Pravilnik upotrebi kolačića
Portal Telesport.hr unaprijedio je politiku privatnosti i korištenja takozvanih cookiesa, u skladu s novom europskom regulativom. Cookiese koristimo kako bismo mogli pružati našu online uslugu, analizirati korištenje sadržaja, nuditi oglašivačka rješenja, kao i za ostale funkcionalnosti koje ne bismo mogli pružati bez cookiesa. Daljnjim korištenjem ovog portala pristajete na korištenje cookiesa. Ovdje možete saznati više o zaštiti privatnosti i postavkama cookiesa

Cedevitina sezona na sve ili ništa: dvije momčadi, hrpa stranaca, trener iz Barçe…

Može li klub konačno do Eurolige?

Nakon razočaravajuće prošle sezone Cedevita kreće u još jedan pokušaj preuzimanja regionalnog trona. To će biti još teže izvedivo nego prethodnih godina – Budućnost je kao euroligaš znatno osnažila roster, a Crvena zvezda planira ekspresni povratak u Euroligu.

Budući da su razloge proljetnog neuspjeha pronašli u gustom rasporedu, uprava je odlučila da Cedevita sljedeće sezone ima dvije momčadi i dvojicu trenera, svakoga sa svojim stožerom: prva će ekipa igrati ABA ligu i Eurokup, a vodit će je španjolski stručnjak Sito Alonso, dok će drugi tim nastupati samo u domaćem prvenstvu i, vjerojatno, u ranoj fazi kupa. Za trenera je postavljen Slaven Rimac, dosadašnji pomoćnik Jurija Zdovca. Što se tiče kadra, nije se štedjelo. Za prvu ekipu već je dovedeno 12 igrača, dok je B sastav još u postupku slaganja.

Ovako stoje stvari: Alonsovu bekovsku liniju čine Justin Cobbs, Josh Magette, Toni Katić, Vitor Benite i Filip Krušlin; na krilnoj poziciji su James Bell i Ivan Ramljak, a opcije u reketu su Elgin Cook, Pablo Aguilar, Andrija Stipanović, Augusto Lima i Karlo Žganec.

Rimac na raspolaganju ima Tonija Perkovića, Antonija Jordana, Domagoja Bošnjaka, Matea Vidovića, Darka Baju, Andriju Ćorića, Tonija Vitalija, Lovru Buljevića i Tylera Widemana, uz napomenu da će se prema potrebi priključiti Katić te da će biti dovedeno još par igrača, vjerojatno nositelja.

Dakle, to je ukupno 21 igrač u seniorskom pogonu uz čekanje još par potpisa. A ‘ko će sve to platit’?

Sigurno da je prodaja Džanana Muse u Brooklyn Netse fino popunila blagajnu, a i Atlantic grupa navodno dobro posluje. Što se tiče konkretne brojke, Cedevitin se budžet prošlih sezona vrtio oko milijun i pol eura, a sada je preko društvenih mreža objavljeno tek da je ovaj “daleko manji od tri milijuna”. Bilo kako bilo, velik je novac uložen u košarku, što je svakako pohvalno sa sportske strane, ali pitanje je hoće li se ulog zaista isplatiti. Na to pitanje možemo gledati iz dva kuta.

Tabula rasa ili Darüşşafaka za sirotinju

Prvi je kratkoročni, odnosno hoće li Cedevita konačno osvojiti ABA ligu sljedećeg proljeća. Ako se to ne bi dogodilo, samo bi osvajanje Eurokupa moglo spasiti sezonu; sve ostalo bilo bi ocijenjeno kao promašaj jer bi klub ponovno ostao bez Eurolige.

Pa krenimo od trenera.

Imenovanje Alonsa za šefa stožera prilično je odjeknulo u javnosti zbog toga što je došao ni više ni manje nego iz Barcelone, a prije toga je trenirao još neke poznate klubove poput Baskonije, Bilbaa i Joventuta. Međutim, nemojte misliti da je riječ o nekakvom košarkaškom Pepu Guardioli, dapače — iz Blaugrane je otjeran u veljači ove godine jer je Barça igrala katastrofalno, a nije baš da je impresionirao ni prošle sezone s Baskonijom. S ostalim je klubovima radio više-manje solidan posao, 2012. dobio i nagradu za španjolskog trenera godine,  ali problem je što su to sve bili mediokritetski klubovi koji su se borili za male stvari i posljedično – Alonsova riznica trofeja još uvijek je prazna. Neka ne brine, trebalo bi se dogoditi čudo da do sljedećeg ljeta ne pokupi domaće ‘kante’ i konačno se osladi — ali to se moglo i bez njega, doveden je za druge stvari.

Kada je u pitanju roster s kojim raspolaže, očito je da Alonso neće imati previše problema s prilagodbom na hrvatsko okruženje. Hrvata tu ima tek u tragovima; ozbiljnijoj ulozi može se nadati samo Krušlin ako se Benite ne pokaže kao klasa iznad, te reprezentativac BiH Stipanović, ako ćemo ga računati kao domaćeg. Startna bi petorka trebala biti američko-brazilska, a glavne uzdanice Cobbs, koji je bio najbolji igrač francuskog prvaka Le Mansa, te Bell, koji dolazi iz redova Darüşşafake, osvajača Eurokupa. Nekako se centarska pozicija doima najlabavijom: Stipanoviću nedostaje eksplozivnosti, a Lima je u europskoj karijeri pružao sasvim prosječne partije.

