Prije godinu dana, nakon što je Brazil ispao od Belgije u četvrtfinalu Svjetskog prvenstva, izbornik Tite je održao konferenciju za medije u kojoj je najavio promjene u momčadi.
“Teško je u ovom trenutku komentirati planove, ali jasno je da smo prisiljeni razmišljati o budućnosti“, izjavio je po povratku u Brazil. “Thiagu Silvi su već 34 godine, protiv Belgije je teško pratio ritam i jasno je da moramo pripremiti nova rješenja koja odgovaraju našim ambicijama.”
Tite je bio u pravu. Thiago Silva je u 96 minuta na terenu istrčao nešto malo iznad osam kilometara i samo su dva vratara prešla manje od njega, a i to što je pretrčao je bila priča za sebe. FIFA podatke o trčanju analizira tako što vrijeme provedeno u pokretu dijeli u pet zona ovisno o intenzitetu kretanja. Čak 78 posto prijeđenih metara na toj utakmici Thiago Silva je odradio brzinom od 0 do 7 km/h, nijednom nije ušao u Zonu 5 u kojoj su brzine veće od 25 km/h, a samo jedan posto vremena je bio u Zoni 4 koja obuhvaća brzinu od 20 do 25 km/h.
Ukratko, Thiago Silva je samo nekih 80-ak metara na cijeloj utakmici proveo u pravom sprintu, ostalo je ili prehodao ili pretrčao sasvim laganim intenzitetom. Titeovo upiranje prstom u Thiaga Silvu, opravdano ili ne, izgledalo je kao da je to zadnji čin oproštaja od reprezentacije, procesa koji je započeo još Dunga, koji je 2014. oduzeo kapetansku vrpcu Silvi i prebacio je Neymaru, želeći mladu zvijezdu vidjeti kao lice svoje momčadi. Nitko ne želi poistovjetiti Brazil sa stoperom.
Nije ove godine bio ništa brži niti je više trčao. Stvar je u tome što je i takav star i spor i dalje klasa
Međutim, ovaj Titeov Brazil upravo jest Thiago Silva.
Priča o nogometu u Brazilu je u suštini priča o nacionalnim traumama i pokušajima da se nešto nauči iz njih. Prva trauma je bila Maracanaço u završnoj utakmici Svjetskog prvenstva 1950., poraz od Urugvaja nakon kojeg su Brazilci odbacili dresove koje su nosili do tada i uzeli žuto-plavu kombinaciju kako bi presjekli sve veze s onom momčadi, a zadnja trauma je bila onaj poraz 1:7 od Njemačke. U toj je utakmici Thiago Silva je sjedio na klupi zbog kartona i prva reakcija koju je javnost imala bila je da se momčad ponovo krene graditi oko njega kao kapetana, računajući tako da će raskinuti veze s onom momčadi kao što je to napravljeno promjenom dresova.
Jedan od najinteligentnijih igrača na svijetu
Dunga je portugalski naziv za Glupka iz Snjeguljice i sedam patuljaka. Dungi, legendarnom igraču i izborniku, taj nadimak je prišio njegov ujak jer je kao dijete sličio Glupku iz dječje emisije koja se prikazivala na brazilskoj televiziji. Nakon poraza od Njemačke koji je potpisao njegov prethodnik Felipe Scolari, Dunga se stvarno potrudio opravdati svoj nadimak. Najprije je Thiagu Silvi oduzeo vrpcu, zatim ga izbacio iz reprezentacije pod opravdanjem da su njegove izjave kako je bio povrijeđen oduzimanjem kapetanstva samo dokaz koliko je emocionalno nestabilan.
U suštini, Dunga nije bio glupav nego samo očajno tvrdoglav. Nije nije želio prihvatiti svoj dio krivice i priznati da je bila velika pogreška oduzeti kapetansku vrpcu Thiagu Silvi. Iz te perspektive, bilo mu je najlakše eliminirati igrača iz priče.
Tite je ispravio te pogreške.
Nakon što je Dunga s Brazilom zapeo u grupnoj fazi Copa Américe 2016. i na taj način završio s reprezentacijom, novi trener je postao čovjek koji puno više razmišlja o pogreškama. U svojoj introspekciji zaključio je da će Brazil uvijek imati Neymara i da će taj Neymar uvijek odraditi svoje. Ali isto tako je u svojim proučavanjima europskih reprezentacija i sustava klubova u kojima igra većina njegovih igrača shvatio da ne može staviti Neymara u centar pozornosti.
Doduše, nije Neymar igrao kad je Brazil izgubio od Njemačke, ali u tome i je bila čitava poanta Titeova zaključka. Ako sistem temeljite na takvom igraču, onda nemate nekoga tko ga može zamijeniti i imate veliki problem kad on ispadne iz kombinacija. Ako sistem gradite tako da Neymar bude tek nadogradnja, fasada, a ne temelj, onda on može donijeti onaj dodir nepredvidljivosti i zapravo raditi razliku bez straha da će se čitav sustav raspasti kad njega ne bude.
Upravo zato je Tite trebao Thiaga Silvu. Stoji činjenica da je branič trenutno sjena samog sebe, da mu je gotovo 35 i da nije onoliko moćan kao što je bio prije desetak godina kad je bio legitimni kandidat za najboljeg stopera svijeta. Teže prati ritam jakih utakmica, kreće se malo i sporo, ali Thiago Silva je još uvijek jedan od najinteligentnijih igrača na svijetu i zato Tite gradi svoj sustav na njegovim starim kostima.
Rođeni vođa
Današnji Brazil igra drugačiji nogomet. Titeov sustav se sastoji od kompaktne obrane i jasnih zaduženja u svakoj fazi igre. Brazil igra racionalno, disciplinirano i inteligentno, baš kao što to utjelovljuje Thiago Silva koji više nema kapetansku vrpcu, ali je vođa ove momčadi koja se naslanja na njegove kvalitete. Brazil je do osvajanja Cope stigao tako što je odigrao šest utakmica i primio samo jedan gol, a Thiago Silva je zapovijedao obranom svaku sekundu turnira. Godinu dana nakon što je izbornik jasno istaknuo kako njegov stoper teško prati ritam modernog nogometa i kako treba pripremati nova rješenja koja odgovaraju brazilskim ambicijama, Thiago Silva je opet temelj reprezentacije i njegova igra najbolje simbolizira ideju izbornika i cijele momčadi. Ako želite poistovjetiti igru Titeovog Brazila s jednim čovjekom onda to definitivno mora biti Thiago Silva.
Nije ove godine bio ništa brži niti je više trčao. Stvar je u tome što je i takav star i spor i dalje klasa. Njegovo čitanje igre je majstorsko, njegove odluke su vrhunske i rijetko griješi jer točno zna što može, što ne može, a što je nekad mogao. Upravo to je poanta — Thiago Silva je racionalan, discipliniran i inteligentan. Odrađuje svoj posao koliko može, ali zato upravlja suigračima na terenu kao rođeni vođa i trenerova produžena ruka na terenu.
I upravo zato Tite za ovakvu igru naprosto treba njegove stare kosti.
