan broj.
Za usporedbu, Bočkaj je kreirao 31 priliku, iako je odigrao 1.000 minuta manje od Marića. Nitko drugi u prošlosezonskom Osijeku nije došao niti na pola od broja prilika koje su kreirali Bočkaj ili Marić.
Glavni razlog zbog kojeg je Bočkaj bio toliko efikasan u kreiranju šansi u zadnjoj trećini terena jest činjenica da može stvoriti prostor driblingom. Prošle sezone je imao 4,4 pokušana driblinga po utakmici; za usporedbu, László Kleinheisler je imao 3,7 driblinga po susretu, a Marić se zaustavio na 3,3. Kontekst je naprosto išao Bočkaju u prilog — Osijek je igrao s dvojicom bočnih koji dolaze visoko i razvlače obranu, što je omogućavalo Bočkaju da se pozicionira više prema sredini. Bio je krilo, ali se kretao tamo gdje se obično kreću desetke, pozicionirao se između linija i bio je blizu suparničkog gola, tako da bi nakon driblinga stvarao sebi priliku za udarac ili situaciju iz koje može pokušati podvaliti loptu prema Mariću.
Uostalom, dovoljno je pogledati samo kategoriju dodavanja u kazneni prostor. Josip Juranović je prošle sezone bio najuspješniji u tome, imao je 171 točno dodavanje u suparnički šesnaesterac, Bočkaj drugi sa 119, a Damian Kądzior treći sa 112.
Dakle, nacrt Osijekove napadačke igre se može pojednostaviti na to da se u zadnju trećinu terena ulazilo okomitim dodavanjem na Marića, a u kazneni prostor preko Bočkaja i njegove sposobnosti da primi loptu koju Marić ostavi, stvori višak driblingom i gurne loptu u opasnu situaciju ili sam opali prema golu. Individualna kvaliteta u kreiranju koju Petar Bočkaj donosi na teren kroz dribling i dodavanje je nešto što Kulešević nije imao ni u jednom drugom igraču u momčadi i, usprkos relativno malo odigranih minuta, Bočkaj je bio strašno važan za stvaranje šansi pred suparničkim golom.
Koliko su njegove kvalitete bile koncepcijski važne kako bi se kompenzirali minusi u napadačkom sistemu momčadi najbolje se vidi na rezultatima. Osijek je prošle sezone upisao osam poraza u HNL-u, a — slučajno ili ne — Bočkaj je u prvoj postavi bio samo jednom u tih osam utakmica. Jednom je ušao s klupe, a u ostalih šest poraza nije bio u kadru. Dakle, u 12 HNL utakmica koliko je Bočkaj prošle godine propustio, Osijek je upisao šest poraza i samo četiri pobjede.
Opasnost ni iz čega
Drugi sistemski problem koji Bočkaj rješava osjetio je i sam Bjelica.
U prvoj njegovoj utakmici na Osijekovoj klupi, onoj protiv Rijeke u Gradskom vrtu, Bočkaj je zabio iz slobodnog udarca. U drugoj utakmici Osijek je pobijedio Varaždin, a asistent za jedini gol je bio Bočkaj. Izveo je udarac iz kuta, a Mihael Žaper je zabio gol vrijedan tri boda. Kvaliteta u izvođenju prekida koju ima nevjerojatno je važna u stvaranju dodatne vrijednosti za Osijek. U zadnjoj godini mandata Zorana Zekića Osijek je držao drugu poziciju na polusezoni, a čak 53 posto golova koje je zabio došli su iz prekida. Nije Zekićeva momčad izvodila više prekida od drugih — dapače, bila je unutar prosjeka po broju kornera i slobodnih udaraca — ali je prekide izvodila nenormalno dobro.
To je ono što Petar Bočkaj radi najbolje u cijeloj ligi: stvara opasnost ni iz čega. Odnosno, stvara opasnost iz relativno neopasnih situacija, jer prosječno treba izvesti tri kornera da uputite udarac na suparnički gol i otprilike 30 kornera treba da zabijete gol, a za momčadi koje imaju visoke ambicije je važno da ponekad upišu bodove iako ne briljiraju i za to su prekidi savršena opcija.
“Znate, ja sam pravi seoski igrač, nogometaš kak bi rekli za seoske zabave”, ispričao je Bočkaj u intervjuu Hrvoju Tironiju i time zapravo objasnio u čemu je problem s njim i zašto nikad nije potpuno ispunio potencijal. “Volim gurnut kroz noge, volim odigrat neki neočekivani potez. Cijeli život igram mali nogomet, to je moja velika ljubav. A mislim da se to vidi i na velikom terenu, uvijek pokušam nekaj izvest. Nekaj neočekivano, nekaj kaj se suparnici ne bu nadali. Kaj onda ak imam previše kila, ili znam ili ne znam! Ili svojoj momčadi pridonosim illi ne pridonosim na terenu. Svi vele da je teren uvijek jedino mjerilo, pa nek onda i bude. Ak bum igral dobro, ak bum asistiral i ak bum zabijal, onda mogu imat i 120 kilograma, kaj ne? Uostalom, to mi sada i sve vele.”
Problem je u tome što Bjelica nije došao u Osijek voditi seoske igrače i neće tolerirati lošu kondiciju, kilograme viška i manjak discipline. S ugovorom koji je dobio, Bjelica je dobio i apsolutni autoritet.
Često se dogodi da je trener šef samo na papiru, jer su igrači više plaćeni od njega i klubovima ekonomska logika nalaže da trenera prilagode zahtjevima igračima. Međutim, u Osijeku je Bjelica glavna zvijezda. Ima toliku plaću da je klubu barem dvostruko jeftinije riješiti se bilo kojeg igrača, a onda automatski nema nekoga tko mora igrati samo zato jer ima veliku plaću ili jer ima poseban talent; ni Kleinheisler ni Bočkaj ni netko treći. Igrat će onaj tko zadovolji Bjeličine uvjete jer trenutno je on taj koji je označen kao klupski interes.
Ali isto tako je Bjeličin interes dobiti Bočkaja, srediti te njegove probleme i iskoristiti individualne kvalitete koje on ima. Gol koji je zabio Rijeci i koji je Osijek izbacio na vrh prvenstvene ljestvice samo je još jedan u nizu dokaza koliko Bočkaj potencijalno može biti vrijedan.
