Čim je u trećoj minuti utakmice ušao u igru, Grant Williams našao se u situaciji da mora braniti Giannisa Antetokounmpa jedan-na-jedan u niskom postu, situaciji u kojoj nijedan defenzivac ne želi biti protiv Giannisa, moderne verzije Shaqa O`Neala. U toj prvoj sekvenci ovog duela druge utakmice Celticsa i Bucksa, Giannis je prije Shaqa izveo takozvanog barkleyja: prenio je loptu preko centra i spustio se s njom u post. Zatim je vratio loptu na perimetar jer je izgubio dribling i izveo takozvani re-post, zauzeo je bolju poziciju i mogao krenuti u nove driblinge i napadanje leđima kad su mu vratili loptu. Pet puta je pokušao guranjem doći do povoljne pozicije za finiširanje, šesti put je upotrijebio i rame da napravi separaciju, ali uzalud, Williamsova defenzivna pozicija i položaj tijela bili su kao da ga nije ni dodirnuo.
Koji su tu zakoni fizike u pitanju, ne znamo. Ne znamo ni je li luđe to što Grant podnosi nalete minibusa ili što mu Boston ne šalje nikakvu pomoć za udvajanje. “Gledam na to kao da ga branim na pustom otoku“, prokomentirao je nakon utakmice Williams matchup protiv Giannisa. “Tu smo samo ja i on, i moram odraditi svoj posao.”
U nastavku akcije Williamsove ruke visoko su u zraku. Prije utakmice Grant zbog svog stila igre voli popričati sa sucima i upozoriti ih da obrate pozornost na njegove ruke koje su uvijek u vertikali i ne može mu se suditi faul. Tako je bilo i ovaj put. Giannis je pokušao finiširati, ali je izgubio loptu i ona je pala u visoko podignute Grantove ruke. 1:0 za Granta.
Prošla je ravno jedna minuta prije nego što su se Giannis i Grant ponovno sreli na istoj lokaciji na lijevom bloku. Grk je ovaj put odigrao na manjak driblinga i… uzeo skok-šut iz okreta te promašio. 2:0.
Lako se dogodi da se Williamsov učinak tijekom regularne sezone ne vrednuje na pravi način. Ali zato, kad dođe playoff, njegovi otisci prstiju su posvuda
Legitimno je razmišljati da je Giannis samo posegnuo za drugim oružjem, ali dopušteno je ne vjerovati da je to bio motiv. Izgubljena lopta iz prvog napada i osjećaj da se zabija u stijenu, spoznaja da je naišao na sebi ravna je ono za što ćemo vjerovati da je presudilo kod Giannisova izbora. Sve ono što je uslijedilo ide u prilog toj tezi. U jednom od idućih napada Giannis nije ni pokušao napasti Williamsa, nego je s visokog posta izbacio loptu na tricu. 3:0. Isto je napravio i na niskom bloku. 4:0. Zatim je odbio napasti sredinu i uzeo skok šut s poludistance. 5:0.
Sve momčadi u ligi Giannisa brane tako da ispred njega rade zid odnosno gomilaju igrače koji stoje plitko tako da ne može napasti reket. Boston nije imao nikakav zid. Imao je stijenu, Granta Williamsa. “Ne možeš proći kroz Granta Williamsa”, uzviknuo je u prijenosu TNT-jev komentator Brian Anderson nakon jednog Giannisova pokušaja da napravi baš to. “Ne, ne možeš”, složio se sukomentator Stan Van Gundy.
X-faktor
Možda i najupečatljiviji moment ovog dvoboja dogodio se u trećoj četvrtini. Giannisu je bilo dosta. Nije više htio imati nikakvog posla s Williamsom, pa je pozvao Brooka Lopeza u pick. Boston je preuzeo Giannisa s Robertom Williamsom, a Grant je preuzeo Lopeza. Giannis je napao i zabio. Ali taj moment u kojemu je Giannisu dosta borbe i radije bira napasti drugog Williamsa koji je, inače, završio kao sedmi u utrci za najboljeg defenzivnog igrača lige — to nije bilo ništa drugo nego ultimativni kompliment Grantu Williamsu. Posao je odrađen.
Boston je izjednačio na 1:1 u seriji i čini se da ima recept za možda ne zaustavljanje, ali barem usporavanje Antetokounmpa. Zahvaljujući Williamsu i Alu Horfordu Kelti drže Grka pod kontrolom. U dvije odigrane utakmice Giannis je kombinirano protiv ovog dvojca šutirao 14/40 iz igre. Protiv Williamsa šutira 8/18, s tim da je u tom matchupu izveo samo dva slobodna bacanja. Grant ga brani vrlo disciplinirano bez faula, oslanjajući se na svoju snagu, korpulentno tijelo koje lakoćom apsorbira kontakt i nisko težište koje mu pomaže kod guranja s Giannisom, a zbog kojeg ga je izuzetno teško pomaknuti s mjesta. Williams je visok samo 198 cm, ali ima raspon ruku od skoro 210 cm koji mu itekako pomaže kod izazivanja šutova i nije lako zabiti preko njega.
Osjetio je to i Kevin Durant u prvoj rundi.