Dobra je stvar što svi stranci imaju ozbiljnije europsko iskustvo (Cook iz Ludwigsburga, Benite iz Murcije…) tako da se ne bi trebale ponoviti situacije iz prethodnih sezona kada se vrlo brzo pokazalo da su pojedinci potpuno neprilagođeni, pa i nedorasli europskom stilu igre (najzvučniji primjer David Stockton).

Isto tako treba napomenuti da nitko od tih stranaca nije na razini lanjskih Zvezdinih pojačanja Taylora Rochestija i Jamesa Feldeina, koji su se prethodno dokazali kao važni euroligaški igrači. Alonso je dobio širinu, ali nema nikoga tko toliko odskače kvalitetom da bi ga se proglasilo ekstraklasom za ABA ligu, odnosno za ostale kandidate za naslov. Dosta upitnika visi u zraku.

Može se reći da je Cedevita odlučila složiti nekakvu verziju Darüşşafake za sirotinju, dovedeni su brojni stranci koji će se prvi put naći zajedno na parketu. Dakle, ova Cedevita je tabula rasa — kostur momčadi je pometen i Alonso je dobio hrpu novih kockica za slaganje. Ima tu potencijala, ali kako izvući maksimum u tako kratkom periodu? U takvoj situaciji ni mnogo renomiranijim trenerima nije lako ostvariti uspjeh, sjetimo se samo Fenerbahçea iz prve sezone sa Željkom Obradovićem.

Na društvenim je mrežama već krenula nekakvo divljenje zbog svih ovih potpisa, ali polako, bit će promašaja, u to ne sumnjajte. Sjetimo se da je svojedobno Scotty Hopson imao bolje reference od svih sadašnjih prinova, pa se pokazao kao ‘truba’.

Klub na prekretnici

Što se tiče dugoročne vizije, rekao bih da je ona u drugom planu, ako ne i potpuno zapostavljena. Premda je sportski direktor Matej Mamić rekao da očekuje eksploziju mladih igrača u hrvatskom prvenstvu, svrha B momčadi je primarno ta da Alonso ima više vremena za treninge i pripremu pojedinih utakmica. Na koncu, velik dio te ekipe će biti raspušten kada završi ABA liga, a pojedince će spasiti što u natjecanjima pod okriljem HKS-a postoji ograničenje broja stranaca na parketu.

U toj momčadi ima dosta mladih igrača, ali ima i iskusnijih, pa čak i jedan Amerikanac, a pitanje je koga će još dovesti. Najtužnije je što je tu smješten Bošnjak — njemu su tek 23, a kroz Zadar i Cibonu već se dokazao kao solidan abaligaški igrač. Ova je uloga korak natrag za njegovu karijeru, isto kao što je bila za Marka Ramljaka, koji se prije dvije godine našao u istoj situaciji. U prvoj bi momčadi on sigurno napredovao, a ovako, makar tu i tamo uskočio u prvi sastav, bojim se da ga čeka stagnacija. Što se tiče još mlađih poput Perkovića, Jordana i Buljevića, ne vidim razliku između igranja tu ili na posudbi u, primjerice, Zaboku, u koji je Cedevita neke poslala na kaljenje prošle sezone. Čak bi im korisnije bilo na posudbi jer bi barem okusili doigravanje ako ga uspiju izboriti, dok ih u Cedeviti tada neumitno čeka zamrzavanje.

Nemojmo se lagati, ova Cedevitina druga momčad nije ništa drugo nego vraćanje na sustav od prije dvije sezone kada je B momčad vodio Danijel Lutz, a svako malo bi uletio netko iz prve postave, pa i prvi trener Veljko Mršić. Pretrpljen je niz neočekivanih poraza zbog kojih je Cedevita ušla u doigravanje tek sa šeste pozicije, odnosno bez prednosti domaćeg parketa, što joj se umalo obilo o glavu u finalu. Ideja o dvije momčadi tada je proglašena promašenom, a, evo, sada se opet vraća na velika vrata. Pretakanje iz šupljeg u prazno, reklo bi se. Pojednostavnimo to: dvije ekipe su skuplja opcija koja ima problema u nacionalnom prvenstvu, ali zato olakšava posao u ABA ligi. Nipošto ne garantira uspjeh, kao što već vidjeli.

Ipak, Emil Tedeschi se ove sezone posebno isprsio. Taman kad smo pomisli da će ga uhvatiti letargija zbog još jedne razočaravajuće sezone, on je opet dodao gas. No, ovakva momčad je kocka, ponajviše za živce vlasnika. Ako se ne ostvari uspjeh, dogodine se ponovno mora ići od nule.

Nema više one osnove Luka Babić-Miro Bilan koja je bila konstanta, kostur ekipe oko kojeg su se gradile nade za bolje sutra; nema više ni Muse, koji je prodan bez da je išta bitno napravio u narančastom dresu; nema više jasne dugoročne vizije; nema više “pomalo” — traži se opipljivi rezultat, i to odmah. Ovo je momčad za sve ili ništa.

Tako je to s privatnim klubovima — sjetimo se samo šibenskog Jollyja koji je godinama bio pun ambicija u hrvatskom prvenstvu i želio napraviti iskorak, a kako do njega nikako nije dolazilo, gazda Josip Stojanović je pred ljeto 2017. odlučio da je dosta bilo traćenja novca, i to nakon najuspješnije sezone u klupskoj povijesti. U tren oka, KK Jolly je nestao sa scene.

Sličnu sudbinu može prije ili kasnije doživjeti i Cedevita. Po svemu sudeći, ova sezona mogla bi biti ili njen vrhunac ili karta za brzi vlak u sunovrat.

Ne propusti top članke