U kolektivnim sportovima izrazito je teško kvantificirati učinak pojedinca i njegovu važnost za momčad. Recimo, Leo Messi ili Cristiano Ronaldo prilično su važni igrači svojim momčadima. U mnogo utakmica baš oni rade ključnu razliku, a u klubovima su uključeni u sistem igre koji ih okružuje komplementarnim suigračima. Ipak, njihova važnost je naizgled zanemariva prema važnosti koju imaju superzvijezde u NBA košarci. Dok njih dvojica rješavaju utakmice, NBA superzvijezde su izravno uključene u baš svaki napad svoje momčadi, ključni su segment igre i čitava igra ide kroz njih, čak i kad nemaju loptu u rukama.
Osim presudnog igračkog utjecaja, NBA superzvijezde imaju i nezamjenjiv marketinški značaj za momčad. Ako nemate superzvijezdu s pravim pedigreom, u ligi postoji dovoljno igrača koji mogu preuzeti dominaciju nad potrošnjom napada. Međutim, samo nekoliko igrača može preuzeti sve billboarde u gradu.
Baš na to su ciljali u New York Knicksima kad su iz Denvera dovukli Carmela Anthonyja.
U trenutku tradea Knicksi nisu bili u playoffu od 2004. i očajnički su trebali pravu prvu zvijezdu, nekoga tko će popraviti nered koji je složio Isiah Thomas, tadašnji ‘predsjednik košarkaških operacija’. Dali su ugovor na 100 milijuna dolara Amar’eu Stoudemireu, ali on se činio kao idealna druga opcija. Tržište poput New Yorka treba nekoga tko će puniti dvoranu i prodavati dresove, a Danilo Gallinari nije taj kalibar. Možda može imati potrošnju napada i puniti statistiku kao zvijezda, ali nikad neće biti superzvijezda.
Carmelo – e on je već bio superzvijezda s pedigreom.
Knicksi su povukli potez, inicirali su blockbuster trade u kojem je čak 12 igrača napravilo rotaciju. Iz ove perspektive, u tom tradeu nije bilo pobjednika. U sezoni 2012./13. Melo je vodio Knickse do 54 pobjede u regularnoj sezoni, ali u playoffu je došao najdalje do polufinala Istoka. Doduše, bila je to prva playoff serija koju su Knicksi dobili od 2000., ali i jedina u šest godina koliko je Anthony u New Yorku. U prošloj sezoni skupili su 34, a u sezoni prije 17 pobjeda. A to ne zadovoljava baš nikoga.
I zato Melo mora otići.
U svojoj preobrazbi iz Sméagola u Golluma koji žudi za prstenom, Anthony je izgubio dio ega i sigurno je spremniji žrtvovati se za šampionsku momčad
Svjedoči o tome i kolumna koju potpisuje Charley Rosen, fantastičan autor i osoba od najvećeg povjerenja sadašnjeg predsjednika Knicksa Phila Jacksona, u kojoj izravno proziva Carmela Anthonyja. Kasnije je Rosen objasnio da su stavovi njegovi i da informacije koje iznosi nemaju veze s Jacksonom, iako je on u više navrata izjavio kako Melo previše drži loptu. Možda je Rosen i iskren, ali kod Phila ništa nije slučajno i jasno je da je Melo višak.
Iz Sméagola u Golluma
Međutim, problem je pronaći trade koji bi zadovoljio sve opcije. Melo je jedan od rijetkih igrača u ligi koji može upravljati svojom sudbinom. Phil Jackson ga ne može otpremiti mimo njegove volje, jer u ugovoru ima no-trade klauzulu. A osim ugovora ima i jaku želju osvojiti naslov, stoga u obzir dolaze samo momčadi koje za njega konkuriraju.
Uz ugovor i jaku želju za naslovom, Melo ima i solidnu količinu godina na plećima, 32. To nadopunjava činjenica da je na listi aktivnih igrača s najviše odigranih minuta jedino LeBron James mlađi od njega, a u protekle dvije sezone propustio je čak 52 utakmice. Da ne spominjemo ozljedu koljena, koja je uvelike utjecala na njegovu eksplozivnost i sposobnost da ostavi čuvara u prašini iza sebe.
Naravno, Melo je još uvijek ubojit strijelac. Igrač s onakvim šutom i abnormalnom samouvjerenošću može svakom čuvaru u svakom trenutku zasuti 30 poena. Međutim, svi izazivači za naslov znaju da je Carmelo Anthony u ovom trenutku oštećena roba, da je njegova reputacija mnogo veća nego igračka kvaliteta. Zbog toga će se teško naći netko tko će biti spreman platiti cijenu koju traže Knicksi.
