Lani smo poslije prve utakmice Bucksa i Heata u drugoj rundi doigravanja bili vrlo kritični prema treneru Bucksa Mikeu Budenholzeru. Višegodišnje iskustvo praćenja njegovih ekipa u playoffu naučilo nas je da Bud na zubobolju ne reagira odlaskom zubaru, nego čeka da problem nestane sam od sebe. Drugim riječima, Coach Bud fundamentalistički vjeruje u svoj sistem igre i nije ga spreman prilagođavati suparniku, čak i kada je to u playoffu nužno potrebno. Uostalom, to smo vidjeli u nastavku spomenute serije koju je Heat glatko riješio u pet utakmica.
Gotovo devet mjeseci kasnije, sudbina je opet htjela da se u playoffu susretnu iste ekipe.
Nakon dvije odigrane utakmice Bucksi imaju apsolutnu kontrolu nad serijom i vode 2:0. Ne bi bilo pogrešno taj rezultat pravdati Milwaukeejevom željom za osvetom, manje talentiranim Heatom ove sezone i Bucksima jačima za Jruea Holidayja. Ipak, najveći kredit za trenutno stanje mora se dati Budenholzeru. Ne zato jer je na zubobolju odlučio reagirati liječenjem, nego zato jer nije dopustio da do nje uopće dođe.
Bud je u regularnoj sezoni, nastavimo sa stomatološkom analogijom, redovito vodio zubnu higijenu, pazio što jede i pije, odlazio na redovna čišćenja kamenca i radio preventivne ortopanske snimke. Naime, Bucksi su cijelu regularnu sezonu iskoristili kao poligon za eksperimentiranje sa stilom igre i kao trening za doigravanje. Zbog toga možda nisu bili tako dominantni u oba pravca kao u prve dvije sezone pod Budenholzerom, ali su spremnije dočekali playoff i imaju čemu nadati.
Bucksi imaju komfornu situaciju i vode 2:0, ali im se dogodilo još nešto, možda i važnije od rezultata: saznali su da mogu dobiti Miami na dva različita načina
Za početak, u regularnoj sezoni su djelomično odustali od svoje uobičajene formacije 5-out u kojoj Giannis Antetokounmpo okružen četvoricom šutera s perimetra napada prazan reket. Formacijski su napadi Milwaukeeja često izgledali kao 4-out-1-in. Budenholzer je napravio sistemsku prilagodbu jer je shvatio da sve ekipe u playoffu gomilaju ljude ispred Giannisa i zatvaraju mu ulaz u sredinu. Premještanjem jednog igrača ispod obruča u takozvani dunker spot djelomično je oduzeo prostor Giannisu za ulaz, ali je i suparniku oduzeo igrača iz zida pred Grkom i pritom mu omogućio i dodatnu opciju za dodavanje.
Budenholzer je Giannisu povećao minutažu u regularnoj sezoni, kao i minutažu na centarskoj poziciji. On je u ovoj sezoni prihvatio novu dozu šljakerskih zadataka i ponašao se kao tipični centar. Rolao se iz picka, igrao handoff s Holidayem i Khrisom Middletonom te napadao ofenzivni skok. Kad bi igrao bez lopte i ne bi bio uključen u pick and roll, stajao bi u dunker spotu ili radio cut prema obruču na strani bez lopte. Također, dosta je eksperimentirao s poludistancom. Realizacija je bila daleko od idealne, ali je barem testirao opcije s mislima na playoff.
Dominacija obrana
Bucksi su u Holidayju dobili legitimnu treću opciju i veliki ofenzivni iskorak u odnosu na Erica Bledsoea. On, Middleton i Brook Lopez također su odrađivali svoje vježbe na poligonu regularne sezone. Budenholzer je svu trojicu htio učiniti agresivnijima i, recimo to tako, bezobraznijim strijelcima. Kada bi nanjušili povoljan matchup ili sami kreirali mismatch, Holiday i Middleton neumorno su ga napadali iz izolacija koje su do ove sezone bile rezervirane samo za Giannisa, dok se Lopezu lopta gurala u low post uz slobodu da finišira.
U obrani Bud nije odustao od zonskih principa u obrani picka, ali ekipa je puno više switchala pozicije od 1 do 4 s Lopezom na parketu i od 1 do 5 s Giannisom na centru. S obzirom na to da su u Bucksima znali kako će im ta obrana trebati u doigravanju, u trade deadlineu su doveli P.J. Tuckera. Vrlo važan moment je bio i taj da je Bud prestao štedjeti Giannisa u obrani i koristiti ga samo kao help defendera. Ove godine Grk je učestalo bio zadužen za najbolja suparnička krila.
Naravno, sve ovo nije bila garancija da će primjena novih principa u igri biti uspješna u playoffu. I to odmah protiv Heata u prvoj rundi. Iako Milwaukee ima više talenta od Miamija i igra doma, trupe Erika Spoelstre znale su da su lani ušle u glavu Bucksima i da bi im pobjedom u prvoj utakmici ušli još dublje. Na drugoj strani, toga su bili svjesni i u Milwaukeeju, pa poraz koji bi otvorio stara pitanja i teme nije bio opcija.
Tako dvije motivirane ekipe su u prvoj utakmici serije i prvoj utakmici playoffa uopće odigrale najčvršću, najborbeniju i najintenzivniji utakmicu potencijalno čitavog playoffa.
