Engleska je 2016. ispala s Europskog prvenstva u osmini finala od Islanda; u toj je utakmici imala četiri udarca unutar okvira suparničkih vrata. Nije ispala na račun nesreće ili igre slučajnosti; Island je naprosto bio bolji. Dobro je držao Englesku daleko od vlastitog gola, a to najbolje pokazuje činjenica da je Engleska imala 68 posto posjeda lopte, ali samo 37 posto vremena je lopta bila u trećini terena ispred islandskih vrata, što je savršeni pokazatelj da je Engleska odigrala jalovu i potpuno bezidejnu utakmicu. Ukratko, igrala je neatraktivno i postoje brojevi koji to mogu ilustrirati.

Engleski savez je računao da će popraviti stanje tako što je Roya Hodgsona zamijenio Samom Allardyceom. On je izdržao samo 67 dana i s klupe je morao odstupiti jer je u javnost izašla afera u kojoj je uzimao novce za savjetovanje kako zaobići pravila saveza o potpisivanju igrača. Na njegovo je mjesto privremeno postavljen izbornik U21 reprezentacije Gareth Southgate.

Bellingham je i desetka i osmica i četvorka. On igra puno zrelije nego što bi njegov rodni list sugerirao. Kao takav, možda je i najbitniji faktor za engleske ambicije

Jedan od razloga zašto se taj Southgateov privremeni angažman pretvorio u stalni činjenica je da je Engleska u njegovu mandatu počela igrati atraktivan nogomet. Engleska je između 2017. i 2020. predvodila sve europske reprezentacije u uspješnim driblinzima, progresivnim dodavanjima, udarcima na gol i broju ulazaka u kazneni prostor. I to uvjerljivo; imali su Englezi velik postotak lopte u nogama, ali za razliku od one osmine finala protiv Islanda, taj posjed nije bio jalov. Probijali su suparničke linije, driblali su, pucali i stezali su pritisak donoseći loptu u suparničku trećinu.

Driblinzi, udarci i rizičan napadački pristup koji težište igre prebacuje pred suparničkog vratara. To je definicija atraktivnog nogometa. Francuska je bila uspješnija, osvojila je Svjetsko prvenstvo u Rusiji i Ligu nacija, ali kao što je to egzaktan podatak, isto tako je egzaktno da nitko nije stvorio toliko prilika i toliko puta predriblao suparnika kao što je to napravila Engleska. Southgate je prebacio fokus na mlade igrače poput Masona Mounta ili Phila Fodena, podigao je kočnice.

On može biti sve

A onda je Southgate okrenuo prekidač i odlučio se na sasvim drugačiji pristup. Engleska je Europsko prvenstvo — koje je igrala praktički na domaćem terenu – odigrala slično onome što je igrala Francuska. Rezultatski relativno uspješno jer je došla u finale, ali je atraktivni stil nogometa postao nimalo atraktivan. Isključivi je fokus bio na tome da se ne primi gol. Engleska je primila samo dva gola i imala je najbolju obranu Eura, ali je to platila igrom bez rizika. Automatski je opao broj driblinga i progresivnih dodavanja, a broj udaraca je pao na prosjek od 9,1 po utakmici. Manje od Engleza su imali samo Finci, Mađari, Slovaci i Rusi, a razlika između Engleske na 20. mjestu i Španjolske na prvom bila je više nego dvostruka; Španjolci su prosječno pucali 19,2 puta po utakmici.

Jedno od rješenja kojima Southgate može vratiti dio atraktivnosti je dečko s brojem 22.

Najveći problem koji je Engleska imala u onoj fazi kad je igrali najbolji nogomet bio je protok lopte kroz sredinu terena. Stoperi su iznosili loptu, Mount je bio figura viška između suparničkih linija, Harry Kane se spuštao i bio je bitna karika u razigravanju suigrača, ali koliko je god Declan Rice bio važan i koliko god posla odrađivao, Southgateu je nedostajao još jedan igrač u sredini terena koji može lomiti suparničke linije i raditi razliku kad suparnik zatvori bočne zone. Jordan Henderson je sjajan duel igrač i važan faktor u igri bez lopte kad svojim radijusom kretanja otvara linije dodavanja za suigrače, ali Engleskoj je često nedostajao netko tko može napraviti nešto s loptom u nogama.

Jude Bellingham je takav igrač.

Ne zbog partije protiv Irana u kojoj je imao 113 dodira s loptom, 7/8 uspješnih dijagonala, dva ključna dodavanja i 2/2 uspjela driblinga, nego zbog toga što se pokazao takvim igračem na različitim razinama nogometa.

“Kad sam ga pitao što želi biti, on je rekao da želi biti desetka”, ispričao je Bellinghamov dugogodišnji trener Mike Dodds u razgovoru za The Athletic. “Rekao sam mu da on nije prirodna desetka, da je on prirodno 22; netko tko može jednako dobro odigrati na poziciji četvorke, osmice i desetke. Zbrojili smo te brojeve i dobili 22 koji nosi na dresu.”

Ključevi u ruke

Bellingham je naprosto kompletan igrač. Može biti klasični zadnji vezni i zonski braniti prostor ispred stopera kako bi obavio prljavi posao za momčad. Može biti centralni veznjak koja će vezati linije sitnim dodavanjima i funkcionirati kao metronom koji će davati ritam momčadi. Može biti ofenzivni vezni koji će se nalaziti između linija i sam sebi stvarati pritisak u uskim prostorima neposredno ispred suparničkog kaznenog prostora. Ima tehniku, pregled igre, imaginaciju iz koje vuče nepredvidljivost u rješenjima, brzinu nogu i brzinu razmišljanja, agilnost, opseg kretanja i snagu u duelima.

Uostalom, Bellinghamu je samo 19 godina. Ako ga je Birmingham slučajno gurao kroz Akademiju u kojoj je preskakao razrede i ako mu je slučajno umirovio broj, nije slučajno odigrao preko 100 utakmica za Borussiju Dortmund. Niti je slučajno bio na Liverpoolovu radaru još kad mu je bilo 11 godina. Nije slučajno odradio već 17 utakmica za seniorsku reprezentaciju. Pogotovo nije slučajno odradio tih 17 utakmica iako je tek nedavno napunio 19 godina.

Bellingham je točno ono što Southgateovom sustavu treba. Engleska vjerojatno više neće igrati onako atraktivno kako je igrala između 2017. i 2020. S dobrim partijama došla su visoka očekivanja javnosti i podignuta je ozbiljnost u vaganju rezultata, tako da Southgate gradi igru s puno manje rizika nego što je to radio prije. Najbolji način da mu vezna linija prodiše je davanje ključeva u Bellinghamove ruke. On je dovoljno pouzdan na lopti da metodično gradi napade i povezuje linije dok daje obrambenu stabilnost, a dovoljno je individualno moćan da probije liniju driblingom ili napravi dodavanje kojim će prerezati suparničku obranu popola i izbaciti suigrača u šansu.

Jude Bellingham je i desetka i osmica i četvorka. On je dečko s brojem 22 koji igra puno zrelije nego što bi njegov rodni list sugerirao. Kao takav, Bellingham je možda i najbitniji faktor za engleske ambicije na Svjetskom prvenstvu i veliki plus u odnosu na Euro, jer je netko tko Engleze može učiniti nepredvidljivima u sredini terena čak i onda kad igraju dosadno i bez rizika.