Red Bull je u Meksiko došao, kao što uvijek dolazi, kao uvjerljivi favorit. Riječ je o utrci koja se vozi na daleko najvišoj nadmorskoj visini, što, uz konfiguraciju staze, donosi austrijskoj momčadi prednost u odnosu na bilo koju drugu, čak i Mercedes. Red Bull je u Meksiku posljednji put zaključao prvi startni red u kvalifikacijama, kada su 2018. to napravili Max Verstappen i Daniel Ricciardo, a Nizozemac je u nedjelju došao do svoje treće pobjede na toj stazi, nakon 2017. i 2018.

Red Bullova prednost temeljila se, barem u teoriji, na meksičkom zraku, koji je zbog nadmorske visine puno manje gustoće i time stvara unikatne uvjete na stazi. Hondin turbo punjač manjeg je volumena od Mercedesova, što znači da može efikasnije vrtjeti manje gusti zrak. Usto gustoća zraka znači da je i otpor manji, što donosi prednost Red Bullovu bolidu, čija je filozofija dizajna bazirana na downforceu, a ne na low dragu. Drugim riječima, Meksiko je konfiguriran poput Monze, gdje je ključna brzina na ravnicama, ali bolidi su nakrcani downforceom kao u Monacu. Kombinacija svih tih okolnosti stvara uvjete koji Red Bullu daju odlučujuću prednost.

Dva ključna aspekta današnjeg utrkivanja u F1 su downforce i drag. Kvaka je, naravno, u tome da ne možete imati i jedno i drugo

Pa ipak, ovo je sezona zapleta. Mercedes je trebao biti najbrži u Austinu, ali je Verstappen svejedno pobijedio Lewisa Hamiltona, a baš kada su svi očekivali dominantni pole position za Red Bullova vozača, dogodio se još jedan twist. Mercedes je bio prvi i drugi u kvalifikacijama, ali je Valtteri Bottas, a ne Hamilton, došao do pole positiona. Ključne su bile temperature guma, koje su, u kombinaciji s većom temperaturom na stazi, omogućile Mercedesovim vozačima da bolje pripreme svoje odlučujuće krugove u Q3. Pa ipak, baš kada se činilo da će nam ova sezona pružiti još jedan preokret, Verstappen je u nedjelju zaskočio Hamiltona i Bottasa u prvom zavoju i odjurio u maglu. Pobijedio je s više od 16 sekundi prednosti, dok je Hamilton do posljednjeg kruga branio drugo mjesto od juriša svog momčadskog kolege Sergija Pereza.

Red Bull je, ipak, bio klasa za sebe na meksičkim visinama. Verstappen je tako došao do svoje devete pobjede u sezoni, druge zaredom i četvrte u posljednjih sedam utrka. Prednost nad Hamiltonom sada iznosi 19 bodova, što znači da će, pobijedi li i u Brazilu koji bi također zbog svoje nadmorske visine mogao odgovarati Red Bullu, imati prvenstvo u svojim rukama. Naime, u tom slučaju će moći završiti drugi u svakoj od posljednjih tri utrka i osvojiti prvenstvo čak i ako Hamilton pobijedi na svakoj.

Između krajnosti

Međutim, kao što je i sam Verstappen rekao nakon pobjede u nedjelju, prvenstvo se može okrenuti u trenutku. Ono što sigurno znamo jest to da je Meksiko iznimka; niti na jednoj od idućih utrka Red Bull ne bi trebao imati takvu prednost. Ali kako onda sa što većom sigurnosti ustvrditi tko bi mogao imati prednost do kraja sezone?

I, možda još i zanimljivije, kako odgovoriti na pitanje koje se postavlja od početka sezone: tko u konačnici ima bolji i brži bolid, Red Bull ili Mercedes, Verstappen ili Hamilton?

Jednostavnog odgovora nema; uostalom, to je ono što ovu sezonu čini tako fascinantnom. Prednost se prebacuje s jedne na drugu stranu iz tjedan u tjedan, nekad čak i unutar jednog vikenda — kao u Meksiku, kada je Mercedes bio brži u subotu na kvalifikacijama, a Red Bull u nedjelju na utrci.