Obrane su dominirale. Bucksi su Giannisa stavili na Jimmyja Butlera i uz kombinaciju switcha, Lopeza na obruču i čudnih Butlerovih odluka, uspjeli usporiti prvu Heatovu napadačku opciju. Butler se mučio s Giannisovom visinom i nije mogao zabiti preko Lopeza na obruču, ali je i šutnuo čak devet trica, što je, blago rečeno, nevjerojatno za tipa koji ih je u regularnoj sezoni šutirao dvije po utakmici, uz realizaciju 24 posto.
Bucksi su imali plan pošto-poto zaustaviti Butlera, a izazvati Bama Adebaya na dvoboj s Lopezom i natjerati ga na ulogu strijelca. Ni Adebayo se, kao ni Butler, nije proslavio. Za 41 minutu igre ubacio je samo devet poena uz šut 4/15, samo jedno izvedeno slobodno bacanje i ponekad preveliku pasivnost u igri. Heat su tako praktički u igri držali vrlo raspoloženi šuteri, prvenstveno Goran Dragić i Duncan Robinson koji su zajedno zabili 12 trica, a Miami je ukupno ubacio 20 trica iz 50 pokušaja, čime je djelomično kompenzirao katastrofalnu realizaciju iz reketa (12/31).
Demonstracija sile
Miami se u obrani držao plana iz lanjskog playoffa. Zatvarao je tranziciju i Giannisove ulaze, mijenjao na njemu čuvare i tjerao sporedne opcije da ih pokušaju dobiti. Antetokounmpo je zabio 26, ali mu je za to trebalo 27 šutova. Prošle godine bi to značilo da Bucksi sigurno gube utakmicu. Ne i ove. Middleton je zabio 27 poena, uključujući i pobjednički koš u produžetku sekundu prije kraja, Holiday 20, čime je podsjetio Heat da ipak s druge strane više nije Bledsoe, a Lopez 18 poena, zaokruživši tako sjajnu two-way partiju.
Zbog značaja utakmice se nervoza kod Bucksa osjetila na šutu za tricu (5/31), izgubljenim loptama (17) i promašenim penalima (20/33). To su nadoknadili s 15 ofenzivnih skokova koji su, atipično za njih, ove sezone njihovo jako oružje. Budenholzerova ekipa je tako doslovno izrudarila pobjedu i skinula ogromni teret s leđa. Teško je i zamisliti što bi se Giannisu i družini motalo po glavama da su izgubili utakmicu u kojoj su Butler i Adebayo skupa ubacili 26 poena, za što im je trebalo 37 lopti.
Lišene pritiska, Buckse je u drugoj utakmici doslovno odčepilo. Sve su riješili u prvoj četvrtini koju su dobili 46:20.
Imali su nevjerojatan napadački flow i sve im je išlo od ruke. Zabili su šest trica u prvih sedam minuta, čime su već u prvoj četvrtini nadmašili učinak iz prve utakmice. Miami je gledao kako suparnici pogađaju jednu za drugom i htio uzvratiti, ali je pokušajem nadigravanja upao u Milwaukeejev žrvanj i samljeven je kombinacijom tempa i trica.
U drugoj utakmici Bucksi su u ofenzivi pokazali sve ono što su vježbali u regularnoj sezoni.
Giannisa su koristili kao roll igrača, dok su Middleton i Holiday ciljali slabe obrambene karike kod Heata poput Robinsona, Dragića i Kendricka Nunna, i napadali ih u izolacijama. Holiday je utakmicu završio s 15 asista, Giannis s 31 poenom, a Middleton sa 17 poena, uz samo jedan promašen šut. Na kraju je Milwaukeejeva trica stala na 22 pogođena šuta iz 53 pokušaja. Bila je to demonstracija sile.
Spoelstra mora nešto brzo smisliti. Za početak, najvažnije, kako pokrenuti Butlera. Zatim, kako Adebaya učiniti korisnijim i agresivnijim. Bez njih dvojice u top izdanju, Miami će biti pometen. I treće, trebaju mu rotacijske promjene jer su Trevor Ariza i Nunn zasad u ovoj seriji minus-igrači, a starteri su. Dragić se nameće kao rješenje umjesto Nunna, a umjesto Arize, koji se pokazao kao neuspjeli pokušaj imitacije lanjskog Jaea Crowdera, alternative su Dewayne Dedmon s kojim bi Heat prešao na visoku postavu, ili Nemanja Bjelica koji bi glumio Kellyja Olynyka, igrača s važnom rolom lani protiv Bucksa.
Bucksi imaju komfornu situaciju i vode 2:0, ali im se dogodilo još nešto, možda i važnije od rezultata: saznali su da mogu dobiti Miami na dva različita načina. U prvoj utakmici u sporom tempu, na malo poena pri čemu odlučuju zadnji posjedi, Heat je bio favorit jer je to ipak njegov tip košarke. Međutim, Bucksi su pokazali da i oni imaju mišiće i iščupali su pobjedu. U drugoj utakmici visokog tempa, u kojem su obje ekipe prihvatile nadigravanje, opet su profitirali Bucksi. To ih čini apsolutnim gospodarima serije koja bi mogla biti puno kraća nego što smo se nadali.