Boston je igrao fantastičnu timsku obranu protiv KD-ja, ali je Williams imao značajnu individualnu ulogu. Kao i u slučaju protiv Giannisa, i protiv Duranta je Bostonov trener Ime Udoka s puno sigurnosti u njegove sposobnosti ostavljao Williamsa usamljenog protiv KD-ja u takozvanom single coverageu. Rezultat? U četiri utakmice Durant je protiv Williamsa šutirao 6/20, imao pet izgubljenih lopti i bio triput blokiran. Ono što u cijeloj ovoj priči Williamsu dodatno diže vrijednost je različitost između ovih dvaju matchupa. Potrebne su različite vještine za branjenje Duranta, a potom Giannisa. Williams je dokazao da je sposoban odraditi oba zadatka i samo tako je postao Bostonov X-faktor u ovom playoffu.
Celticsi su Williamsa odabrali 22. pickom na draftu 2019. nakon što je tri sezone proveo na sveučilištu Tennessee. U prve dvije sezone šuljao se rubom rotacije i tek je povremeno davao naznake da bi od njega mogao biti koristan igrač. Imao je problem s prilagodbom na NBA jer je na sveučilištu igra bila podređena njemu, što mu u Bostonu nisu mogli priuštiti. Osim toga, bilo je nejasno koja je uopće njegova rola, kao i pozicija. Sa 198 cm i bačvastim tjelesnim konturama bio je prenizak za krilo i centra u obrani, a šut za tri poena, koji mu je jako oscilirao, dodatno je limitirao minutažu.
Stvari su se promijenile u ovoj sezoni kada je Brada Stevensa na klupi zamijenio Udoka, koji je donio nove ideje i sistem igre. Williams je poradio na fizičkoj spremi, ali i na šutu za tri. Specijalizirao se u jednoj roli koja mu je omogućila da bude koristan u napadu, a to je korner trica. Čak 29 posto njegovih šutova u sezoni bile su korner trice i realizirao ih je sa sjajnih 47 posto, čime je kupio ulaznicu za veću minutažu i ulogu.
Igrač za playoff
Koliko je rad na šutu bio dobar potez vidi se i u playoffu. Nakon šest utakmica u doigravanju tricu realizira s 55 posto (4,2 pokušaja). U zadnjoj utakmici protiv Bucksa zabio ih je čak šest od devet. Ne samo da je utrpao 21 poen, nego je potpuno razbio Milwaukeejevu defenzivnu koncepciju koja se bazirala na preuzimanju koncepcijskog rizika kod svih Bostonovih igrača koji se ne prezivaju Tatum ili Brown.
Ipak, najveća Williamsova vrijednost bila je i ostala obrana.
Defenziva je ove sezone glavna priča Kelta. Marcus Smart proglašen je najboljim obrambenim igračem lige, ali realno su visoki igrači, Horford i dva Williamsa, glavni razlog zbog kojeg je Boston imao najbolju obranu regularne sezone. Sva trojica mogu igrati u bilo kojoj pick and roll obrambenoj shemi, mogu preuzimati i mogu braniti obruč. Ovaj je trojac Udoki omogućio krucijalnu stvar: nije morao žrtvovati visinu da bi dobio na brzini. Treneri često posežu za niskim postavama jer njihovi visoki igrači zbog manjka brzine ne mogu braniti na širokom prostoru. Udoka nikad ne igra u small-ball postavama upravo zbog svojih visokih igrača koji su i small i big-ball u jednom.
Kad pričamo o današnjoj košarci, onda pričamo o igri bez pozicija i pritom uglavnom mislimo na napad. Međutim, priča je jednako bitna i u drugom smjeru. Obrambeni position-less ove je sezone pogonsko gorivo Celticsa zbog raznovrsnosti njihovih visokih igrača koji mogu braniti kao bekovi, a bekovi i krila mogu odrađivati dužnosti visokih igrača. U drugoj utakmici protiv Bucksa Udoka je skratio rotaciju na sedam imena, zbog čega je u jednom momentu na parketu imao oba Williamsa i Horforda. U toj postavci Grant je bio nisko krilo i branio je redom Giannisa, Lopeza i Jruea Holidaya.
Grantova sposobnost da se šalta na različita obrambena zaduženja i igra više defenzivnih rola neminovno za sobom vuče paralele s nekim kraljevskim role playerima na koje svojom igrom podsjeća. Williams ima staturu, čvrstinu i korner tricu kao PJ Tucker, a defenzivni IQ, potencijal small-ball petice i nedovoljno korišteni, ali prisutni playmakerski gen Draymonda Greena. Ne, Williams nije križanac Tuckera i Greena, ali treba imati na umu koliko su Tucker i Green značili Bucksima i Warriorsima u pohodu na titule.
Upravo je Draymond jednom izjavio da postoje igrači za 82 utakmice i igrači za 16 utakmica. Lako se dogodi da se Williamsov učinak tijekom regularne sezone ne vrednuje na pravi način ili da se ignorira. Ulazio je s klupe, igrao samo 24,4 minute prosječno, zabijao 7,8 poena, uz 3,6 skokova i asistenciju. Williamsov je problem to što brojke ne mogu dočarati što sve pruža na parketu.
Ali zato, kad dođe playoff i Draymondovih 16 utakmica, njegovi otisci prstiju su posvuda. Tada i najpovršniji pratitelji NBA lige, kao i oni koji ulaze u analitičke dubine, znaju zašto su igrači poput Williamsa važni. Ne zato jer brojke tako sugeriraju, već zato što se prisustvo takvih igrača itekako osjeti.
Svaki put kada kroče nogom na parket, dobre se stvari događaju za njihove ekipe.