Dobar dio te krhke ravnoteže snaga svoje uporište ima u činjenici da je riječ o vrhunskim bolidima koji su dizajnirani potpuno oprečnim pristupom. Mercedes je bolid s dugačkom podnicom i niskim stražnjim dijelom, takozvani low rake / long wheelbase, dok je Red Bull suprotan, high rake / short wheelbase. U načelu, i simplificirajući do krajnjih granica, riječ je o aerodinamičnim konceptima koji prioritirizaju različite stvari.

Dva ključna aspekta današnjeg utrkivanja u F1 su downforce i drag; svaki bolid na gridu svoju brzinu pronalazi u kompromisu između tih dviju krajnosti. Downforce je sila koja prijanja bolid uz stazu, što donosi veću brzinu u zavojima; drag je otpor zraka — što je manji, to je bolid brži na ravnici. Kvaka je, naravno, u tome da ne možete imati i jedno i drugo, barem ne u apsolutnom smislu: low drag se postiže što ‘mršavijim’ stražnjim krilom, a downforce što većim. Ključ je pronaći ravnotežu između jednoga i drugoga.

Mercedesov koncept, uz snažnu pogonsku jedinicu, prioritizira low drag, što znači da ima veću najvišu brzinu i dominira na stazama poput Monze ili Sočija. Red Bull prioritizira downforce, pa je zato bio brži u Monacu i Zandvoortu. Međutim, u igru ulaze i ostale ključne varijable, poput temperature i konfiguracije staze, te to kako one reagiraju s različitim karakteristikama bolida. Ona momčad koja pronađe optimalnu ravnotežu svih tih uvjeta u načelu ima prednost.

Presudit će sitnice

Generalno govoreći, oba su bolida sezonu započela otprilike podjednako, ali je onda Mercedes u Španjolskoj i Portugalu bio nešto brži. Nakon toga se ravnoteža ponovno promijenila i Red Bull je bio nešto bolji u Monacu, Bakuu i Austriji. Francuska je bila poseban primjer, jer ondje je Verstappen pobijedio zahvaljujući sjajnog egzekuciji agresivne strategije, ali su bolidi bili izjednačeni. Nešto prije ljetne stanke, nakon što je Mercedes donio ključno unaprjeđenje bolida u Silverstone, odnos snaga se još jednom promijenio; momčad aktualnih svjetskih prvaka bila je brža u Mađarskoj, Monzi, Sočiju i Turskoj, ali čak je i to generalna, ne sasvim točna slika, budući da u Mađarskoj nismo mogli vidjeti pravu Red Bullovu brzinu zbog Bottasova kuglanja s njegovim vozačima, a Soči i Monza su tradicionalne Mercedesove utvrde.

U Austinu su svi, kao što je već spomenuto, očekivali Mercedesovu pobjedu, ali je Red Bull bio za nijansu brži. U Brazilu bi, po svemu sudeći, Red Bull trebao imati prednost, kao što je to imao i 2019. kad se posljednji put utrkivalo na Interlagosu. Saudijska Arabija bi sa svojim ravnicama trebala odgovarati Mercedesu, za Katar nitko nema pojma, a Abu Dhabi je Mercedesova utvrda na kojoj je, ipak, lani pobijedio Red Bull.

Drugim riječima, teško je, gotovo nemoguće, procijeniti čija je aerodinamična filozofija bolja i tko ima brži bolid. Jedni će argumentirati da je Mercedes bio brži na većem broju utrka, ali na tome nije kapitalizirao (pogotovo u Monzi i Sočiju); drugi će, naravno, reći da je Red Bull bolid koji je, kada pronađe svoj sweet spot, gotovo pa uvijek brži. U oba argumenta postoji djelić istine, iako treba priznati da je Verstappen od dvojice kandidata za titulu ove sezone ipak manje griješio od Hamiltona. Pa ipak, ako išta možemo zaključiti iz dosadašnjeg dijela sezone, onda je to da će presuditi sitnice.

U posljednjoj sezoni prije uvođenja novih pravila konačno svjedočimo punoj moći Formule 1 kao sporta — momčadskog, u kojem se dva bolida s potpuno suprotnim inženjerskim konceptima iz vikenda u vikend izmjenjuju kao najbrži; pojedinačnog, u kojem dvojica ponajboljih vozača današnjice vode jednu od najepskijih borbi za titulu. Udarac za udarcem, utrka za utrkom.