Posljednjih je tjedana na domaćoj klupskoj košarkaškoj sceni naoko vladalo zatišje. Svi su se hrvatski abaligaši u siječnjudokopali barem po jedne pobjede u regionalnoj ligi, što je trebalo biti dovoljno da se kupi mir do završnice Kupa Krešimira Ćosića, u kojoj svi imaju podjednake šanse za trijumf. A onda se pod Tornjem dogodio grom iz vedra neba: Cibona je objavila da je nakon dvije i pol godine smijenjen Ivan Velić, a kao njegov nasljednik ustoličen je Vladimir Jovanović, 36-godišnji srpski stručnjak koji je čitavo samostalno trenersko iskustvo prikupio na klupi FMP-a, neslužbenog razvojnog kluba Crvene zvezde.
Nameće se mnogo pitanja, od kojih dva baš iskaču: zašto i, još više, zašto sada? Velić je, doduše, u svom mandatu imao vojsku kritičara i dugo je odolijevao zazivanju raskida suradnje da bi naposljetku bio smijenjen u trenutku kada je povezao dvije abaligaške pobjede (Borac i Krka), a momčad čeka borba za prvi trofej u sezoni.
Direktor Domagoj Čavlović ostao je posve zakopčan po pitanju razloga smjene.
“Nije nam bilo lako raskinuti ugovor s Velićem. Dugo smo vagali, ali došlo je do situacije da smo se ipak odlučili za taj potez da malo protresemo momčad.”, poručio je na konferenciji za medije i dodao “Pričali smo s njim unutar četiri zida i razlozi našeg rastanka ostat će tu gdje su se i dogodili.”
Ovo što je Cibona napravila velika je kocka i može završiti debaklom
Nije nigdje jasno rečeno, ali aludira se da se Veliću najviše zamjeralo to što nije pružio priliku mladim igračima. Toj tezi u prilog ide činjenica da je istovremeno objavljen raskid suradnje s Filipom Bundovićem, 26-godišnjim centrom koji je sa samo 16,5 minuta prosječno na terenu bio najkorisniji Cibonin igrač u ABA ligi; u 13 utakmica je čak četiri puta probio granicu od 20 koševa.
Čavlović je objasnio kako je odlučeno da peticu pune Darko Planinić, koji je naknadno stigao, zatim 20-godišnji Danko Branković, koji je u prosincu vraćen s tromjesečne posudbe u Furniru, te po potrebi i veteran Damir Markota. “Držimo da je Branković taj koji zaslužuje priliku pa da mi kao klub dobijemo neke odgovore”, poručio je Čavlović, aludirajući da mogućnost da se njegov talent poslije unovči.
Pet mladenačkih mušica
Pa pogledajmo kako je Velić razvijao mlade. Lani je na njega sasuto drvlje i kamenje zbog ograničene minutaže za Roka Prkačina, ali ove sezone odvila se posve drugačija priča. Talentirani 18-godišnjak bio je ključna figura Velićeve momčadi — na parketu prosječno provodi 27 minuta (više samo Mateo Drežnjak) i bilježi 12,6 poena uz 6,2 skokova. Također treba napomenuti da je Prkačin dobivao sve više slobode u igri kako je sezona odmicala, a vrhunac je dosegnut kad mu je Velić nedavno nacrtao akciju u kojoj je uputio šut za pobjedu protiv Mege (doduše, promašio je).
Dakle, lanjski Slučaj Prkačin više nije aktualan, stoga ajmo dalje. Ljetos je plaćena masna odšteta za Drežnjaka i Tonija Nakića, par vrlo perspektivnih 21-godišnjaka. Najavljeno je da će oni uz Prkačina činiti srce nove Cibone. Tako je i bilo: Drežnjak je usprkos velikim problemima sa šutom za tri (18,6 posto) bio Velićev glavni čovjek u Ciboninoj vanjskoj liniji, dok Nakić nije ostao zakucan za klupu nakon što se pokazao nedoraslim za ulogu nositelja u ABA ligi. Velić je pokazao ogromno strpljenje pružajući mu 24,4 minute u prosjeku i puštajući ga da se polako prilagođava na višu razinu košarke.
