Enzo Fernández, najbolji mladi igrač Svjetskog prvenstva. Enzo Fernández, najskuplji britanski transfer svih vremena. Svjetski prvak, rješenje Chelseajevih problema. Nekoliko mjeseci ranije — Enzo Fernández, Benficin novi igrač iz Južne Amerike, potencijalni argentinski reprezentativac. Svakako talentiran, ali ne i ime s puno renomea iza sebe.
Ne morate biti genijalac da zaključite kako ovaj 22-godišnji momak iz San Martína nije u nekoliko mjeseci postao sasvim novi, toliko puta bolji i vrjedniji nogometaš. Benfica ga je prošlog ljeta dovela iz River Platea za nešto manje od 20 milijuna eura (10 plus osam u raznim bonusima). U rujnu prošle godine Transfermarkt je procijenio njegovu tržišnu vrijednost na 20 milijuna eura, početkom studenog na 35. Nakon Mundijala u Kataru, Enzo je vrijedio 55 milijuna i trenutno je, prema Transfermarktovim procjenama, deveti najvrjedniji centralni veznjak na svijetu i treći najskuplji argentinski nogometaš uopće. Sve to nakon samo 70 seniorskih nastupa, 17 u europskim ligama.
To je kontekst u kojem moramo gledati njegov transfer u Chelsea. Drugi najskuplji britanski transfer svih vremena, Jack Grealish, imao je 222 seniorske utakmice na leđima kad je napustio Aston Villu. Treći, Romelu Lukaku, 379, Paul Pogba 127, Harry Maguire 280. Niti jedan igrač u 10 najvećih transfera Premier lige nije imao manje od 100 nastupa u trenutnu sklapanja posla. Fernández ih ima 70.
Kakve to implikacije povlači za sobom?
Fernández je mlad, talentiran, kao stvoren za prohtjeve elitnog taktičkog nogometa. Na Potteru je da taj potencijal pretvori u opipljiv rezultat
Prvo, još jednom svjedočimo nevjerojatnoj moći i utjecaju Svjetskog prvenstva. Fernández je u Kataru igrao sjajno; nije započeo ni prvu ni drugu utakmicu, ali je zabio drugi Argentinin gol nakon ulaska s klupe protiv Meksika i do kraja prvenstva propustio samo 10 minuta. No, sasvim je očito da nije preko noći postao igrač od 107 milijuna funti. Međutim, za nogometno tržište pet sjajnih utakmica na Mundijalu očito znači više od njih 70 u argentinskom ili portugalskom prvenstvu. U nekom paralelnom svemiru, u kojem je Argentina ispala u četvrtfinalu od Nizozemske nakon raspucavanja penala, postoje velike šanse da bi sad i dalje igrao u Benfici. Ali utjecaj pet dobrih utakmica pred očima globalne publike na najglamuroznijem sportskom događaju na svijetu je njegovu karijeru odvelo u ovom smjeru.
Drugo, Fernándezov transfer samo je još jedan u nizu pokazatelja fundamentalne naravi današnjeg nogometnog tržišta. Chelsea je u zimskom prijelaznom roku potrošio više novca nego svi ostali klubovi ostalih četiriju liga Petice zajedno. Razlika u kupovnoj moći između Premier lige i ostalih najjačih liga u Europi sve je izraženija, a Benfica, kao trenutno vjerojatno najveći rasadnik elitnog talenta na kontinentu, tu je strukturalnu odliku tržišta pretvorila u vlastiti poslovni model. Na sličan način funkcioniraju i klubovi poput Porta, Ajaxa, čak i Borussije Dortmund.
Tihi dirigent
Sam Fernández u cijeloj priči nije toliko bitan. On će nositi uteg “čovjeka od 100 milijuna funti”, a da na svoju cijenu nije imao previše vlastitog utjecaja. Došli smo do trenutka u kojem propitivanje iznosa koji se plaćaju za igrače, barem što se tiče isključivo nogometne strane, nema gotovo nikakvog smisla. Mladi Argentinac je najskuplji britanski transfer svih vremena isključivo zato jer si to Todd Boehly može priuštiti.
Pa dobro, što onda Fernández donosi Chelseaju?