Osim što je neosporno talentiran i još neospornije izrauban, Melo ima i svoj određeni stil igre koji mu ne otvara mnoga vrata. Često je optuživan za ‘carinjenje’ lopte, švercanje u obrani i igranje privatnih utakmica za statistiku. Činjenica je da se nije snašao niti u sistemu igre Mikea D’Antonija ni u trokutu Phila Jacksona, barem ne u potpunosti. Još uvijek preko 40% njegovih poena dolazi kroz izolaciju ili post igru, što je jedan od najvećih postotaka u ligi. Međutim, dugo vremena to nije bio problem. Uostalom, oduvijek su Knicksi najbolje funkcionirali kad je sistem bio baš Melo i njegova košarka kroz izolacijski napad.
Melo je dokazani pobjednik. Bio je sveučilišni prvak sa Syracuseom kao brucoš, osvojio je nekoliko reprezentativnih medalja u kojima je često bio najbolji igrač. Skupio je i brojke koje će ga gotovo sigurno kandidirati za Kuću slavnih. No, u NBA ligi, više nego igdje drugdje, naslov prvaka je ono što definira igračku reputaciju. U svojoj preobrazbi iz Sméagola u Golluma koji žudi za prstenom, Anthony je izgubio dio ega i sigurno je spremniji žrtvovati se za šampionsku momčad. Ipak, njegova spremnost nije neka garancija da će se uklopiti u sistem. Ijedan sistem.
Borba starog i novog
To zna i Jackson. Zato ga je prvo ponudio Cleveland Cavaliersima, nadajući se da će LeBron iskoristiti moć u franšizi kako bio okupio svoju Banana Boat družinu. No, čini se da je njemu važnija Prstenova družina, tako da Kevin Love ostaje dio sistema koji je počeo funkcionirati, a LeBron nastavlja s pritiskom da mu momčad nabavi još jednog playmakera. San Antonio Spursi imaju svoj način i Melo se ne uklapa u njihovu kulturu, a i Warriorsi su na Zapadu, gdje je jača konkurencija i teže je doći do finala.
Drugi kandidati se svode na Boston Celticse koji imaju resurse koje New York treba, ali pitanje je koliko su zapravo jaki izazivači. Plus im je što su na Istoku, ali minus je što ni s Melom nisu favoriti protiv Cavsa, čak i ako se uklopi u sustav Brada Stevensa. James Harden vuče Houston Rocketse praktički sam i pomoć bi mu dobro došla, ali Melo je već surađivao s D’Antonijem i nije završilo dobro.
Praktički jedina prava opcija su Los Angeles Clippersi. Chris Paul, još jedan s Banana Boat druženja, Deandre Jordan koji će Melu čuvati leđa i Blake Griffin s kojim će imati partnera u dijeljenju minuta. Problem je što će za taj trade trebati još jedan partner, slično kao što je u prvom tradeu s Nuggetsima pomogla Minnesota, jer Clippersi nemaju mnogo za ponuditi. Doduše, moguće je da Jackson i praktično pokloni Mela samo da ga se oslobodi i da definitivno okrene brod koji se opasno nakrivio.
Budućnost momčadi je Kristaps Porzingis, koji se pokazuje kao istinski Jednorog. Moderan igrač koji je iskoristiv u više rola, idealan blok za gradnju momčadi u više smjerova. U borbi novog i starog uvijek pobijedi novo. Melo nosi duh Patricka Ewinga ili Bernarda Kinga, sjajnih individualaca koji su igrali sami, ali nisu donijeli naslov u New York. Porzingis je simbolički glasnik nove filozofije, one koje su navijači izviždali na draftu. A onda su je prigrlili, pa sada zvižde Melu.
Nema veze što se od samog starta Melo u New Yorku činio kao dobitna kombinacija, u sportu nema garancija. Sada, s vremenske distance, to je definitivno bio promašaj. Knicksi i Nuggetsi kombinirano su dobili samo jednu playoff seriju u šest godina, a Knicksi, osim toga, ne mogu dobiti nikakav povrat uloženih sredstava. Melo je talentiran igrač, ali nijedan izazivač nema potrebu ulagati u njega. On ne donosi puno toga modernog, osim želje za osnivanjem supermomčadi u lovu na prvenstvo. Izgleda kako New York ne nudi samo bajke, jer u NBA ligi pušu neki novi vjetrovi, a Mela je pojelo vrijeme čiji su prvi glasnik bili zvižduci koji su se pretvorili u ovacije.