Od mladih su preostali samo spomenuti centar Branković i 19-godišnji razigravač Lovro Gnjidić. Što se tiče prvog, on s 215 cm ima impresivnu figuru, ali to je manje-više sve u ovom trenutku. U ogledima s Cedevitom Olimpijom i Igokeom dobio je zamjetnu minutažu i pokazao velike probleme u koordinaciji, a ničim nije pokazao da posjeduje vrhunski talent. Ukratko, on je zasad sirov materijal za koji je potrebno puno vremena da se iskleše u nekoga tko može ozbiljno pridonijeti u ABA ligi.
Gnjidić je, pak, drugačija priča. On je igrao u samo šest utakmica, a gotovo u svakoj je ponekim briljantnim potezom pokazao da je riječ o vrhunskom potencijalu. Sa 197 cm i stilom igre podsjeća na Zorana Planinića te se Veliću zaista treba zamjeriti što su mu minute uzimali Krešimir Radovčić, Josip Bilinovac i, pogotovo, Ronald Moore prije odlaska.
Bivšem Ciboninu treneru se, dakle, može s pravom prigovoriti zbog kočenja jedne od Ciboninih pet mladih nada, ali isto se tako on može pravdati da ne može istovremeno trpjeti pet mladenačkih mušica odjednom — bolje afirmirati tri od pet uz prihvatljiv rezultat, nego pet od pet uz nizanje poraza.
Utrka s vremenom
Ovdje dolazimo do pitanja rezultata. Cibona s omjerom 5:10 u ABA ligi nikoga neće ostaviti bez daha, ali taj rezultat je posve očekivan s obzirom na kvalitetu kadra. Velić zapravo nije imao veći kiks, najveći problem je taj što nikoga nije iznenadio uzimanjem bodova, kao što su to i sramotni debakli s početka sezone protiv Zvezde i Mornara. Moj dojam je da su najveću zabrinutost Uprave izazvali dvostruki porazi od Zadra i Splita od kojih je, doduše, prošlo već dosta, ali Velić u međuvremenu nije ulio povjerenje da će se u Kupu stvari drastično promijeniti, stoga je napravljena svojevrsna šok-terapija.
Ovo što je Cibona napravila velika je kocka i može završiti debaklom. Posve je nemoguće da Jovanović implementira svoje ideje u samo desetak dana prije okršaja u Kupu, a bome će i do završnice sezone biti u utrci s vremenom. Pozitivno je što je doista riječ o perspektivnom stručnjaku pod kojim je FMP, posebno u prvoj polovici prošle sezone, igrao modernu i atraktivnu košarku. Nije, doduše, izbacio niz igrača na NBA draft kao Dejan Milojević u Megi, ali je pokazao stanovito umijeće u afirmaciji mladih.
Negativno je što je u pitanju prilično neiskusni trener, a tu dolazimo do one stare košarkaške poslovice: “Ako imaš mladu momčad, treba ti stari lisac na klupi.”. U Ciboni su krenuli putem razvoja mladih igrača ne odbacujući rezultatske ambicije, što je samo po sebi vrlo složeno, a sada su k tome odlučili i razvijati mladog trenera, koji je, treba dodati, u prosincu izgorio i na FMP-ovoj klupi nakon groznog ulaska u sezonu. Treba li napominjati koliko je pritisak javnosti veći na Ciboninoj klupi nego na FMP-ovoj?
Na koncu se nekim čudom možda i pokaže da je vodstvo Cibone imalo ispravnu viziju, ali sada se ovakva rošada na klupi čini kao nadobudni eksperiment u totalno promašenom trenutku.
