Ukratko, kladionice su postavile Liverpool i Manchester City kao prve favorite za osvajanje Lige prvaka jer su znale da će utakmica između Barcelone i Real Madrida biti loša i da ljudi neće biti zadovoljni.

Casemiro je ujedno i razlog zašto je utakmica bila dosadna i zašto ove dvije momčadi nisu favoriti Lige prvaka — zato jer toliko iskače i nitko mu nije ni blizu u tempu

Ipak, teško da su mnogi predvidjeli kako će El Clásico biti onoliko dosadan i da će prvi put od 2002. utakmice između Barcelone i Real Madrida završiti bez golova, ali to je samo ekstremna manifestacija onoga što je jasno već neko vrijeme. Usprkos igračkoj kvaliteti koju imaju na raspolaganju i pomalo kontraintuitivno s obzirom da dijele vrh La Lige, ni Barcelona ni Real Madrid već duže vremena ne igraju nogomet koji očarava.

Razlog za to je prilično jasan. Kad imate paradoks da dvije fantastične ekipe koje su individualnom igračkom kvalitetom najbolje na svijetu, a to i Barcelona i Real jesu — od kvalitete najboljih, preko dubine klupe, do novca koji troše na plaće — nisu prvi favoriti za osvajanje Lige prvaka, onda je očiti problem u taktici i načinu na koji treneri maksimiziraju čistu igračku kvalitetu koju imaju na raspolaganju.

Ništa-ništa

To je bilo posebno očito u prvom poluvremenu.

Zinédine Zidane je u utakmicu krenuo s rombom u sredini terena. Cilj je bio s široko postavljenim Garethom Baleom i Karimom Benzemom fiksirati Barceloninu zadnju liniju kako bi se stvorio prostor između linija za Isca i za dinamiku koju donosi Federico Valverde svojim dugim korakom iz drugog plana. Takav plan je imao logike; Barcelona je unutar prvih 20 minuta teško stavljala pritisak na Tonija Kroosa, koji je vrlo lako otvarao suigrače dodavanjima. Međutim, upravo taj romb simbolizira razlog zašto ni Real ni Barcelona nisu postavljeni kao prvi favoriti Lige prvaka.

Barcelona gradi svoj napad iz zadnje linije i kako su Benzema i Bale (a posebno Bale) neaktivni u fazi obrane, romb iza njihovih leđa je imao prilično tešku zadaću pokrivanja velikog prostora i po širini i po dužini terena. Kroos je izašao na Ivana Rakitića, Isco je markirao Frenkieja de Jonga, a Valverde je otišao desno kako bi pokrio širinu.

Ozbiljna ekipa bi ovako nedefiniranu postavku morala lagano iskoristiti. Lionel Messi se spustio i za sobom povukao Sergija Ramosa, Ferland Mendy iskače na Barcelonina desnog beka i stvara se odlična pozicija da se preko desnog stopera, koji bi ovdje trebao stajati puno šire u odnosu na vratara, lopta dovede na stranu gdje Barcelona može stvoriti trokut između Nélsona Semeda, Messija i Sergija Roberta koji se može otvoriti u međuliniji. Barcelona bi tu imala ili tri protiv dva, ili bi natjerala Casemira da iskoči sa svoje pozicije i otvori centralnu zonu ispred obrane, koja je ionako opasno nagnuta na desnu stranu iskakanjem Mendyja i Ramosa.

Činjenica da to Barcelona nije mogla iskoristiti ni u ovom konkretnom napadu ni u cijeloj utakmici, da je na taj način u završnicu došla samo dvaput, govori dovoljno o sistemskim rješenjima koje ima u napadu i kvaliteti kojom je odigrala utakmicu. U prvom poluvremenu je Marc-André ter Stegen imao dvostruko više dodira s loptom od Messija, a to govori sasvim dovoljno o tome kako je Barcelona igrala, jednako kao što sve govori i činjenica da je Messi imao osam uspješnih od devet pokušanih driblinga i da time nije napravio gotovo ništa, jer su svi bili duboko na svojoj polovici i daleko od opasnih zona terena.

A činjenica da Real nije pobijedio takvu Barcelonu govori sve što trebate znati o kvaliteti njegove igre i uspješnosti taktike. Od obje ekipe s pravom trebamo očekivati puno više.

Onaj koji iskače

U takvim okolnostima, u kojima je sve bilo nedovoljno definirano i prepušteno improvizaciji i stihiji, u kojima nijedna momčad nije pružila ništa što bi bilo stilski prepoznatljivo i taktički napredno, igračem utakmice je potpuno zasluženo proglašen Casemiro.

Prije nego što ga je Zidane odmorio protiv Valencije za vikend, Casemiro je odigrao 21 uzastopnu utakmicu za Real Madrid. U svima je odradio maksimalnu minutažu osim u onoj protiv Levantea kad je izašao u 60. minuti pri rezultatu 3:1, jer je četiri dana kasnije trebao igrati protiv PSG-a, te onoj protiv Galatasarayja u kojoj je isto tako dobio 30 minuta pauze jer je u sedam dana trebao odraditi tri utakmice.

Dio razloga za to se krije još u ovom ljetu, kad je Casemiro dobio tri slobodna tjedna nakon što je s Brazilom igrao Copu Américu. U subotu 27. srpnja, Casemiro je trebao s obitelji letjeti na Floridu na zadnji tjedan odmora. Te noći je gledao kako je Real izgubio 7:3 od Atlética u New Jerseyju i Casemiro je poslao majku, ženu i kćer na Floridu, a on je uhvatio avion za Madrid i već u nedjelju se prijavio u Valdebebas kako bi odradio trening.

U svojoj kući u Madridu Casemiro ima teretanu u kojoj je instalirao hiperbaričnu komoru u kojoj ubrzava svoj oporavak, drži strogu dijetu, a dok sjedi na dugim putovanjima sa sobom nosi specijalno dizajnirane čizme koje podižu cirkulaciju u nogama i stimuliraju mišiće. Osim toga, opsesivno prati suparničke igrače na WyScoutu kako bi odradio što bolju pripremu za utakmice i kako bi došao do što više korisnih detalja koji mu mogu pomoći na terenu.

U momčadi u kojoj više nema Cristiana Ronalda i njegova luđačkog rada, Casemiro je bio čak i blago ismijavan. Međutim, on na teren donosi strast, on daje intenzitet koji vuče dalje, on je taj koji ovaj posao koji radi shvaća maksimalno ozbiljno i koji mu je maksimalno posvećen u svakom trenutku. Barcelona i Real Madrid su i dalje fantastične momčadi koje mogu uzeti trofeje, bez obzira na sve taktičke probleme i improvizacije. Kvalitetu za najveće domete sigurno imaju.

No, Casemiro je ujedno i razlog zašto je utakmica bila dosadna i zašto ove dvije momčadi nisu favoriti Lige prvaka — zato jer toliko iskače i nitko mu nije ni blizu u tempu. A u modernom nogometu, u kojem je taktika otišla toliko daleko, to je osnova uspjeha.