“Bila je to teška utakmica i Bayern je imao velik posjed lopte, 65 posto, što je ipak malo previše“, analizirao je Lucien Favre stanje na terenu nakon utakmice. “Željeli smo pobijediti i to nam je bilo posebno važno jer smo igrali kod kuće, a zato smo se morali dobro braniti, s dovoljno strpljenja. Stajali smo vrlo kompaktno, to je bilo nužno protiv ovakvog suparnika, inače bi bilo jako teško protiv Bayerna. Tu smo odradili dobar posao i sve ostalo se posložilo.“

Dakle, ključ je bio u tome što je Borussia odlično odradila fazu obrane.

Bayern nije pokazao pravu napadačku ideju, geometrija među igračima je bila užasna i nije bilo skoro nikakve kombinatorike

Favre nije previše komplicirao. Borussia se branila u formaciji 4-4-2 održavajući srednji blok, a ponekad se spuštala i nisko pred vlastiti kazneni prostor, omogućujući Bayernu ulazak u zadnju trećinu terena. Međutim, u prilično bazičnoj taktičkoj postavci igrači su imali jasne zadatke i točno su znali koje su zone u kojima će dopustiti suparniku da ima sasvim nekonkretni posjed.

Temeljni cilj je bio kontrolirati sredinu terena i usmjeravati Bayern da razvija igru u bočnim zonama. Tu je odmah bio iznimno važan doprinos dvojice napadača koja su stajala vrlo usko. Logika iza takvog postavljanja je u tome da zatvaraju sredinu terena, tijelom brane dodavanje od stopera prema veznom redu i usmjeravaju tako dodavanja stopera na bočne igrače. Kad bi lopta otišla na bok, usko postavljeni napadači su sprječavali da Bayern brzo okrene stranu preko Thiaga Alcântare ili stopera.

Očiti Kovačev problem

Taj zadatak je bio iznimno bitan jer je glavni princip kojim se Borussija branila bio pomicanje linija prema strani s loptom i iskakanje krila i bekova prema lopti, dok su Axel Witsel i Julian Weigl kontrolirali sredinu i onemogućavali da Bayern igra kroz prostor između linija.

To je automatski značilo da je krilo na daljnjoj strani imalo dvojicu igrača koje je moralo pokriti i da je svako izigravanje pritiska koji je Borussija stvarala uz aut liniju značilo i otvaranje viška na drugoj strani, tim više što se Robert Lewandowski često postavljao kao na slici — zauzimajući poziciju iza daljnjeg stopera, što je onemogućavalo Borussijiu zadnju liniju u pomicanju prema drugom krilu, i otvarajući poziciju za izolaciju.

I usprkos tome što Bayern nije zabio gol i činjenici da je veći dio utakmice ostavljao dojam nekonkretnosti, na kraju je skupio 16 udaraca na gol i četiri jako dobre prilike koje nije iskoristio jer naprosto nije bio u pravom ritmu.

“Tek smo u četvrtom tjednu predsezone“, objasnio je Niko Kovač uzroke takvog stanja na terenu. “Bila je to prva utakmica u kojoj su mnogi igrači odigrali punih 90 minuta i, nažalost, ne može se očekivati više u ovakvoj situaciji. Naravno da nam nije drago što smo izgubili, ali ne mislim da smo loše igrali. Nije to bila sjajna predstava, ali nije bila ni loša. Dominirali smo većinu utakmice, a Dortmund je iskoristio naše dvije pogreške i tako zabio golove. Mi svoje prilike nismo iskoristili i zato smo izgubili utakmicu.“

Jedan od ključnih razloga za takvo stanje na terenu je bio Thiago Alcântara.

Kovač ga je postavio na poziciju zadnjeg veznog, kao ‘šesticu’ koja će organizirati igru, a ispred njega su na ‘osmicama’ bili Corentin Tolisso i Leon Goretzka, koji su imali zadatak štititi ga u fazi obrane. Međutim, takva postavka nije funkcionirala; po izgubljenoj Bayernovoj lopti Thiago je bio razvučen po čitavoj širini terena i morao je pokrivati ogroman prostor iza leđa svoja dva suigrača u veznoj liniji, a BVB je onda lagano probijao linije i stavljao obranu Bayerna u velike probleme.