On je po mnogočemu tipičan suvremeni srednji vezni, igrač koji je vrlo dobar u gotovo svakom aspektu igre, ali nije briljantan ni u jednom. Kao jedan od dvojice pivota ili kao sidro u srcu vezne linije nudi ne samo kontrolu i zadržavanje posjeda, već i mogućnost povezivanja linija. Za razliku od Matea Kovačića, nije igrač koji omogućava progresiju lopte (kroz nošenja, dribling ili dodavanja), ali zato stvara uvjete koji drugima omogućuju da dođu do izražaja. Chelseajeva mlada zvijezda više funkcionira kao metronom u veznoj liniji, tihi dirigent čiji je utjecaj često lako previdjeti, nego kao superzvijezda koja će odlučivati utakmice golovima ili trenucima inspiracije.
U Benfici je pod Rogerom Schmidtom često morao kompenzirati za visoko pozicioniranje bekova i spuštati se duboko u zadnju liniju, gdje je njegova kontrola lopte bila ključna u suradnji sa stoperima. Niti jedan igrač u portugalskoj ligi ove sezone nema više dodira ili dodavanja po utakmici od njega. S obzirom da Schmidtova Benfica po tom pitanju nije toliko drugačija od Chelseaja pod Grahamom Potterom, sigurno će mu to pomoći prilikom prilagodbe na novu sredinu. I jedan i drugi trener grade sustave koji pretpostavljaju kontrolu posjeda.
Poput Sergija Busquetsa, Rodrija ili Thiaga Alcântare, Fernández je igrač ostavlja svoj pečat u izgradnji napada. Prema Optinim podacima, ove sezone niti jedan drugi Benficin igrač nije sudjelovao u više napadačkih akcija koje su završavale udarcem (7,9 po utakmici). Od tih 7,9 akcija, više od pola (4,6) je bilo u izgradnji, dok je samo 3,4 bilo kroz udarce ili ključna dodavanja.
Naravno, ključno je pitanje kako će Potter takav profil uključiti u svoju momčad. Kovačić je dribler, Jorginho je, do svog odlaska u Arsenal, bio primarni dodavač iz dubine, a netko poput Conora Gallaghera nudi mobilnost i defenzivne akcije. Fernández je sa svojim setom vještina negdje u sredini tog trokuta. Kad je momčad u fazi bez posjeda, nudi zaštitu zadnjoj liniji, a kada momčad ima loptu, on se spušta se duboko i može dijagonalama aktivirati krila ili bekove.
Jack of all trades
Nije tajna da Potter i dalje traži pravi sustav za Chelsea, ali isto tako nema sumnje da njegov novi veznjak na papiru nudi ponešto u gotovo svakoj fazi igre. Na Svjetskom prvenstvu je bio ključan član argentinskog veznog reda uz Alexisa Mac Allistera i Rodriga de Paula. U finalu protiv Francuske je, recimo, imao više dodira (118) i točnih dodavanja (77/91) od bilo kojeg drugog igrača, a jednako se dobro snalazio u svakom od kameleonskih sustava Lionela Scalonija — 3-5-2 protiv Nizozemske, 4-4-2 protiv Hrvatske, 4-3-3 protiv Francuske. U istom tom finalu, daleko najvećoj utakmici njegove mlade karijere, skupio je i 10 startova, najviše u finalu Mundijala još od Gennara Gattusa 2006. protiv istog suparnika.
Njegova polivalentnost često je podcijenjena — uostalom, u zemlji u kojoj će od sada igrati ne kažu bezveze onu: “jack of all trades, master of none” — ali istovremeno predstavlja neprocjenjiv resurs pri stvaranju sofisticiranih taktičkih sustava. Da, još uvijek ostaje otvoreno pitanje može li tijekom cijele sezone u najkompetitivnijoj svjetskoj ligi igrati na razini kakvu je pokazao u Kataru. Isto tako, nema sumnje da je Chelsea ovako paprenu cijenu platio zbog kombinacije faktora, od kojih neki nemaju nikakve veze s njegovim igrama na terenu.
Ali u nemilosrdnom žrvnju Premier lige cilj opravdava sredstvo: Fernández je mlad, talentiran, kao stvoren za prohtjeve elitnog taktičkog nogometa. Na Potteru je da taj potencijal pretvori u opipljiv rezultat, a na nama da i dalje kukamo kako nogometno tržište sve više gubi doticaj sa stvarnošću.