To je bio očit problem koji Kovač treba riješiti, ali svi znamo da Thiago nije korektor i da nije profil igrača koji bi pokrivao toliki prostor u tranziciji. Ono što Bayern treba puno više brinuti je količina posjeda koje je Thiago pogubio i broj napada koji nisu išli ama baš nikud. Statistički, imati 58 točnih dodavanja i 89 posto uspješnosti te točno dodati 9/10 dugih lopti nije nimalo loše. Ali činjenica da je Thiago izgubio 10 posjeda na poziciji na kojoj igra bez korektora iza svojih leđa znači da je Borussia dobila šest čistih kontri iz njegovih pogrešaka.

Nema širine, nema nadogradnje

Dijelom se radi o tome da Thiago naprosto nije bio u ritmu utakmice. Početak je sezone i, kao što Kovač kaže, tek se završava pripremno razdoblje. Međutim, dijelom se radi i o tome da je Bayern imao jako siromašan napadački sustav i da geometrija momčadi nije bila dobra, tako da ni Thiago Alcântara nije imao prava rješenja u igri.

Tolisso je postavljen nisko na način da ga kontroliraju Reus, kroz položaj tijela i branjenje linije dodavanja svojom sjenom, te Jadon Sancho. Leon Goretzka je postavljen visoko i trojica igrača u žutom dresu su u neposrednoj blizini. Bayernov vezni trokut naprosto ne može međusobno kombinirati, a — s obzirom na to da je bočni igrač točno na liniji polovice igrališta — Thiago i nema neke opcije za odigravanje i sve što mu ostaje je ili ući u neke komplikacije pokušavajući otvoriti sredinu terena ili pokušati s dijagonalom na drugu stranu, a i jedno i drugo je daleko od onoga što on radi najbolje.

S te strane, Kovač nosi svoj dio odgovornosti.

Bayern nije pokazao pravu napadačku ideju, geometrija među igračima je bila užasna i nije bilo skoro nikakve kombinatorike jer su igrači bili nepovoljno postavljeni. Formacija 4-3-3 se pokazala lošim izborom jer u njoj je Thiagova pozicija problematična i u obrani i u napadu, s obzirom da veći dio utakmice nije mogao kombinirati sa svojim osmicama, a bočni igrači bi u teoriji mogli biti i najjače Bayernovo oružje, ali su u napadu potpuno neiskorišteni. I na tome će on morati poraditi i ponuditi svojim igračima rješenja.

Međutim, Kovač je u pravu kad kaže da je ovo tek početni dio sezone i da je razumljivo to što igrači nisu u ritmu, što je bilo očito na terenu. Isto tako, problem je i u onome što su iz uprave kluba Kovaču dali na raspolaganje.

Za razliku od Borussije koja je kupovala ciljano, Bayern još uvijek treba pojačanja i to treba elitna pojačanja na krilnim pozicijama. U prošloj su sezoni Arjen Robben i Franck Ribéry – usprkos činjenici da su zajedno imali preko 70 godina na plećima i da su ih ozljede kombinirano koštale nastupa u 27 utakmica Bundeslige — izravno donijeli 10 bodova koji su bili ključni u osvajanju prvenstva. Ni Robben ni Ribéry nisu bili Bayernova udarna snaga, ali Kovač ih je imao na raspolaganju i mogao ih je dozirati, a oni su mu lomili utakmice.

Danas više nema takve opcije, nije dobio potrebnu širinu, nije nadogradio kvalitetu na krilnim pozicijama i to je prilično očit problem u Bayernovoj igri, s obzirom na to da je u ovakvom rasporedu snaga fokus upravo na krilima i njihovoj sposobnosti da stvore višak. Koliko god Thomas Müller bio legenda kluba, on u ovim godina nije opcija za krilo, ako je ikad uopće i bio, i koliko god Serge Gnabry, Kingsley Coman i Alphonso Davies bili talentirani, nisu elitni igrači na kakve je navikao klub koji ima takve ambicije kakve ima Bayern.

I baš kao što je prva akcija bila dobar pokazatelj u kakvom su ritmu momčadi ušle u utakmicu i dobar znak kako će se utakmica razvijati, tako je i prva utakmica sezone dobar indikator gdje su obje momčadi i još bolji predznak da nas čeka zanimljiva sezona.